Izravne mjere suzbijanja

Ishodi učenja:

• Objasniti glavne ciljeve izravnih mjera suzbijanja.
• Klasificirati izravne mjere suzbijanja.
• Objasniti koje sve postupke obuhvaćaju pojedine izravne mjere suzbijanja.

Suzbijanje štetnih kukaca, korova i bolesti sastoji se od niza aktivnosti ili mjera koje se međusobno nadopunjuju. Većina praksi kojima se upravlja štetnim organizmima dugoročne su aktivnosti koje imaju svrhu spriječiti da štetni organizmi utječu na usjev. Upravljanje suzbijanjem usredotočuje se na održavanje postojećih populacija štetnika i bolesti na niskoj razini. S druge strane, suzbijanje je kratkoročna aktivnost i usmjerena je na uništavanje štetnika, bolesti i korova. Opći pristup u ekološkoj poljoprivredi temelji se na rješavanju uzroka problema umjesto na liječenju simptoma, te se takav pristup primjenjuje i na štetne organizme. Stoga, upravljanje štetnim organizmima ima puno veći prioritet od njihova suzbijanja. Izravnim se mjerama suzbijanja populaciju štetnika suzbija na poljima ili na mjestima gdje se populacija štetnika održava jer postaju izvor daljnje zaraze. Osim mehaničkih i fizičkih mjera suzbijanja, izravne mjere uključuju korištenje anorganskih sredstava za zaštitu bilja ili proizvoda sintetskog ili biološkog podrijetla dopuštenih za primjenu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji na temelju uredbe Europskog parlamenta 2018/848. U ekološkoj se proizvodnji mogu koristiti samo sredstva za zaštitu bilja autorizirana u skladu s uredbom 2021/1165 (Annex I). Ako se primjenjuju sredstva biološkog podrijetla, tada govorimo o biološkom suzbijanju štetnika.

Mehaničke mjere

Mehaničke mjere suzbijanja obuhvaćaju niz postupaka kojima skupljamo i uništavamo štetnike ili ih s pomoću raznih mehaničkih barijera sprječavamo u širenju na usjeve. Neke mehaničke mjere suzbijanja štetnika provode se kada štetnici već napadnu biljku domaćina, s ciljem očuvanja prinosa, druge se provode u stanju mirovanja vegetacije ili kada štetnik ne uzrokuje izravnu štetu biljkama, i usmjerene su na smanjenje populacije štetnika u budućnosti.

Mehaničkim mjerama sprječava se širenje štetnika, a to se postiže dubokim zaoravanjem biljnih ostataka, obradom tla, zaprašivanjem strništa, okopavanjem, ručnim skupljanjem, rezidbom grana s prezimljenim stadijima štetnika ili uzročnika bolesti, skupljanjem na manjim površinama ili zaoravanjem trulih plodova, uklanjanjem zaražena lišća, uništenih biljaka ili mogućih domaćina, kopanjem kanala za skupljanje štetnika, postavljanjem ljepljivih mamaca na debla, čišćenjem sjemena i korova, postavljanjem zamki za voluharice i mreže za zaštitu od ptica i kukaca, čak i prskanjem biljaka vodom da se i mehanički uklone lisne uši i grinje.

• Uništavanje biljnih ostataka

Biljni ostatci u kojima mogu prezimjeti neki štetnici moraju se uništiti usitnjavanjem na sitne komade i dubokim zaoravanjem (20 ‒ 30 cm). Drugo je rješenje spaljivanje; međutim, ta se metoda ne preporučuje jer spaljivanje ostataka usjeva eliminira mogućnost stvaranja humusa, kojim se poslije može provesti organska gnojidba, i potencijalno može dovesti do značajnog gubitka hranjivih tvari. Isto tako, može utjecati na druge organizme koji žive na tlu ili u njemu. U stakleničkoj je proizvodnji uništavanje biljnih ostataka nužno i može uključivati spaljivanje biljnih ostataka.

