Biološke mjere

Pod pojmom biološko suzbijanje misli se na korištenje prirodnih neprijatelja i prirodnih tvari ili proizvoda za suzbijanje štetnika, bolesti i korova. Riječ je o mjerama koje pridonose očuvanju prirodnih neprijatelja te uključuju i ciljano ispuštanje prirodnih neprijatelja na poljoprivrednom zemljištu. Postoje tri vrste biološke zaštite: klasična, augmentativna i konzervacijska. Klasična metoda koristi se za suzbijanje štetnika koji su prispjeli iz stranoga u novo područje (iz jedne zemlje u drugu), tako da se uveze prirodni neprijatelj iz postojbine toga štetnika. Augmentativna metoda odnosi se na sve oblike biološke zaštite u kojima se komercijalno proizvode i ispuštaju prirodni neprijatelji na područje gdje populacija autohtonih neprijatelja nije dovoljno učinkovita. Konzervacijska se zaštita odnosi na primjenu svih tehnika i taktika kojima se čuvaju autohtoni prirodni neprijatelji.

Biološka sredstva za zaštitu bilja nazivaju se biopesticidi. Mogu se masovno proizvoditi i koristiti kao proizvodi za klasično suzbijanje štetnika. Biopesticidi se najčešće dijele na makrobiološke agense (grabežljivci, paraziti, parazitoidi) i mikrobiološke agense (bakterije, gljive, virusi itd.), prirodne pesticide i derivate nekih organizama.

Makrobiološki agensi

Makrobiološki agensi uključuju grabežljive i parazitske makroorganizme. Grabežljivci uključuju kukce (stjenice, božje ovčice, zlatooke), grabežljive grinje, pauke, entomopatogene nematode, ptice i sisavce. Od parazitoida najviše se koriste parazitoidne osice i muhe gusjeničarke.

Ako su populacije prirodnih neprijatelja prisutnih u polju premale za učinkovito suzbijanje štetnika, mogu se uzgajati u laboratoriju te ispuštati u usjev, čime se povećava brojnost neprijatelja koji će održavati populaciju štetnika na niskim razinama. Postoje dva pristupa biološkom suzbijanju koja se temelje na ispuštanju prirodnih neprijatelja:

1. Preventivno ispuštanje prirodnih neprijatelja na početku svake sezone. Koristi se kada prirodni neprijatelji zbog nepovoljne klime ili odsutnosti štetnika nisu mogli opstati iz jedne sezone u drugu. Populacije prirodnog neprijatelja tada se ponovno stvaraju i rastu tijekom sezone.
2. Ispuštanje prirodnih neprijatelja kada populacije štetnika počnu nanositi štetu usjevima. Tako se obično koriste patogeni, jer se ne mogu zadržati i širiti u okolišu usjeva bez prisutnosti domaćina („štetnika“). Uglavnom su jeftini za proizvodnju.

Mikrobiološki agensi

Mikrobiološki agensi uključuju mikroorganizme koji uzrokuju bolesti štetnika, a to mogu biti bakterije, gljivice, virusi, mikoplazme i mikrosporidije, koji na tržište dolaze kao pripravci slični kemijskim pripravcima za zaštitu bilja.

Gljivica koja se prenosi u tlu, Fusarium oxysporum, vrlo je učinkovita u suzbijanju parazitskih korova iz roda Striga (Striga hermonthica i S. asiatica) u različitim usjevima žitarica, što prema rezultatima znanstvenih istraživanja dovodi do povećanja prinosa. Druge vrste roda Fusarium također su vrlo učinkovite (Fusarium nygamai, F. oxysporum i F. solani). Rizobakterije sposobne su suzbiti klijanje ili potpuno uništiti sjeme korova iz roda Striga. To su posebno obećavajuća biološka sredstva za suzbijanje jer se lako i jeftino mogu formulirati u inokulant za sjeme. Izolati bakterija Pseudomonas fluorescens i P. putida značajno inhibiraju klijanje sjemena vrste S. hermonthica, no trenutačno nisu dostupni kao komercijalni proizvod za biološko suzbijanje.

Prirodni pesticidi

Neke biljke sadrže komponente koje su otrovne za kukce. Kada se ekstrahiraju iz biljaka i primjenjuju na zaražene usjeve, te se komponente nazivaju botanički ili biljni pesticidi. Korištenje biljnih ekstrakata za suzbijanje štetnika nije novost. Rotenon (Derris sp.), nikotin (duhan) i piretrini (Chrysanthemum sp.) naširoko su se koristili još u prošlosti, kako na malim parcelama, tako i u komercijalnoj poljoprivredi.

Većina je botaničkih insekticida kontaktna, respiratorna ili su to želučani otrovi. Stoga, nisu baš selektivni i ciljaju na širok raspon kukaca, što znači da mogu negativno djelovati i na korisne organizme. Ipak, toksičnost botaničkih insekticida obično nije znatno visoka, a njihovi negativni učinci na korisne organizme mogu se značajno smanjiti selektivnom primjenom. Nadalje, botanički insekticidi općenito su vrlo biorazgradljivi, tako da postaju neaktivni za nekoliko sati ili nekoliko dana. Time se ponovno smanjuje negativan utjecaj na korisne organizme. Relativno su ekološki sigurni u usporedbi s kemijskim insekticidima.

