METODE I ALATI ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE ŠTETNIKA

U svakoj biljnoj proizvodnji iznimno je važno upravljati populacijom štetnika. Štetnici mogu izazvati različite vrste šteta, koje u osnovi dijelimo na izravne i neizravne.

U izravne štete ubraja se:

1. Gubitak prinosa ‒ do njega dolazi jer su biljke potpuno propale (zbog šteta na sjemenkama u nicanju ili na korijenu), jer im je oštećena lisna masa (zbog ishrane štetnika lišćem) ili su izgubile vigor (zbog ishrane štetnika sisanjem na biljkama), pa je asimilacija otežana; sve navedeno rezultira nižim prinosima.
2. Smanjenje kvalitete proizvoda ‒ uključuje kvalitativne promjene u kemijskom sastavu biljnih proizvoda (primjerice, napad lisnih uši na mrkvi dovodi do lošeg okusa mrkve).

U neizravne štete ubrajaju se:

1. Prenošenje uzročnika biljnih bolesti ‒ štete od štetnika mogu otvoriti put za infekciju patogenima, a štetnici (virusi-lisne uši) mogu i aktivno prenositi uzročnike bolesti.
2. Smanjena tržišna vrijednost proizvoda ‒ do nje dolazi zbog onečišćenosti štetnicima ili njihovim izlučevinama (prisutnost gusjenica i/ili njihova izmeta, pojava medne rose kod napada lisnih uši, štitastih moljaca i sl.).
3. Smanjena asimilacija ‒ do koje dolazi zbog pojave gljiva čađavica koje prekrivaju listove i plodove na kojima se zadržala medna rosa.

Sa štetnicima se mora aktivno upravljati da bi se spriječile opisane štete te da bi se onemogućilo stvaranje uvjeta za nekontroliran porast njihove populacije, što može dovesti do povećanih šteta sljedećih godina. Osnovne komponente aktivnog upravljanja štetnicima prikazne su slikom 3.1.

Slika 3.1.Osnovne komponente aktivnog upravljanja štetnicima

Mjere koje omogućuju izbjegavanje napada

Ishodi učenja:

• Opisati agrotehničke prakse koje pridonose prevenciji jače pojave štetnika.
• Primijeniti odgovarajuće agrotehničke mjere koje pridonose prevenciji jače pojave štetnika.

Mjere koje omogućuju izbjegavanje napada, kao što su osiguranje dobrih uvjeta za rast biljke kojima se poboljšava prilagodljivost i otpornost biljke na štetnike te mjere kojima se unaprjeđuju prirodni mehanizmi samoregulacije ekosustava poticanjem razvoja prirodnih neprijatelja, potanko su opisane u poglavlju 2.

U aktivnom upravljanju štetnicima cjelokupna se ekološka proizvodnja organizira tako da se tijekom proizvodnje provodi konzervacijski postupak biološkog suzbijanja. Konzervacijski postupak biološkog suzbijanja nije usmjeren na jednu, specifičnu vrstu štetnika. Radi se o cjelovitu pristupu proizvodnji te provedbi različitih postupaka usmjerenih na očuvanje prirodnih neprijatelja štetnih vrsta, što se pozitivno odražava na biološku raznolikost.

Pridržavanjem mjera dobre gospodarske prakse uglavnom se postiže pozitivan učinak na prirodne neprijatelje. Najvažnija mjera dobre poljoprivredne prakse svakako je pridržavanje plodoreda. Također, posebno se ističe osiguranje minimalne pokrivenosti tla s kojom se osiguravaju dobri uvjeti za razvoj prirodnih neprijatelja. Pozitivan učinak na prirodne neprijatelje ima i očuvanje obilježja krajobraza, što uključuje održavanje živica koje su važno sklonište za prirodne neprijatelje. Za očuvanje populacije prirodnih neprijatelja važna je i zaštita trajnih pašnjaka. Također, i pravilno upravljanje žetvenim ostatcima može smanjiti napad štetnika. Osim navedenih mjera, koristi se i nekoliko je postupaka kojima dodatno osiguravamo i jačamo prirodne mehanizme samoregulacije.

Važna je mjera privlačenje ptica grabljivica u usjeve jer insektivorne ptice značajno mogu smanjiti brojnošt štetnika. U tu svrhu mogu se uz usjeve postavljati stupovi u obliku slova T, mogu se saditi drvoredi uz polja ili u nasade postavljati kućice za ptice.

Druga je važna mjera održavanje linijskih ili plošnih struktura ili mjera, koja je poznata kao održavanje ekološke infrastrukture. Neobrađeni i nezasijani rubovi uz usjeve pogoduju razvoju prirodne flore i faune, održavanju ravnoteže i povećanju brojnosti prirodnih neprijatelja. Dokazano je da je zona aktivnosti mrava i trčaka 50 m od mjesta obitavanja. Lasice i kornjače aktivne su u radijusu od 150 m, a jež u radijusu od 250 m. Prema nalazima iz Francuske, u voćnjacima koji su okruženi živicama može se pronaći dva do tri puta veći broj životinjskih vrsta, što pozitivno utječe na mehanizme samoregulacije.