• Ručno ili strojno prikupljanje i izravno uništavanje

Ručno uništavanje štetnika i jajnih legla osigurava brzo i učinkovito suzbijanje. Ova je metoda posebno učinkovita kod kukaca koji se hrane lišćem. Ručno prikupljanje općenito je korisno za suzbijanje velikog broja različitih vrsta gusjenica, pagusjenica osa listarica, grčica hrušta itd. Izuzev potrebe za radnom snagom, ručno je prikupljanje jeftinije od svih ekoloških (prirodnih) mjera suzbijanja. Međutim, ima i nedostatke zato što se mora obaviti mnogo prije nego što se uoče štete od kukaca, i to u ključnoj fazi razvoja kukca. Poljoprivrednici moraju aktivno pratiti svoje usjeve, pazeći na prve znakove šteta prije nego što populacija kukaca postane previsoka. Skupljanje štetnika s pomoću strojeva uvelike olakšava tu metodu, ali je puno skuplje.

• Mehaničko hvatanje

Za skupljanje štetnih kukaca koristi se nekoliko vrsta mehaničkih uređaja. Traka od valovita kartona (valovita ljepenka, lovni pojas), nanesena na debla stabala domaćina, djeluje kao zamka za mnoge ličinke dok puze po stablu u potrazi za mjestom za kukuljenje i prezimljavanje. Postavljanje takvih lovnih pojaseva koristan je alat koji može pomoći u procjeni brojnosti štetnika na pojedinim stablima, ali i u njihovu suzbijanju. Na mjestima dostupnima kukcima mogu se koristiti jednostavne posude ili zamke napunjene vodom ili mješavinom vode i octa. Za žohare, ose i glodavce mogu se koristiti razne zamke. Dodavanje mamca u zamku može pomoći privući štetnika.

• Mehaničke barijere

Mehaničke barijere uključuju različite vrste barijera, kao što su mehaničke zapreke za puževe, ograde za divljač, kanali za kukce koji na polja dolaze hodanjem, mreže koje se postavljaju na prozore i ulazne otvore staklenika ili skladišta, mreže ili drugi materijali kojima se pokrivaju usjevi ili se koriste za omatanje biljaka. Gustoća korova može se smanjiti korištenjem preventivnih mjera, no to najčešće nije dovoljno u kritičnu razdoblju na početku uzgoja usjeva. Stoga mehaničke mjere ostaju važan dio suzbijanja korova.

• Ručno plijevljenje i spaljivanje plamenom

Ručno plijevljenje jedna je od najvažnijih metoda suzbijanja korova. Budući da je ova metoda radno vrlo zahtjevna, trebalo bi težiti smanjenju gustoće korova u početnim fazama njegova rasta jer to poslije rezultira manjim opsegom posla. Postoje različiti alati za kopanje, rezanje i čupanje korova, a mogu se primijeniti ručno ili s pomoću životinja i traktora. Korištenje pravog alata može značajno povećati radnu učinkovitost. Plijevljenje treba obaviti prije nego što korov procvjeta i proizvede sjeme.

Spaljivanje plamenom još je jedna metoda plijevljenja, kada se biljke kratko zagrijavaju na 100 °C ili više. To izaziva koagulaciju bjelančevina u lišću i pucanje njihovih staničnih stijenki, pa se korov suši i umire. Iako je metoda učinkovita, prilično je skupa jer troši veliku količinu plina za gorivo i zahtijeva uporabu stroja. Nije učinkovita protiv korova s dobro razvijenim korijenjem.

Fizikalne mjerel

Fizikalne mjere zaštite bilja uključuju primjenu niske i visoke temperature, zračenja, visokofrekventnih zvukova, svjetlosti, ugljičnog dioksida, ozona itd., te vizualnih i mirisnih mamaca koji izazivaju reakciju štetnika na određene podražaje. Te mjere više se koriste u suzbijanju kukaca nego u suzbijanju bolesti. Najčešće korištene fizikalne mjere:

