5.3. Mehaničko, agrotehničko i biološko suzbijanje korova

Neizravno suzbijanje korova


Upravljanje sustavima odvodnje i navodnjavanja

Pažljiv odabir i održavanje sustava odvodnje i navodnjavanja važna je preventivna mjera za smanjenje zaraze korovom na polju. Periodično čišćenje korovne vegetacije prisutne uz jarke sprječava njezin prodor u polje. Gdje je to ekonomski izvedivo, zamjena jaraka podzemnim drenažama eliminira potencijalni izvor zaraze korovom. Korištenje sustava za lokalizirano navodnjavanje (npr. kap po kap) pogoduje razvoju usjeva na štetu korova. Suprotno tome, sustavi za navodnjavanje često favoriziraju korove jer većina njih ima veću učinkovitost korištenja vode (proizvodnja suhe biomase po jedinici vode koja se koristi za evapotranspiraciju) od usjeva.

Obrada tla

Jedan od najvažnijih ciljeva svih procesa obrade tla, uz ostale korisne učinke, oduvijek je bio smanjenje zaliha sjemena korova u tlu i iscrpljivanje zaliha hranjivih tvari podzemnih vegetativnih reproduktivnih organa kod višegodišnjih vrsta. Sjeme korova u tlu zbog poremećaja se postavlja u povoljnije slojeve za klijanje, bliže površini tla, a mladi se korovi mogu lako uništiti tijekom ponovljene obrade tla. U ekološkoj proizvodnji uveliko je važno korištenje konvencionalnih sustava obrade tla, koje uključuje jesensko duboko oranje ili oranje strništa, a zatim, u proljeće sljedeće godine, postupke obrade tla u pripremi za sjetvu (kultivator, drljača, kombajn itd.). Poslije, u vegetaciji, može biti potrebno nekoliko međurednih dodatnih mehaničkih suzbijanja korova (kultivator, češalj za korov, četka za korov, motika za korov itd.). Obrada tla kao učinkovita metoda dugo se koristi u suzbijanju korova. Različiti čimbenici, poput dubine, vremena i učestalosti uzgoja, mogu utjecati na različite parametre populacije korova (sastav, gustoća i dugotrajna održivost). Međutim, slično kao i druge metode suzbijanja korova, i obrada tla ima neke nedostatke. Primjerice, finije gredice daju više korova, ali glatka površina tla olakšava njihovo izravno suzbijanje. Za razliku od toga, veće grudice tla sadržavaju manje korova, ali hrapava površina daje korovima zaštitu od izravnih mjera suzbijanja. Struktura tla može biti oštećena pretjeranom obradom koja dugoročno dovodi do erozije. Iako smanjena obrada rezultira boljom kontrolom erozije tla, očuvanjem vlage u tlu i učinkovitijom uporabom fosilnih goriva, nisu sva tla prikladna za smanjenu obradu. Obrada tla često se dijeli na tri oblika: primarnu, sekundarnu i tercijarnu, ali postoje i drugi načini kultivacije koje ne ubrajamo u te kategorije:

- Primarna obrada tla ‒ osnovna je metoda kultivacije prije sjetve/sadnje usjeva. To je prva operacija obrade kojom se priprema tlo za sadnju. Primarna obrada tla uvijek je agresivna i provodi se na znatnoj dubini zbog suzbijanja jednogodišnjih i/ili višegodišnjih korova zakopavanjem dijela klijavog sjemena i/ili propagula na dubine iz kojih sjeme korova ne može niknuti. Glavni alati koji se koriste za obavljanje primarne obrade su: diskozni plugovi, tanjurasti plugovi, kopači i dlijetasti plugovi.

