Izravne mjere suzbijanja

Ishodi učenja:

• Objasniti glavne ciljeve izravnih mjera suzbijanja.
• Klasificirati izravne mjere suzbijanja.
• Objasniti koje sve postupke obuhvaćaju pojedine izravne mjere suzbijanja.

Suzbijanje štetnih kukaca, korova i bolesti sastoji se od niza aktivnosti ili mjera koje se međusobno nadopunjuju. Većina praksi kojima se upravlja štetnim organizmima dugoročne su aktivnosti koje imaju svrhu spriječiti da štetni organizmi utječu na usjev. Upravljanje suzbijanjem usredotočuje se na održavanje postojećih populacija štetnika i bolesti na niskoj razini. S druge strane, suzbijanje je kratkoročna aktivnost i usmjerena je na uništavanje štetnika, bolesti i korova. Opći pristup u ekološkoj poljoprivredi temelji se na rješavanju uzroka problema umjesto na liječenju simptoma, te se takav pristup primjenjuje i na štetne organizme. Stoga, upravljanje štetnim organizmima ima puno veći prioritet od njihova suzbijanja. Izravnim se mjerama suzbijanja populaciju štetnika suzbija na poljima ili na mjestima gdje se populacija štetnika održava jer postaju izvor daljnje zaraze. Osim mehaničkih i fizičkih mjera suzbijanja, izravne mjere uključuju korištenje anorganskih sredstava za zaštitu bilja ili proizvoda sintetskog ili biološkog podrijetla dopuštenih za primjenu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji na temelju uredbe Europskog parlamenta 2018/848. U ekološkoj se proizvodnji mogu koristiti samo sredstva za zaštitu bilja autorizirana u skladu s uredbom 2021/1165 (Annex I). Ako se primjenjuju sredstva biološkog podrijetla, tada govorimo o biološkom suzbijanju štetnika.