• Visoka temperatura za termičku dezinfekciju tla. Uništavanje štetnih mikroorganizama, štetnika i sjemena korova postiže se zagrijavanjem tla na 95 °C do dubine od 30 cm tijekom 5 minuta.
• Solarizacija ili korištenje sunčeve energije vrlo je učinkovita metoda za dezinfekciju tla, a provodi se prekrivanjem tla tijekom ljeta (1-2 mjeseca) tankom polietilenskom folijom.
• Različito obojene ljepljive ploče privlače štetnike koji se zalijepe za ljepljivu površinu. Tako se može smanjiti napad i utvrditi brojnost populacije štetnika, kao i početak suzbijanja. U zaštićenu prostoru najčešće se koriste žute ljepljive ploče koje privlače lisne uši i stakleničke moljce, te plave ljepljive ploče koje privlače tripse. U voćarstvu se žute ploče koriste za privlačenje trešnjine i maslinine muhe, a bijele ploče privlače ose i neke potkornjake.
• Svjetlosnim mamcima može se utvrditi prisutnost štetnika i time smanjiti populacija kukaca na poljoprivrednom zemljištu i u skladištima. Koriste se za hvatanje moljaca (različite sovice), ali i bušača drva i drugih noćnih letećih kukaca. Međutim, svjetlosni mamci imaju nedostatak zato što privlače širok raspon kukaca, a većina privučenih vrsta nije štetna. Osim toga, mnogi kukci koje privlači područje oko mamca (ponekad sa znatne udaljenosti) zapravo ne ulete u zamku nego ostaju u blizini, povećavajući ukupan broj kukaca u neposrednoj blizini.
• Smanjenje vlažnosti i temperature uskladištenih poljoprivrednih proizvoda u silosima.
• Kontrolirana atmosfera u hladnjacima za skladištenje voća. Ugljični dioksid otrovan je za kukce, ali je njegovo djelovanje slabo. Jaja i odrasle jedinke ugibaju kada su izložene stopostotnom CO2 na 32 °C i relativnoj vlažnosti od 70 %. Ugljični dioksid pod visokim tlakom učinkovit je protiv štetnika uskladištenih žitarica. Utvrđeno je da je ispuštanje ugljičnog dioksida ili dušika u skladišta učinkovito protiv različitih vrsta žižaka, a tretiranje dušikom učinkovito suzbija sve stadije voćne muhe.
• Zračenje (mikrovalno i gama-zračenje) učinkovito se koristi protiv štetnika uskladištenih žitarica. Infracrveno zračenje može se koristiti protiv štetnika ili primijeniti na uskladišteno žito zaraženo kukcima. Ionizirajuće zračenje (X-zrake) ima učinak steriliziranja pri nižim dozama, dok je pri visokim dozama smrtonosno.
• Zvuk ‒ zvučni valovi niske frekvencije negativno utječu na razvoj kukaca. Zvuk koji proizvodi mužjak neke vrste i reakcija ženke iste vrste na taj zvuk mogu se koristiti za njihovo suzbijanje.

Biotehničke mjere

Suzbijanje štetnika feromonima svrstava se u biotehničke mjere suzbijanja uz primjenu biotehničkih insekticida i nekih drugih metoda. Feromoni su tvari koje proizvode i koriste kukci i druge životinje za međusobnu komunikaciju. Najčešće se radi o biokemijskim signalima koji služe za privlačenje jedinki (seksualni feromoni), upozoravanje na grabežljivce (alarmni feromoni) ili za pronalazak hrane. Ako se koriste specifični feromoni, mamci se mogu uporabiti za praćenje ciljanih štetnika ili za rano otkrivanje karantenskih štetnika. Stalnim praćenjem može se otkriti zaraza dok su štetnici još malobrojni i utvrditi potrebu za suzbijanjem. Rano otkrivanje štetnika s pomoću feromonskih mamaca također može smanjiti štete jer se mogu koristiti za masovno suzbijanje nekih štetnika.

Biološke mjere

Pod pojmom biološko suzbijanje misli se na korištenje prirodnih neprijatelja i prirodnih tvari ili proizvoda za suzbijanje štetnika, bolesti i korova. Riječ je o mjerama koje pridonose očuvanju prirodnih neprijatelja te uključuju i ciljano ispuštanje prirodnih neprijatelja na poljoprivrednom zemljištu. Postoje tri vrste biološke zaštite: klasična, augmentativna i konzervacijska. Klasična metoda koristi se za suzbijanje štetnika koji su prispjeli iz stranoga u novo područje (iz jedne zemlje u drugu), tako da se uveze prirodni neprijatelj iz postojbine toga štetnika. Augmentativna metoda odnosi se na sve oblike biološke zaštite u kojima se komercijalno proizvode i ispuštaju prirodni neprijatelji na područje gdje populacija autohtonih neprijatelja nije dovoljno učinkovita. Konzervacijska se zaštita odnosi na primjenu svih tehnika i taktika kojima se čuvaju autohtoni prirodni neprijatelji.