- Sekundarna obrada tla ‒ takva obrada služi za pripremu gredica i ostavljanje ravne površine za sijanje ili sadnju, tako da se tlo ne obrađuje agresivno ni duboko. Cilj je pripremiti tlo za sadnju ili presađivanje, ili se koristi za postavljanje lažne gredice. Oprema za sekundarnu obradu tla: kultivatori, drljače (opremljene diskovima, opružnim zupcima, radijalnim oštricama i valjkom) i motorni kultivatori na PTO pogon na dubini od 10 cm. U konzervacijskoj obradi tla ta bi se oprema mogla koristiti kao zamjena za plugove u primarnoj obradi tla. Konzervacijska je obrada korisna za očuvanje ili povećanje sadržaja organske tvari u tlu te za uštedu vremena i goriva. Iako bi tehnike smanjene obrade tla mogle uzrokovati određene probleme s korovom, poljoprivrednici mogu optimalno izmjenjivati primarnu i sekundarnu obradu tla iz godine u godinu, kako bi optimizirali gospodarenje tlom poboljšavajući tako suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih vrsta korova. Vrijeme pripreme gredice značajno utječe na populaciju korova i prilika je za smanjenje broja korova koji se pojavljuju u rastućem usjevu. Jedna je od tradicionalnih metoda suzbijanja korova i tehnika lažne gredice. Priprema gredica ima dva suprotna učinka na korove: (I) uklanjanje vegetacije koja je nastala nakon primarne obrade tla te (II) poticanje klijanja sjemena korova i nakon toga nicanja mladih biljaka. Ta dva učinka mogu se postići tehnikom lažne (ustajale) gredice. To je tehnika u kojoj se gredica priprema nekoliko dana/tjedana/mjeseci prije sadnje ili presađivanja kulture kako bi se potaknulo nicanje korova prije sjetve ili sadnje. Uspjeh lažne gredice ovisi o duljini vremena prije sadnje i o spektru korova. Korovi koji kasno izbijaju i dalje će biti potencijalni problem. Primjena tehnike lažne gredice može smanjiti nicanje korova za više od 80 % u usporedbi sa standardnom pripremom gredice. Najvažniji je čimbenik, uz temperaturu, vlažnost tla. U sušnim godinama ta metoda nije dobra za suzbijanja korova bez intervencije navodnjavanja. Nova je metoda smanjenja nicanja mladih korovnih biljaka priprema gredice u mraku, kako bi se izbjeglo stimuliranje klijanja sjemena korova, ipak, ne daje najbolje rezultate.

- Obrada tla ‒ obavlja se nakon sjetve ili sadnje usjeva kako bi se postigla plitka obrada kojom se rahli tlo i suzbiju korovi. U tu svrhu koriste se kultivatori koji na različite načine mogu suzbiti korov. Potpuno ili djelomično zakopavanje korova i sjemena može biti važan uzrok njihova uništenja. Čupanje i prekidanje kontakta korijena korova s tlom drugi je način djelovanja. Poželjno je obrađivanje tla provoditi kada nije prevlažno jer tada obrada može oštetiti strukturu tla i pogodovati širenju višegodišnjih korova. Kultivatori se općenito klasificiraju prema primjeni u usjevu: mogu se koristiti u redovima usjeva i između njih; međuredni kultivatori koriste se samo između redova usjeva, a unutarredni kultivatori koriste se za uklanjanje korova iz redova usjeva. Suzbijanje osjaka (Cirsium arvense), primjerice, može se provoditi metodom žičanog užeta. Polje se nasipa korištenjem opreme za nasipavanje umjesto pluga. Pri obradi tla brazde se u većoj ili manjoj mjeri povlače prema dolje, ovisno o usjevu, i siju se npr. žitarice ili se sadi povrće. Dok sjeme izbija, ali je korijenje usjeva još kratko, obrađene se brazde podrezuju na granici između gornjeg i donjeg sloja tla žičanim užetom razvučenim preko brazde, čime se odsijecaju izdanci osjaka. Podrezivanje žičanim užetom može se obaviti i u jesen i u proljeće.

Plodored

Plodored je osnovna tehnika u ekološkoj poljoprivredi koja pomaže u suzbijanju štetnika i bolesti te osigurava optimalnu plodnost tla. Štoviše, suzbijanje korova učinkovito se postiže kombiniranjem plodoreda s drugim kulturalnim mjerama. Plodored uključuje izmjenjivanje različitih usjeva u sustavnom slijedu na istom zemljištu (slika 5.24). Monokultura ili visok udio sličnih usjeva rezultira sastavom korovnih vrsta koji je prilagođen uvjetima uzgoja usjeva (za ograničavanje osjaka, sadržaj žitarica treba ograničiti na najviše 50 %). Rotacija usjeva u različitim životnim ciklusima može poremetiti razvoj asocijacije korov-usjev, a to se postiže različitim terminima sadnje i žetve, pri čemu se sprječava stvaranje korova, a time i proizvodnju sjemena. Budući da različite kulture pogoduju različitim korovnim vrstama, važno je mijenjati jednogodišnje i višegodišnje usjeve u plodoredu. Jesenski i proljetni jednogodišnji usjevi također pogoduju različitim vrstama korova, zbog čega je važno rotirati takve usjeve i unutar plodoreda. Tradicionalno se krumpir (Solanum tuberosum) uključuje u plodored kako bi se smanjili problemi s korovom prije nego što se krene s uzgojem nekog manje konkurentnog usjeva. Za ekološkog poljoprivrednika izbor usjeva u plodoredu može biti vrlo složen, pogotovo kada u obzir treba uzeti razinu plodnosti tla i razdoblje potrebno za izgradnju plodnog tla. Poznato je da uključivanje zemlje na ugaru u plodored smanjuje višegodišnje korove. Mahunarke je najbolje izmjenjivati s travama, proljetne usjeve s jesenjim usjevima, okopavine s usjevima gušćeg sklopa i kulture koje imaju velike zahtjeve za nutrijentima s onima čiji su zahtjevi manji. Unatoč korištenju plodreda, neki su korovi identificirani kao posebni problemi u sustavima ekološke poljoprivrede. Pirika (Agropyron repens), i druge puzave višegodišnje trave, te osjak često se smatraju glavnim problematičnim korovima u ekološkoj proizvodnji. Mišji repak (Alopecurus myosuroides) i osjak mogu postati češći kada žitarice čine značajan dio plodoreda. Štavelj (Rumex sstr.) je poseban problem na travnjacima, a obična bujad (Pteridium aquilinum) postala je ozbiljan problem u planinskim područjima pašnjaka.


Slika 5.24 Mogućnosti plodoreda (E. Takács)

Kultivari

Ne utječe samo izbor usjeva na razvoj korova unutar plodoreda. Karakteristike sorte, kao što su morfologija i brzina rasta, mogu imati značajan utjecaj na razvoj usjeva i korova. Izbor sorte i količina sjemena usjeva mogu biti učinkoviti u suzbijanju korova i minimizirati potrebe za suzbijanjem korova drugim mjerama. Primjerice, jari ječam cv. Atem postiže veću visinu od cv. Triumph i ima velik utjecaj na suzbijanje korova. Slično tome, broj korovnih vrsta pronađenih na parcelama značajno je smanjen u prisutnosti tradicionalne zimske sorte Maris Huntsman s dužom slamom, za razliku od sorte Mercia. Morfološka svojstva mogu utjecati na kompetitivnu sposobnost usjeva u odnosu na korov. Na primjer, rano pokrivanje usjeva od vitalnog je značaja za suzbijanje korova, a istraživanja su pokazala da veća početna veličina sjemena usjeva može značajno poboljšati rano uspostavljanje usjeva i time povećati konkurentsku sposobnost sorata ozime pšenice. Identificiranje i kvantificiranje osobina povezanih s konkurentskom sposobnošću protiv korova doista je zakomplicirano činjenicom da, iako različite sorte imaju jedinstvene karakteristike, mnoga od tih obilježja mogu se mijenjati tijekom razvojnih faza sorte. Međutim, različiti obrasci ukorjenjivanja, rana bujnost, veličina listova i alelokemijska svojstva mogu utjecati na sposobnost sorte da suzbije korov i bude uspješno odabrana u programima oplemenjivanja.

Međuusjevi

Pod uzgojem međuusjeva podrazumijeva se sjetva ili sadnja neke kulture između redova glavnog usjeva (slika 5.25). Osnovna je prednost međuusjeva očekivan povećani prinos, ali često to ne znači i poboljšano suzbijanje korova. Utvrđeno je da međuusjevi mogu suzbiti korov, ali ih treba pažljivo odabrati i primjenjivati. Ako se ne vodi briga, međuusjevi mogu uvelike smanjiti prinos glavnog usjeva zbog pojave konkurencije za vodom ili hranjivim tvarima. Slično pokrovnim usjevima (živim malčevima), međuusjevi povećavaju ekološku raznolikost i korištenje prirodnih resursa, štoviše, bolje se natječu s korovima za svjetlost, vodu i hranjive tvari. Na primjer, međuusjevi poriluka i celera posijani u rasporedu red po red smanjuju relativnu pokrivenost tla korovom za 41 %, smanjuju gustoću i biomasu običnog starčaca (Senecio vulgaris) za 58 % do 98 %, te povećavaju ukupan prinos usjeva za 10 % u usporedbi s tim kada međuusjeva nema. Povećano suzbijanje korova i prinosa usjeva također je dokazano kada se kao međuusjevi koriste žitarice i mahunarke. Kao i kod živog malčiranja, uspjeh međuusjeva ovisi o najboljoj usklađenosti između potreba biljnih vrsta za svjetlom, vodom i hranjivim tvarima, što povećava komplementarnost korištenja resursa i smanjuje natjecanje među usjevima. U praksi to znači optimiziranje prostornog rasporeda među usjevima, relativne gustoće biljaka i relativnog rasta usjeva tijekom vremena u bilo kojem okruženju.


Slika 5.25 Uzgoj međuusjeva šećerne trske i kupusa ili karfiola (shutterstock.com)

Gnojidba

Razina hranjivih tvari u tlu u agroekosustavu mijenja se primjenom gnojiva, pa to izravno utječe na dinamiku populacije korova i nadmetanje usjeva s korovima. Brojni korovi veliki su potrošači dušika, i stoga mogu smanjiti dostupnost dušika za rast usjeva. Snažni učinci u suzbijanju korova mogu se ostvariti vremenskim rasporedom, unošenjem gnojiva i njegovom dozom. Ekološka poljoprivreda koristi organsko gnojivo i kompost za nadopunu hranjivih tvari, no nepravilna primjena može imati učinak na ubrzan rast korova. Poznato je da korovi upijaju hranjive tvari ranije i u većim količinama od usjeva, pa je gnojidbu potrebno provoditi vrlo oprezno.

Pokrovni usjevi

Pokrovni usjevi ili živi malčevi pokrivaju tlo i uključuju širok raspon biljaka uzgojenih iz različitih ekoloških razloga. Pokrovni usjevi (slika 5.26) suzbijaju korove natječući se za resurse, štoviše, njihovi ostatci koji leže na površini tla inhibiraju korove fizički (prepreka nicanju i uspostavljanju korova, smanjenje prostora za normalan razvoj korova), biotički (blokiranje svjetlosti, smanjenje temperaturnih fluktuacija, promjena uvjeta vlažnosti potrebnih za klijanje) i alelopatski (spoj oslobođen iz živog ili raspadnutog biljnog tkiva). Općenito, što je veći pokrovni usjev i veća proizvodnja biomase ili suhe tvari, to je veći utjecaj na korove. Unatoč tim potencijalnim prednostima, fizički i biokemijski učinci pokrovnih usjeva možda neće pružiti odgovarajuću razinu suzbijanja. Suzbijanje korova ostatcima pokrovnog usjeva može varirati od zanemarivoga do vrlo učinkovitoga u trajanju od dva tjedna do nekoliko mjeseci, ovisno o biomasi pokrovnog usjeva i sadržaju dušika (N), godišnjem dobu, vremenskim prilikama i uvjetima tla. Toplo, vlažno vrijeme u kombinaciji s visokom biološkom aktivnošću tla ubrzava razgradnju ostataka pokrovnih usjeva i njihovih alelokemikalija, skraćujući tako razdoblje suzbijanja korova. Slamnati ostatci s niskom razinom dušika traju dulje od ostataka bogatih dušikom. Važno je upotrijebiti mehaničke i kulturalne mjere kao nadopunu pokrovnim usjevima. Rast korova može suzbiti uključivanje pokrovnih usjeva kao što su raž, crvena djetelina, heljda i rotkvica te ozimih usjeva (tj. ozime pšenice) ili krmnog bilja u sustav usjeva. Visokokonkurentni usjevi mogu se uzgajati kao kratkotrajni usjevi unutar plodoreda, koji će zagušiti populaciju korova. Pri odabiru pokrovnog usjeva uvijek treba uzeti u obzir kako će pokrovni usjev utjecati na sljedeći usjev. Primjeri pokrovnih usjeva koji dobro suzbijaju korov: raž, sirak, kelj, rukola i gorušica. Suprotno tome, premda izravno suzbijanje korova mahunarkama može biti značajno, njihov je učinak suzbijanja preostaloga korova obično slabiji jer velika količina dušika koji se oslobađa iz njihovih ostataka, nakon uništavanja pokrovnog usjeva, upravo potiče nicanje korova, osobito kada se mahunarke koriste kao zelena gnojidba.


Slika 5.26 Koristi od pokrovnih usjeva (E. Takács)

Sanitacija

Može se spriječiti unošenje velikog broja novih korova na parcelu i, kao i to da postojeći korovi daju velike količine sjemena. Korištenje čistog sjemena usjeva, košnja korova oko rubova polja ili nakon žetve, kako bi se spriječilo da se korov osjemeni, i temeljito kompostiranje stajskog gnoja prije primjene može uvelike smanjiti unošenje sjemena korova i problematičnih vrsta korova. Moguće je čak selektivno ručno iskorijeniti izolirane pojave novih korova i tako učinkovito izbjeći buduće zaraze. Sadnja čistog, visokokvalitetnog sjemena ključna je za uspjeh usjeva. Ostali sanitarni čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju temeljito čišćenje svih strojeva koji se koriste, na poljima zaraslima korovom ili na postajama za pranje, te postavljanje živica kako bi se ograničilo raznošenje sjemena vjetrom.