Priprema i korištenje botaničkih proizvoda zahtijeva određeno znanje, ali ne zahtijeva mnogo materijala i infrastrukture. To je uobičajena praksa u mnogim tradicionalnim poljoprivrednim sustavima.

Neki uobičajeno korišteni botanički insekticidi

Neem: neem ili nim potječe iz stabla indijskog jorgovana (Azadirachta indica) koji raste u sušnijim tropskim regijama, a sadrži nekoliko insekticidnih spojeva. Osnovni je aktivni sastojak azadiraktin, koji ima repelentna svojstva i ubija mnoge vrste gusjenica, tripsa i bijelih mušica. Za pripremu otopine neema mogu se koristiti i sjemenke i lišće. Sjemenke neema sadrže veću količinu neemova ulja, ali listovi su dostupni tijekom cijele godine. Otopina neema gubi svoju učinkovitost unutar osam sati nakon pripreme i kada je izložena izravnoj sunčevoj svjetlosti. Najučinkovitije je nanositi neem navečer, neposredno nakon pripreme, u vlažnim uvjetima ili kada su biljke i kukci vlažni.

Buhač:

buhač ili piretrum (Tanacetum cinerariifolium) krizantema je nalik na tratinčicu. Piretrini su insekticidni spojevi ekstrahirani iz osušena cvijeta buhača. Cvjetne glavice prerađuju se u prah. Taj se prah može koristiti izravno ili uliti u vodu da bi se napravilo škropivo. Piretrini uzrokuju trenutačnu paralizu većine kukaca. Male doze ne ubijaju, ali imaju “knock down” učinak (brzo početno djelovanje). Jače doze ubijaju. Piretrini se vrlo brzo razgrađuju na sunčevoj svjetlosti, pa ih treba čuvati u tami. I vrlo alkalni i vrlo kiseli uvjeti ubrzavaju razgradnju, pa se piretrini ne smiju miješati s vapnom ili otopinama sapuna. Tekuće formulacije stabilne su u skladištenju, ali praškaste formulacije mogu izgubiti i do 20 % učinkovitosti u jednoj godini.

Postoje mnogi drugi ekstrakti biljaka za koje se zna da imaju insekticidno djelovanje, poput duhana (Nicotiana tabacum), nasturcija (Nasturtium tropaeolum), vrsta Xanthorhiza simplicissima, Tephrosia vogelii, Securidaca longepedunculata i drugih koje se tradicionalno koriste za suzbijanje štetnika u Africi. Međutim, treba biti jako oprezan jer neke od tih biljaka imaju vrlo negativan učinak na ljude ili na druge neciljane organizme i zapravo su zabranjene za korištenje u zaštiti usjeva. Anis, čili, vlasac, češnjak, korijander, nasturcij, metvica i neven biljke su za koje se zna da imaju repelentni učinak na različite kukce (lisne uši, moljce, korijenove muhe i dr.) i mogu se uzgajati kao međuusjev ili na rubnim dijelovima polja.

Pesticidi prirodna podrijetla za suzbijanje bolesti

Sumpor se najviše koristi protiv biljnih bolesti, poput pepelnice, peronospore i drugih bolesti. Ključ njegove učinkovitosti je u tome što sprječava klijanje spora. Zbog toga se za učinkovit rezultat mora primijeniti prije razvoja bolesti. Sumpor se može primijeniti kao prah ili u tekućem obliku. Nije kompatibilan s drugim pesticidima. Sumporno vapno nastaje kada se sumporu doda vapno koje mu pomaže da prodre u biljno tkivo. U nižim je koncentracijama učinkovitiji od elementarnog sumpora. Međutim, zbog mirisa na pokvarena jaja njegova uporaba na velikim poljima nije učestala.

Bordoška juha (mješavina bakrenog sulfata i vapna) uspješno se koristi više od 150 godina, na voću, povrću i ukrasnom bilju. Za razliku od sumpora, bordoška juha ima i fungicidno i baktericidno djelovanje. Kao takva, može se učinkovito koristiti protiv bolesti uzrokovanih bakterijama ili gljivama, npr. pjegavosti lišća, pepelnice, peronospore i raznih uzročnika antraknoze. Bordoška juha ne ispire se lako kišom i dobro prianja uz biljke, pa je zato tako učinkovita.

Kisela glina ima fungicidan učinak zbog aluminijeva oksida ili aluminijeva sulfata koje sadrži kao aktivne tvari. Koristi se kao alternativa bakrenim proizvodima, ali je često manje učinkovita.

Mlijeko se također koristilo protiv gljivica, plijesni, virusa mozaika i drugih gljivičnih i virusnih bolesti. Učinkovito je prskanje svakih 10 dana mješavinom od 1 l mlijeka u 10 do 15 l vode.

Soda bikarbona koristila se za suzbijanje plijesni i hrđe na biljkama. Za suzbijanje bolesti i gljivica može se pripremiti mješavina od 100 g sode bikarbone i 50 g sapuna, koja se razrijedi s 2 l vode. Prska se samo jednom, a između prskanja važno je imati što duža razdoblja (nekoliko mjeseci). Ne preporučuje se koristiti za vruća vremena, a dobro je i testirati smjesu na nekoliko listova zbog mogućih fitotoksičnih učinaka.