Biološka sredstva za zaštitu bilja nazivaju se biopesticidi. Mogu se masovno proizvoditi i koristiti kao proizvodi za klasično suzbijanje štetnika. Biopesticidi se najčešće dijele na makrobiološke agense (grabežljivci, paraziti, parazitoidi) i mikrobiološke agense (bakterije, gljive, virusi itd.), prirodne pesticide i derivate nekih organizama.

Makrobiološki agensi

Makrobiološki agensi uključuju grabežljive i parazitske makroorganizme. Grabežljivci uključuju kukce (stjenice, božje ovčice, zlatooke), grabežljive grinje, pauke, entomopatogene nematode, ptice i sisavce. Od parazitoida najviše se koriste parazitoidne osice i muhe gusjeničarke.

Ako su populacije prirodnih neprijatelja prisutnih u polju premale za učinkovito suzbijanje štetnika, mogu se uzgajati u laboratoriju te ispuštati u usjev, čime se povećava brojnost neprijatelja koji će održavati populaciju štetnika na niskim razinama. Postoje dva pristupa biološkom suzbijanju koja se temelje na ispuštanju prirodnih neprijatelja:

1. Preventivno ispuštanje prirodnih neprijatelja na početku svake sezone. Koristi se kada prirodni neprijatelji zbog nepovoljne klime ili odsutnosti štetnika nisu mogli opstati iz jedne sezone u drugu. Populacije prirodnog neprijatelja tada se ponovno stvaraju i rastu tijekom sezone.
2. Ispuštanje prirodnih neprijatelja kada populacije štetnika počnu nanositi štetu usjevima. Tako se obično koriste patogeni, jer se ne mogu zadržati i širiti u okolišu usjeva bez prisutnosti domaćina („štetnika“). Uglavnom su jeftini za proizvodnju.

Mikrobiološki agensi

Mikrobiološki agensi uključuju mikroorganizme koji uzrokuju bolesti štetnika, a to mogu biti bakterije, gljivice, virusi, mikoplazme i mikrosporidije, koji na tržište dolaze kao pripravci slični kemijskim pripravcima za zaštitu bilja.

Gljivica koja se prenosi u tlu, Fusarium oxysporum, vrlo je učinkovita u suzbijanju parazitskih korova iz roda Striga (Striga hermonthica i S. asiatica) u različitim usjevima žitarica, što prema rezultatima znanstvenih istraživanja dovodi do povećanja prinosa. Druge vrste roda Fusarium također su vrlo učinkovite (Fusarium nygamai, F. oxysporum i F. solani). Rizobakterije sposobne su suzbiti klijanje ili potpuno uništiti sjeme korova iz roda Striga. To su posebno obećavajuća biološka sredstva za suzbijanje jer se lako i jeftino mogu formulirati u inokulant za sjeme. Izolati bakterija Pseudomonas fluorescens i P. putida značajno inhibiraju klijanje sjemena vrste S. hermonthica, no trenutačno nisu dostupni kao komercijalni proizvod za biološko suzbijanje.

Prirodni pesticidi

Neke biljke sadrže komponente koje su otrovne za kukce. Kada se ekstrahiraju iz biljaka i primjenjuju na zaražene usjeve, te se komponente nazivaju botanički ili biljni pesticidi. Korištenje biljnih ekstrakata za suzbijanje štetnika nije novost. Rotenon (Derris sp.), nikotin (duhan) i piretrini (Chrysanthemum sp.) naširoko su se koristili još u prošlosti, kako na malim parcelama, tako i u komercijalnoj poljoprivredi.

Većina je botaničkih insekticida kontaktna, respiratorna ili su to želučani otrovi. Stoga, nisu baš selektivni i ciljaju na širok raspon kukaca, što znači da mogu negativno djelovati i na korisne organizme. Ipak, toksičnost botaničkih insekticida obično nije znatno visoka, a njihovi negativni učinci na korisne organizme mogu se značajno smanjiti selektivnom primjenom. Nadalje, botanički insekticidi općenito su vrlo biorazgradljivi, tako da postaju neaktivni za nekoliko sati ili nekoliko dana. Time se ponovno smanjuje negativan utjecaj na korisne organizme. Relativno su ekološki sigurni u usporedbi s kemijskim insekticidima.

