Monitoring štetnika

Ishodi učenja:

• Razumjeti i razlikovati ekonomski prag štetnosti i prag odluke.
• Razumjeti razlike među različitim metodama praćenja štetnika.
• Izabrati i provesti monitoring najvažnijih štetnika, odlučiti o potrebnim mjerama da bi se sačuvao prinos i spriječila ekonomska šteta.

Zaštita od štetnih organizama u ekološkoj je proizvodnji nemoguća bez redovita praćenja pojave štetnika i utvrđivanja visine populacije i štetnika i prirodnih neprijatelja te utvrđivanja šteta na biljkama. Prikupljeni podatci temelj su za utvrđivanje praga odluke i donošenje odluke o primjeni izravnih mjera suzbijanja štetnika.

Ekonomski je prag štetnosti (eng. economic injury level) ona točka gdje je ekonomska šteta izazvana oštećenjem određene visine populacije štetnika jednaka troškovima suzbijanja te iste populacije (što uključuje i trošak ekološke štete). Ekonomski prag štetnosti uzima u obzir visinu spriječena gubitka, trošak mjere i ekološku štetu. S obzirom na to da u ekološkoj poljoprivredi koristimo metode i sredstva koja imaju minimalan (ili nikakav) utjecaj na okoliš, ekološka je šteta minimalna.

Prag odluke (engl. action threshold) je onaj stupanj zaraze štetnikom, ili ona konstelacija čimbenika o kojima ovisi pojava štetnika, kod koje je očekivana vrijednost spriječenoga gubitka jednaka zbroju troškova primjene i vrijednosti ekološke štete. Prag odluke (kritični broj) zapravo pokazuje kada točno zbog zaraze pristupamo suzbijanju. Za pravilnu procjenu praga odluke nužne su informacije o populaciji prirodnih neprijatelja, čija prisutnost može umanjiti potrebu za provedbom izravnih mjera. Podatci o pragovima odluke za većinu ekonomski važnih štetnika u integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji uglavnom su poznati i temelje se na istraživanjima štetnosti pojedinih vrsta u određenim proizvodnim uvjetima, na prorčunu prinosa i cijene koju postižu poljoprivredni proizvodi iz integriranog uzgoja te na ekonomskom proračunu troška primjene klasičnih sredstava za zaštitu bilja (koji su jeftiniji, ali za koje ekološka šteta iznosi 1,3 do 1,8). S obzirom na to da su očekivani prinosi i cijene proizvoda iz ekološke proizvodnje drukčiji te da su cijene proizvoda koji se mogu koristiti za zaštitu bilja u ekološkoj proizvodnji veće, a ekološka šteta koju izazivaju znatno niža, pragovi odluke u ekološkoj proizvodnji mogu se značajno razlikovati. Vrlo često nisu ni poznati, pa se odluke obično donose na temelju iskustva proizvođača.

Uspješno upravljanje štetnicima u ekološkoj proizvodnji nemoguće je bez provedbe redovitog i sistematskog praćenja populacije štetnih vrsta i šteta u usjevu/nasadu te praćenja korisnih organizama, što u konačnici omugućuje procjenu i donošenje odluke koja ovisi o razvojnom stadiju biljke, općem stanju usjeva, prisutnosti i visini populacije prirodnih neprijatelja te o visini populacije štetnika i štetama koje su prisutne i/ili se očekuju.

Osim redovita praćenja populacije kukaca, važno je pratiti i klimatske uvjete. Za neke štetnike i prirodne neprijatelje utvrđene su temperature zraka kod kojih se kukci počnu razvijati, pa su kreirani razvojni modeli koji se temelje na sumiranju efektivnih temperatura zraka ili tla (ovisno o tome gdje se pojedini stadij kukca razvija). Efektivne temperature pokazuju razliku između srednje dnevne temperature i termalnog praga razvoja, a sumiraju se u određenu razdoblju sve dok njihov zbroj ne dosegne tzv. termalnu konstantu, odnosno broj toplinskih jedinica za koji je dokazano da je potreban da vrsta (ili jedan razvojni stadij) završi razvoj.

