Mehaničko, agrotehničko i biološko suzbijanje korova

Ishodi učenja:

• Objasniti razliku između izravne i neizravne prakse suzbijanja korova u ekološkoj proizvodnji i različitih vrsta metoda.
• Odabrati i preporučiti odgovarajuću metodu suzbijanja korova prema prednostima i nedostatcima prakse.

U današnje vrijeme postoji niz nekemijskih mjera suzbijanja korova. Uobičajene mjere dostupne kao nekemijske strategije suzbijanja korova u ekološkoj poljoprivredi bit će opisane u ovom poglalju.

Izravno suzbijanje korova

Izravno suzbijanje korova mora biti povezano s dugoročnim preventivnim mjerama kako bi se populacija korova održala na kontroliranoj razini.

Termičko suzbijanje korova

Termičko suzbijanje korova uključuje primjenu vatre, plamena, vruće vode, pare i zamrzavanja. Te tehnike suzbijaju korov bez ometanja tla i ne donose zakopano sjeme na površinu tla. Nekoliko čimbenika (temperatura, vrijeme izlaganja, unos energije) može utjecati na učinkovitost termičkog suzbijanja, međutim mnoge od tih metoda ubijaju samo izbojke ciljnih biljaka, stoga će možda trebati ponovljenim tretmanima izbjeći regeneraciju. Na temelju načina djelovanja, metode termičke regulacije mogu se podijeliti u tri skupine: (I) metode izravnog grijanja (spaljivanje, solarizacija, infracrveno zračenje, topla voda, parenje, vrući zrak), (II) metode neizravnog grijanja (strujni udar, mikrovalne pećnice, lasersko zračenje, ultraljubičasto svjetlo) i (III) zamrzavanje kao suprotan čimbenik stresa biljke.

‒ Spaljivanje ‒ visoka temperatura može oštetiti biljne procese zbog koagulacije i denaturacije proteina, povećanja propusnosti membrane i inaktivacije enzima. Toplinska mrtva točka za većinu biljnih tkiva iznosi 45 – 55 °C nakon duljeg izlaganja. Na učinkovitost postupka najviše utječe veličina biljke u vrijeme tretmana, a manje gustoća korova. Najtolerantnije vrste ne mogu se kontrolirati plamenom, bez obzira na broj primjena. Paljenje je uspješna metoda suzbijanja korova, no zbog visoke cijene i veće učinkovitosti drugih metoda, ne koristi se mnogo u usjevima. Izgaranjem zahvaća samo sjeme koje se nalazi na granici i na neposrednoj površini tla ispod biljke. Za upravljanje tlom i očuvanje organske tvari, spaljivanje se smije prakticirati samo na slami ili na korovima skupljenima na području unutar polja koje je određeno kao mjesto spaljivanja ostataka.

Najčešće je korišteno gorivo u plamenicima ukapljeni naftni plin (LPG), obično propan, međutim, procjenjuje se mogućnost korištenja obnovljivih alternativa, kao što je vodik. Plamensko plijevljenje (slika 5.14) može biti jeftinije od ručnoga, ali je cijena stroja visoka. Zaključuje se da tretiranje površine od 6 do 20 ha smanjuje troškove na razumnu razinu, a i tretiranje manjih površina može biti isplativo, ovisno o usjevu.

Slika 5.14 Spaljivač korova (shutterstock)