Priprema i korištenje botaničkih proizvoda zahtijeva određeno znanje, ali ne zahtijeva mnogo materijala i infrastrukture. To je uobičajena praksa u mnogim tradicionalnim poljoprivrednim sustavima.

Neki uobičajeno korišteni botanički insekticidi

Neem: neem ili nim potječe iz stabla indijskog jorgovana (Azadirachta indica) koji raste u sušnijim tropskim regijama, a sadrži nekoliko insekticidnih spojeva. Osnovni je aktivni sastojak azadiraktin, koji ima repelentna svojstva i ubija mnoge vrste gusjenica, tripsa i bijelih mušica. Za pripremu otopine neema mogu se koristiti i sjemenke i lišće. Sjemenke neema sadrže veću količinu neemova ulja, ali listovi su dostupni tijekom cijele godine. Otopina neema gubi svoju učinkovitost unutar osam sati nakon pripreme i kada je izložena izravnoj sunčevoj svjetlosti. Najučinkovitije je nanositi neem navečer, neposredno nakon pripreme, u vlažnim uvjetima ili kada su biljke i kukci vlažni.

Buhač:

buhač ili piretrum (Tanacetum cinerariifolium) krizantema je nalik na tratinčicu. Piretrini su insekticidni spojevi ekstrahirani iz osušena cvijeta buhača. Cvjetne glavice prerađuju se u prah. Taj se prah može koristiti izravno ili uliti u vodu da bi se napravilo škropivo. Piretrini uzrokuju trenutačnu paralizu većine kukaca. Male doze ne ubijaju, ali imaju “knock down” učinak (brzo početno djelovanje). Jače doze ubijaju. Piretrini se vrlo brzo razgrađuju na sunčevoj svjetlosti, pa ih treba čuvati u tami. I vrlo alkalni i vrlo kiseli uvjeti ubrzavaju razgradnju, pa se piretrini ne smiju miješati s vapnom ili otopinama sapuna. Tekuće formulacije stabilne su u skladištenju, ali praškaste formulacije mogu izgubiti i do 20 % učinkovitosti u jednoj godini.

Postoje mnogi drugi ekstrakti biljaka za koje se zna da imaju insekticidno djelovanje, poput duhana (Nicotiana tabacum), nasturcija (Nasturtium tropaeolum), vrsta Xanthorhiza simplicissima, Tephrosia vogelii, Securidaca longepedunculata i drugih koje se tradicionalno koriste za suzbijanje štetnika u Africi. Međutim, treba biti jako oprezan jer neke od tih biljaka imaju vrlo negativan učinak na ljude ili na druge neciljane organizme i zapravo su zabranjene za korištenje u zaštiti usjeva. Anis, čili, vlasac, češnjak, korijander, nasturcij, metvica i neven biljke su za koje se zna da imaju repelentni učinak na različite kukce (lisne uši, moljce, korijenove muhe i dr.) i mogu se uzgajati kao međuusjev ili na rubnim dijelovima polja.

Pesticidi prirodna podrijetla za suzbijanje bolesti

Sumpor se najviše koristi protiv biljnih bolesti, poput pepelnice, peronospore i drugih bolesti. Ključ njegove učinkovitosti je u tome što sprječava klijanje spora. Zbog toga se za učinkovit rezultat mora primijeniti prije razvoja bolesti. Sumpor se može primijeniti kao prah ili u tekućem obliku. Nije kompatibilan s drugim pesticidima. Sumporno vapno nastaje kada se sumporu doda vapno koje mu pomaže da prodre u biljno tkivo. U nižim je koncentracijama učinkovitiji od elementarnog sumpora. Međutim, zbog mirisa na pokvarena jaja njegova uporaba na velikim poljima nije učestala.

Bordoška juha (mješavina bakrenog sulfata i vapna) uspješno se koristi više od 150 godina, na voću, povrću i ukrasnom bilju. Za razliku od sumpora, bordoška juha ima i fungicidno i baktericidno djelovanje. Kao takva, može se učinkovito koristiti protiv bolesti uzrokovanih bakterijama ili gljivama, npr. pjegavosti lišća, pepelnice, peronospore i raznih uzročnika antraknoze. Bordoška juha ne ispire se lako kišom i dobro prianja uz biljke, pa je zato tako učinkovita.

Kisela glina ima fungicidan učinak zbog aluminijeva oksida ili aluminijeva sulfata koje sadrži kao aktivne tvari. Koristi se kao alternativa bakrenim proizvodima, ali je često manje učinkovita.

Mlijeko se također koristilo protiv gljivica, plijesni, virusa mozaika i drugih gljivičnih i virusnih bolesti. Učinkovito je prskanje svakih 10 dana mješavinom od 1 l mlijeka u 10 do 15 l vode.

Soda bikarbona koristila se za suzbijanje plijesni i hrđe na biljkama. Za suzbijanje bolesti i gljivica može se pripremiti mješavina od 100 g sode bikarbone i 50 g sapuna, koja se razrijedi s 2 l vode. Prska se samo jednom, a između prskanja važno je imati što duža razdoblja (nekoliko mjeseci). Ne preporučuje se koristiti za vruća vremena, a dobro je i testirati smjesu na nekoliko listova zbog mogućih fitotoksičnih učinaka.

Sredstva za zaštitu bilja i aktivne tvari dopuštene u ekološkoj poljoprivredi

Pravila Europske unije o ekološkoj poljoprivredi obuhvaćaju poljoprivredne proizvode, uključujući akvakulturu i kvasac (EU uredba 834/2007). Obuhvaćaju svaku fazu proizvodnog procesa, od sjemena do konačno prerađene hrane. To znači da postoje posebne odredbe koje pokrivaju velik izbor proizvoda, kao što su:

• sjeme i materijal za razmnožavanje, kao što su reznice, rizomi, itd., iz kojih se uzgajaju biljke ili usjevi
• živi proizvodi ili proizvodi koji ne trebaju daljnju obradu
• hrana za životinje
• proizvodi s više sastojaka ili prerađeni poljoprivredni proizvodi koji se koriste kao hrana.

Propisi EU-a o ekološkoj proizvodnji isključuju proizvode iz ribolova i lova na divlje životinje, ali uključuju berbu divljih biljaka kada se poštuju određeni uvjeti prirodnog staništa. Za vino i akvakulturu postoje posebna pravila.

Jedan je od ciljeva ekološke proizvodnje smanjenje korištenja unosa izvana. Svaka tvar koja se koristi u ekološkoj poljoprivredi za borbu protiv štetnika ili biljnih bolesti mora biti prethodno odobrena od Europske komisije.

Osim toga, prema posebnim se načelima odobrava vanjski unos npr. gnojiva, pesticida i aditiva za hranu, tako da se u ekološkoj proizvodnji mogu koristiti samo tvari i spojevi odobreni posebnim zakonima.

Prerađena hrana proizvodi se uglavnom samo od sastojaka iz poljoprivrede (dodana voda i kuhinjska sol ne uzimaju se u obzir). U njima također mogu biti:

• Pripravci od mikroorganizama i enzima, mineralni elementi u tragovima, aditivi, pomoćna sredstva za preradu i arome, vitamini, mogu se koristiti i aminokiseline i drugi mikronutrijenti koji se dodaju hrani za posebne prehrambene svrhe, ali samo ako je to dopušteno prema ekološkim pravilima.
• Tvari i tehnike kojima se vraćaju svojstva izgubljena tijekom obrade ili skladištenja, a koji ispravljaju nemar u preradi, ili koji bi na neki drugi način mogli dovesti u zabludu o pravoj prirodi proizvoda, ne smiju se koristiti.
• Neekološki (neorganski) poljoprivredni sastojci mogu se koristiti samo ako su odobreni u aneksima zakonodavstva ili ako ih je privremeno odobrila država EU-a.

I, povrh svega, svaka tvar navedena za uporabu u ekološkoj poljoprivredi mora biti u skladu s horizontalnim pravilima EU-a, a zatim temeljito procijenjena i odobrena od Europske komisije za uporabu u organskoj poljoprivredi.