Najčešće metode monitoringa (praćenja populacije) štetnika prikazane su slikom 3.40. Razlikuju se ovisno o tome pregledavamo li usjev ili tražimo kukce. Pri pregledu usjeva, osim pronalaženja kukaca možemo utvrditi i štete koje su prouzročili, a ako skupljamo kukce, možemo se osim izravnim pregledom koristiti nekom metodom kojom ih privlačimo.

Slika 3.40. Shematski prikaz raspoloživih metoda monitoringa štetnika

Pojedine metode monitoringa provode se po specifičnim propisanim protokolima za kulturu i štetnika. Tablicom 3.2 prikazan je način provedbe pojedinih metoda.

Tablica 3.2. Način provedbe monitoringa i postupanje sa skupljenim podatcima

Metoda monitoringa		Način provedbe
Pregled usjeva	Redovit vizualni pregled usjeva	U određenim vremenskim intervalima pregledava se određeni broj biljaka, utvrđuje prisutnost i brojnost štetnika i prirodnih neprijatelja te se ocjenjuju štete korištenjem različitih skala. Po potrebi se uzimaju uzorci te se u laboratoriju obavlja identifikacija pronađenih vrsta. Evidencija za svaki pregled mora sadržavati sljedeće podatke: 1. datum, vrijeme pregleda, vremenske uvjete 2. ocjenu općeg stanja usjeva/nasada 3. broj štetnika po vrstama 4. ocjenu štete i tip štete 5. broj korisnih kukaca po vrstama 6. prisutnost parazitiranih jedinki štetnika 7. razvojni stadij usjeva/nasada
	Specifičan ciljani pregled	Obavlja se u određenim razvojnim stadijima usjeva prema protokolu za svakog pojedinog štetnika. Točni termini pregleda mogu se dodatno utvditi praćenjem kukaca npr. feromonima ili žutim pločama. Ciljani se pregledi obavljaju često uzimanjem točno određenog broja uzoraka (npr. grančice točne dužine višegodišnjih vrsta, određeni broj cvjetnih pupova ili listova).
Skupljanje kukaca	Neciljano skupljanje	Entomološka mreža (kečer)	Provodi se za vrste koje se zadržavaju na nadzemnim organima s pomoću entomološke mreže (kečera), na niskim usjevima (ratarstvo, povrćarstvo) obavlja se određeni broj zamaha kečerom iznad biljaka hodajući dijagonalno po polju. Ulovi iz mreže determiniraju se do vrste, bilježi se broj jedinki pojedinih štetnih i korisnih vrsta utvrđen u uzorku. Ulovi iz mreže, aspiratora ili klopki determiniraju se do vrste s pomoću povećala u laboratoriju (ovisno o vještini identifikatora) te se određuje njihova brojnost.
		Metoda otresanja grana	Provodi se na voćkama. Grane se udaraju gumenom palicom, a kukci koji padnu skupljaju se u postavljenu entomološku mrežu (kečer). Protokoli propisuju broj grana koje se otresaju i broj udaraca za svaku granu. Ulovi iz mreže determiniraju se do vrste s pomoću povećala u laboratoriju (ovisno o vještini identifikatora). Bilježi se broj jedinki pojedinih štetnih i korisnih vrsta utvrđen u uzorku.
		Aspirator	Ovisno o tipu aspiratora, korištenje je moguće na svim vrstama usjeva. Aspirator usisava sve kukce prisutne na određenim biljnim dijelovima ili cijelim biljkama koje se usisavaju. Ulovi iz aspiratora determiniraju se do vrste s pomoću povećala u laboratoriju (ovisno o vještini identifikatora). Bilježi se broj jedinki pojedinih štetnih i korisnih vrsta utvrđen u uzorku.
		Pitfall klopke	Pitfall klopke su posude s tekućinom (obično voda u koju se doda kuhinjska sol) koje se ukopavaju u tlo tako da gornji rub posude bude u razini tla. Kukci koji hodaju po površini tla upadaju u klopke koje se moraju redovito prazniti. Ulovi iz klopki determiniraju se do vrste s pomoću povećala u laboratoriju (ovisno o vještini identifikatora). Bilježi se broj jedinki pojedinih štetnih i korisnih vrsta utvrđen u uzorku.
	Ciljano skupljanje	Vizualni mamci	Obojeni mamci	Provodi se za vrste koje lete i koje privlače određene boje. Najčešće se koriste obojene ljepljive ploče: plava, žuta ili bijela. U nekim se slučajevima koriste lovne posude koje su iznutra obojene, a ispunjene su vodom u kojoj se kukci utapaju. Boja ljepljivog ili obojenog mamca prilagođava se vrsti čiju prisutnost želimo utvrditi, plava boja jače privlači tripse, žuta učinkovito privlači lisne uši, različite vrste muha, štitaste moljce, cvrčke…, bijela boja privlači osice (koje odlažu jaja na cvijetove bijele boje). Obojene ljepljive ploče standardnih su dimenzija i postavljaju se tako da je donji rub ploče u razini s vrhom biljaka ‒ s porastom biljaka ploča se mora postavljati sve više. Na obojene ploče uhvatit će se više vrsta kukaca (ponekad i korisne vrste), pa je pri pregledu potrebno utvrditi pronađene vrste te utvrditi brojnost svake pojedine štetne vrste. Obojeni mamci postavljeni u većem broju mogu se koristiti i za suzbijanje nekih štetnika.
			Lovne lampe	Provodi se za vrste koje lete i koje privlači svjetlost. Najčešće se koriste lovne lampe koje enegriju dobivaju iz solarnih izvora. U lovne lampe uhvatit će se više vrsta kukaca (ponekad i korisne vrste), pa je pri pregledu ulova potrebno utvrditi pronađene vrste te brojnost svake pojedine štetne vrste.
		Olfaktorni mamci	Hranidbeni mamci	Provodi se za vrste koje privlači određena vrsta hrane. Hranidbeni mamci mogu biti biljke i biljni dijelovi, prehrambeni proizvodi (med, šećer), proizvodi životinjskog podrijetla (npr. ribe) ili se koriste specifični sintetizirani proizvodi (npr. hidrolizirani protein, buminal). Mamci se postavljaju u različite vrste klopki. Mamci su obično specifini za pojedinu vrstu, pa se pri pregledu lako izdvajaju jedinke vrste koju pratimo i čiju brojnost utvrđujemo. Hranidbeni mamci postavljeni u većem broju mogu se koristiti i za suzbijanje nekih štetnika (npr. maslinine muhe, ose, stršljena, mrava…).
			Feromoni	Feromone proizvode sami kukci. Ima više vrsta feromona, no za monitoring štetnika korisitimo feromone sakupljanja (agregacije) ‒ njih izlučuju društveni kukci (mravi, pčele) i neki drugi kukci (palmina pipa, repina pipa…) i seksualne feromone ‒ feromoni prepoznavanja koji se izlučuju radi prepoznavanja pripadnika iste vrste. Obično seksualne feromone izlučuju ženke da bi privukle mužjake iste vrste. Feromoni se proizvode sintetskim putem, a za potrebe monitoringa formuliraju se kao kapsule koje se postavljaju u klopke različita oblika. Dizajn klopki prilagođen je ponašanju pojedine vrste štetnika. S obzirom na veliku specifičnost, kukci uhvaćeni na feromonima ne moraju se posebno identificirati. Feromonima se utvrđuju rokovi pojave pojedine štetne vrste, a za neke štetnike (npr. jabučni savijač, grozdovi moljci, breskvin savijač…) može se odrediti i visina populacije te potreba za suzbijanjem. Feromonske kapsule i/ili klopke s feromonskim mamcima postavljene u većem broju mogu se koristiti i za suzbijanje nekih štetnika metodom konfuzije ili metodom masovnog ulova (vidjeti poglavlje 3.4.2).