1.2 Važnost grupnog učenja

Četiri faze razvoja grupe


Ako nekoliko okupljenih ljudi radi na jednoj inicijativi ili projektu, ne znači da je to nužno produktivan tim. Da bi grupa ljudi mogla zajedno funkcionirati, mora proći četiri faze grupnog razvoja (Tuckman, 1965.):

1. Formiranje
  • Grupa je još samo skup pojedinaca.
  • Pojedinci žele uspostaviti osobni identitet unutar grupe i ostaviti dojam.
  • Sudjelovanje je ograničeno jer se pojedinci upoznaju s okruženjem, voditeljem i jedni s drugima.
  • Pojedinci se počinju koncentrirati na zadatak i raspravljati o njegovoj svrsi.
  • Grupa razvija osnovna pravila na kojima će se temeljiti buduće odluke i radnje.
2. Faza sukoba
  • Obilježavaju je sukobi unutar grupe i nedostatak jedinstva.
  • Ova faza obično počinje drugi-treći dan programa obuke.
  • Odbacuju se preliminarna temeljna pravila o svrsi, vodstvu i ponašanju.
  • Pojedinci mogu postati neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima i izraziti svoju individualnost slijedeći ili otkrivajući osobne ciljeve.
  • Sukobi se povećavaju, pravila krše, događaju se svađe.
  • Ako se uspješno provede, ova faza dovodi do novog i realnijeg postavljanja ciljeva, postupaka i normi.
3. Normiranje
  • Obilježava ga prevladavanje napetosti i razvoj grupne kohezije u kojoj se uspostavljaju norme i prakse.
  • Članovi grupe prihvaćaju grupu i međusobno ponašanje svojstveno pojedincu.
  • Razvija se grupna odanost i grupa je nastoji održati.
  • Važan je razvoj grupnog duha i sklad.
4. Provedba
  • Odlikuje se punom zrelošću i maksimalnom produktivnošću.
  • Do nje se može doći samo uspješnim dovršetkom prethodnih triju faza.
  • Članovi preuzimaju uloge da bi ispunili grupne aktivnosti jer su naučili uspostaviti odnose jedni s drugima.
  • Uloge postaju fleksibilne i funkcionalne.
  • Grupna je energija kanalizirana u identificirane zadatke.
  • Počinju se javljati novi uvidi i rješenja.