2.4 Praćenje i prognoza pojave štetnih organizama

Praćenje i prognoza pojave štetnih organizama


Ishodi učenja:


  • Naučiti važnost praćenja i prognoze pojave štetnika.
  • Definirati najpopularnije i najčešće korištene tehnike praćenja i objasniti njihovu uporabu u integriranom suzbijanju štetnika (IPM).

Mnogi proizvođači rutinski primjenjuju sredstva za zaštitu bilja prema sezonskom rasporedu kada se sumnja na napad štetnika, ili kada je populacija štetnika već visoka, pa ju je teško suzbiti. Rutinska primjena sredstva za zaštitu bilja dovodi do visokog ukupnog troška suzbijanja štetnika tijekom proizvodnog ciklusa. Osim toga, prekomjerna primjena može sredsta za zaštitu bilja učiniti neučinkovitima zbog razvoja rezistentnosti štetnika, a neadekvatna primjena može uzrokovati i fitotoksičnost. Sve stroži zakonski propisi otežavaju korištenje sredstava za zaštitu bilja.

U Europskoj uniji se suzbijanje štetnika u konvencionalnoj proizvodnji provodi prema načelima integrirane zaštite bilja (IZB). IZB se temelji na integraciji svih dostupnih metoda i alata s ciljem održavanja populacije štetnika ispod praga štetnosti. Isti pristup primjenjuje se i u ekološkoj proizvodnji. Razlika u odnosu na konvencionalnu proizvodnju kakva se prakticira u EU, je u tome što je u konvencionalnoj proizvodnji dozvoljena i primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja (SZB), dok se u organskoj proizvodnji može koristiti samo ograničen broj proizvoda. Stoga bi praćenje štetnih organizama kao jedno od temeljnih načela IPM-a trebalo primjenjivati i za kontrolu štetnih organizama u ekološkoj poljoprivredi.

Vrlo se često određeni broj štetnika na biljkama kao i niska razina oštećenja mogu tolerirati. Takav koncept temelj je integriranog suzbijanja štetnika. Utjecaj prisutnosti štetnika i šteta koje izaziva ovisi o mnogim čimbenicima, među ostalim i o tolerantnosti proizvođača. Zato je određivanje pragova odluke postalo kompleksno.

Populaciju štetnika treba početi pratiti prije uvođenja ili primjene mjera suzbijanja štetnika. Praćenje uključuje sustavno prikupljanje, bilježenje i analizu opažanja tijekom vremena. Najvažnije je naučiti kako je visina šteta i kvaliteta usjeva povezana s brojnošću štetnika u lovkama. Zatim je na temelju informacija dobivenih praćenjem potrebno prilagoditi mjere suzbijanja. Poljoprivrednici koji sustavno prate usjeve mogu razviti vlastite pragove odluke za suzbijanje. Za svaku od metoda praćenja trebaju se razviti posebni numerički pragovi.