‒ Primjena pare ‒ ovaj postupak u suzbijanju korova rezultira manjim utroškom količine vode i osigurava bolji prodor u krošnju u usporedbi s toplom vodom (slika 5.15). Na učinkovitost metode utječu: temperatura pare, vrsta korova, trajanje izlaganja i veličina biljke. Višegodišnje korovne vrste imaju sposobnost regeneracije, stoga je potrebno ponovno izlaganje. Sjemenski omotač jednogodišnjih vrsta korova može pružiti određenu zaštitu od pare. Mobilno parenje tla komercijalno se primjenjuje za suzbijanje korova na polju i u staklenicima za suzbijanje patogena i korova, te za sterilizaciju tla. Povećano zanimanje za metodu sterilizacije parom rezultat je zabrinutosti zbog korištenja vrlo toksičnog metil bromida. Para se primjenjuje pod pritiskom ispod metalnih posuda koje se postavljaju na svježe formirane slojeve, i to 3 do 8 minuta. Para podiže temperaturu tla na 70 do 100 °C ubijajući većinu sjemena korova do dubine od najmanje 10 cm. Međutim, sjeme korova ispod tretirana sloja nije zahvaćeno. Ako se ne provode daljnji tretmani, suzbijanje korova može ostati učinkovito dvije sezone.

Slika 5.15 Parni čistač korova (shutterstock)

‒ Solarizacija ‒to je preventivan proces kojim se koristi toplina sunca za suzbijanje korova. Preko površine tla polaže se crni ili prozirni plastični pokrov (folija) koji zadržava sunčevo zračenje (slika 5.16). Povećana temperatura tla ubija biljke, sjeme, biljne patogene i različite životne faze štetnika, pa se visoka temperatura tla smatra metodom dezinfekcije tla. Za učinkovitu metodu solarizacije potrebno je toplo, vlažno tlo i intenzivno zračenje cijeloga dana. Vrlo je važna vlaga tla, pa je prije solarizacije potrebno navodnjavanje. Uspjeh solarizacije tla ne ovisi o najvišoj temperaturi izmjerenoj u tlu, nego o trajanju temperature iznad određenog praga (45 °C) iz dana u dan. Kako bi se zadržao učinak solarizacije na suzbijanje korova, tlo se ne smije naknadno obrađivati jer se tako sjeme korova prisutno u dubljim slojevima tla (manje zahvaćeno zagrijavanjem) iznese na površinu i može proklijati.

Slika 5.16 Solarizacija tla kao alat u suzbijanju korova (shutterstock)

‒ Infracrveno zračenje ‒za plamenik koji se primjenjuje u ovoj metodi koristi se infracrveno zračenje (IR) za uništavanje korova. Plamenik zagrijava keramičke i metalne površine koje zrače toplinu (u obliku IR-a) prema biljkama korova. Keramički disk koji se zagrijava plinom iz malog butanskog cilindra stvara IR kada se užari. Zatim se takozvano 'vruće koplje' (izbočeni metalni šiljak) utisne u središte biljke da se ona uništi, i zadrži se nekoliko sekunda (za većinu korova dovoljno je sekundu i pola, no za „tvrđe“ biljke treba dulje vrijeme). Intenzivna toplina proključa vlagu u stanicama biljaka, što rezultira pucanjem stanica. Listovi uvenu i postanu tamnozeleni odmah nakon tretmana. Štoviše, metoda oštećuje proteine u stanicama, pa će zbog nedostatka fotosinteze biljka uginuti. Infracrveni uređaji za uklanjanje korova imaju nedostatke jer im je potrebno vrijeme za zagrijavanje, IR paneli osjetljivi su na mehanička oštećenja i skuplji od plamenih. Međutim, za razliku od plamenika, mogu se koristiti u situacijama kada bi otvoreni plamen bio iznimno opasan.

‒ Izravna toplina ‒prije primjene izravne topline za uništavanje sjemena korova u poljskom tlu, tlo se obrađuje i formiraju se brazde. Obrađena brazda tla podiže se, prolazi kroz komoru zagrijanu na 68 do 70 °C s pomoću dizelskog plamenika, a zatim se vraća na tlo, stvarajući tako traku zemlje bez korova. Dubina obrade kreće se od 10 cm za plitko ukorijenjene usjeve do 25 cm za krumpir. Sustav suhog grijanja u usporedbi s parom omogućuje bržu pokrivenost polja.

‒ Električni udar ‒ postoje dvije vrste sustava koji se koriste za suzbijanje korova korištenjem električne struje. U metodi „iskrenja” primjenjuju se visokonaponski kratkotrajni impulsi (npr. 25 – 60 kV, 1 – 3 μs) za suzbijanje korova, prorjeđivanje biljaka i ubrzanje zrenja. Metodom „kontinuiranog kontakta” primjenjuje se metalni aplikator spojen na izvor visokog napona (npr. 15 kV, 54 kW, 30 A). Električna struja teče u zatvorenu krugu kroz biljke u njihovo korijenje, kroz komunikacijsko korijenje u susjedne biljke, a odatle natrag u strujni kolektor na površini tla. U takvom krugu u biljci se stvara otpor. Električni napon oštećuje klorofil dotaknutih biljaka i ubija biljne stanice. Ova metoda koristi se za orezivanje i isušivanje lišća korijenskih usjeva, kao i za suzbijanje korova na cijelom području te za prorjeđivanje međurednih usjeva.

‒ Zamrzavanje (kriogeno suzbijanje korova) ‒za tretmane zamrzavanja primjenjuju se dva različita medija: tekući dušik i snijeg od ugljičnog dioksida (suhi led). U kriogenu se sustavu primjenjuje tekući dušik na ciljane korove s pomoću modificirana raspršivača, a zatim se korov drobi mehaničkim valjkom. Tekući dušik učinkovitiji je od ugljičnog dioksida, no nijedan nije učinkovit kao plamen. Zamrzavanje je korisno samo ondje gdje postoji očigledna opasnost od požara.

Postoje i druge tehnike termičkog suzbijanja korova primjenom infracrvenog zračenja, mikrovalnog zračenja, elektrostatičkog polja, zračenja, lasera ili ultraljubičastog svjetla, no te metode nisu detaljno opisane u ovom poglavlju.

Mehaničko suzbijanje korova

Poljoprivrednicima je na raspolaganju širok raspon mehaničkih uređaja za uklanjanje korova, od osnovnih ručnih alata do traktorskih uređaja. To uključuje alate za kultivaciju (motike, drljače, zupci i četke za korov), alate za rezanje (kosilice i trimeri) i alate koji izvode obje operacije. Načelno, potpuno zakopavanje sadnica korova na dubinu od 1 cm i njihovo rezanje na površini tla ili blizu nje najučinkovitija je mehanička metoda suzbijanja korova. Na temelju populacije usjeva i korova određuje se najbolja vrsta stroja i vrijeme ili učestalost njegove primjene koja osigurava učinkovito suzbijanje korova. Na primjer, fiksne drljače prikladnije su za ratarske kulture, a druge, poput međurednih četki za korov, mogu biti učinkovitije za hortikulturnu uporabu. Nedostatci mehaničkog suzbijanja korova uključuju niske stope rada, kašnjenja zbog vlažnih uvjeta i naknadan rizik od neuspjeha suzbijanja korova koji postaju sve veći. Suzbijanje korova nije nužno bolje u ranijim fazama jer izostali kasno proklijali korovi mogu preživjeti tretman. Dodatna kultivacija povezana s mehaničkim uklanjanjem mogla bi naštetiti strukturi tla i eventualno potaknuti njegovu eroziju. Povećana mineralizacija dušikom zbog kultivacije može biti i problem i prednost za poljoprivrednike.

‒ Ručni alati ‒ ručno uklanjanje korova često je najučinkovitiji način sprječavanja njegova širenja, da ne bi postao ozbiljan problem. Ručni alati učinkovitiji su za jednogodišnje korove zbog njihove sposobnosti vegetativne reprodukcije, ali ne i za višegodišnje. Ručni uređaji za uklanjanje korova klasificirani su na sljedeći način:

1. Mali alati ‒ to su tradicionalne ručne motike kojima se koriste poljoprivrednici. Iako su ti alati prikladni za uklanjanje korova između biljaka i vrlo su učinkoviti, rad je moguć samo u čučećem položaju i ima vrlo slab učinak. Plijevljenje različitim tipovima motika, kao i druge tradicionalne metode ručnog plijevanja, i dalje se koriste u cijelom svijetu u povrtlarskim kulturama. Ručno plijevljenje često se koristi nakon mehaničkog međurednog plijevljenja za uništavanje korova koji je ostao u redu usjeva. Primjena je najbolja tijekom dnevne vrućine na jakom suncu jer se u takvim vremenskim uvjetima korovi brzo osuše. Može doći do oporavka ili opstanka korova po kišnom vremenu i u mokrim zbijenim tlima.
2. Lopatice ili motike za sjeckanje ‒ ti alati za uklanjanje korova imaju ravne, zakrivljene ili nazubljene oštrice. Korov se uklanja kopanjem, rezanjem i čupanjem, u savijenu položaju tijela, pa je rad spor i zamoran.
3. Alati s dugim ručkama ‒ imaju alatku za obradu tla pričvršćenu na kraj ručke duge 1,5 do 2 m. U stojećem se položaju izvode pokreti: gurni, gurni-povuci ili povuci. Alati su dizajnirani za rad u uvjetima blage vlage u tlu i daju visok učinak u ranim fazama rasta usjeva kada je korov mali.

‒ Drljače ‒ drljanje je tradicionalan oblik mehaničkog suzbijanja jednogodišnjih korova (slika 5.17), ali je neučinkovit protiv višegodišnjih korova i korova s dubokim korijenjem. Za davanje rane prednosti usjevu, uništavanje prvih korova s pomoću opružnih zubaca, lančanih ili vučnih drljača, drljanja praznog polja ili drljanja prije nicanja usjeva može se provesti nakon sjetve, ali prije nicanja usjeva. Drljanje praznog polja uspješno je za suha vremena, ali kada je vlažnost tla dovoljna. Nedostatak je niska učinkovitost ako je izniklo malo korova, a ponekad i sporo nicanje usjeva. Drljače se mogu primijeniti i nakon nicanja usjeva, ali tako mogu na usjevu prouzročiti ozljede. Povećanjem radne dubine s 10 na 30 mm udvostručuje se broj iščupanih biljaka i dodatno se poboljšava višom vlagom tla i većim radnim brzinama. Učinak sortiranja zubaca povećava se sa širim zupcima i manjom brzinom rada, dok se djelovanje bacanja povećava s brzinom, radnom dubinom i širinom lima.

• Lančane drljače s okruglim karikama i/ili s karikama u obliku poklopca zakopavaju korov, ali ga ne čupaju prema gore. Posebno su učinkovite na laganim tlima i prije nicanja usjeva ili u kratkim usjevima. Lančane drljače s krutim ili opružnim zupcima površinski obrađuju cijelu površinu tla i uzrokuju manje štete na usjevima. Učinkovitije su na lakšim tlima, a manje uspješne na težima.


• Čistilice korova s fleksibilnim zupcima (fleksi-zupcima) mogu se koristiti selektivno u kasnoj fazi bokovanja žitarica kada gusto lišće usjeva tjera zupce u međuredove. Najučinkovitije su kada su korovi u fazi nicanja (korov koji je proklijao, ali nije izbio) ili stadiju kotiledona. Prednosti su fleksibilnih zubaca brz rad, lomljenje zemljišne kore te podizanje dijelova preko usjeva bez ozljeda.


• Torziona pljevilica, s parom zubaca postavljenim s obje strane reda usjeva, nudi precizniji rad u međuredovima. Usjevi moraju biti iznimno dobro ukorijenjeni, s dovoljnim razmakom u redovima, u optimalnoj fazi s najmanje dva lista da bi se torzion mogao primijeniti.


• Strojevi za korov s rotirajućim zupcima, s dva rotora 'zvjezdasta' ili 'paukasta' oblika na tlu, koji pokrivaju svaki red, omogućuju i međuredno suzbijanje korova. Kut rotora može se postaviti tako da pomiče tlo od reda ili prema njemu; rotirajući zupci podižu usjev i zatrpavaju male korove unutar reda.

Slika 5.17 Drljače za suzbijanje korova: lančana drljača (lijevo ‒ (https://www.shutterstock.com), tanka pljevilica (sredina – I. Tirczka), pljevilica u obliku prsta (desno – I. Tirczka)

‒ Kultivatori ‒ režu tlo na dubini od 2 do 4 cm s pomoću fiksnih, vibrirajućih ili rotirajućih dijelova u obliku slova A ili L. Povećanje radne dubine malo poboljšava uništavanje korova, ali veća brzina naprijed povećava nagrtanje tla na korov i smanjuje njegovo preživljavanje. Važna je truktura tla: na grubom tlu korovi mogu nastaviti rasti u grudama tla koje je podigla motika. Isušivanje na površini tla kritičan je čimbenik u sprječavanju regeneracije korova, a vlažni uvjeti nakon okopavanja mogu smanjiti razinu suzbijanja. Okopavanje je osobito učinkovito protiv zrelih korova. Kopači suzbijaju korov unutar međuredova. Motike sve potkopavaju, pa ih treba vrlo pažljivo usmjeravati između redova usjeva. Dobra sjetvena gredica i precizna sjetva usjeva preduvjeti su za uspješno okopavanje. Da bi se izbjeglo uklanjanje značajnog broja usjevnih biljaka i njihovo prekrivanje zemljom, mogu se postaviti različite vrste štitnika. Oni mogu biti u obliku diskova, ploča ili zaštitnih pokrivača.

Motorni rotacijski kultivator ima PTO pogon i opremljen je rotirajućim noževima u obliku slova L na vodoravnoj osovini (slika 5.18). Širina rotora može se prilagoditi različitim širinama redova, čime se može izvesti intenzivnija obrada tla i može se nositi i s većim korovom. Motorni rotacijski kultivator ima dvije osnovne funkcije: (I) uklanjanje sitnog korova i (II) rahljenje kore ili zbijena tla kako bi se pomoglo nicanju usjeva. Dalje je razvijen rotirajući kultivator za korov ili valjajući kultivator s obično dva rotora (oblik 'zvijezde' ili 'pauka') koji pokrivaju svaki red. Motorni rotacijski kultivator vrlo malo ometa usjev, čime se pojačava infiltracija i sprječava erozija. Njegova je uporaba općenito ograničena na usjeve s velikim sjemenom, kao što su kukuruz i soja, jer su ti usjevi posijani relativno duboko i korijenski im se sustav razvija dovoljno brzo da učvrsti mlade biljke.

Slika 5.18 Motorni rotacijski kultivator (E. Takács)

‒ Četkaste pljevilice ‒takva pljevilica (slika 5.19.) ponajprije je namijenjena za međuredno plijevljenje povrtnih kultura, no može se primijeniti i u žitaricama. Razvijene su dvije osnovne vrste motike: (I) s disk-četkama koje djeluju u okomitoj ravnini na horizontalnoj osi i (II) s kružnim četkama koje djeluju u horizontalnoj ravnini na okomitoj osi. Općenito, četke su izrađene od stakloplastike i fleksibilne su. Ti čistači korova, koji rade vrlo površno, uglavnom čupaju korijenje, ali i zakopavaju ili lome korov. Za zaštitu usjeva može se koristiti zaštitna ploča ili šator. Kada se koriste četke s horizontalnom osi, njihova brzina vrtnje treba biti samo nešto veća od brzine traktora, inače se stvara previše prašine. Za četkastu motiku na vodoravnoj osi radna je dubina najvažniji čimbenik u osiguravanju dobrog suzbijanja korova. