3.1 Mjere koje omogućuju izbjegavanje napada
METODE I ALATI ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE ŠTETNIKA
U svakoj biljnoj proizvodnji iznimno je važno upravljati populacijom štetnika. Štetnici mogu izazvati različite vrste šteta, koje u osnovi dijelimo na izravne i neizravne.
U izravne štete ubraja se:
- Gubitak prinosa ‒ do njega dolazi jer su biljke potpuno propale (zbog šteta na sjemenkama u nicanju ili na korijenu), jer im je oštećena lisna masa (zbog ishrane štetnika lišćem) ili su izgubile vigor (zbog ishrane štetnika sisanjem na biljkama), pa je asimilacija otežana; sve navedeno rezultira nižim prinosima.
- Smanjenje kvalitete proizvoda ‒ uključuje kvalitativne promjene u kemijskom sastavu biljnih proizvoda (primjerice, napad lisnih uši na mrkvi dovodi do lošeg okusa mrkve).
U neizravne štete ubrajaju se:
- Prenošenje uzročnika biljnih bolesti ‒ štete od štetnika mogu otvoriti put za infekciju patogenima, a štetnici (virusi-lisne uši) mogu i aktivno prenositi uzročnike bolesti.
- Smanjena tržišna vrijednost proizvoda ‒ do nje dolazi zbog onečišćenosti štetnicima ili njihovim izlučevinama (prisutnost gusjenica i/ili njihova izmeta, pojava medne rose kod napada lisnih uši, štitastih moljaca i sl.).
- Smanjena asimilacija ‒ do koje dolazi zbog pojave gljiva čađavica koje prekrivaju listove i plodove na kojima se zadržala medna rosa.
Sa štetnicima se mora aktivno upravljati da bi se spriječile opisane štete te da bi se onemogućilo stvaranje uvjeta za nekontroliran porast njihove populacije, što može dovesti do povećanih šteta sljedećih godina. Osnovne komponente aktivnog upravljanja štetnicima prikazne su slikom 3.1.
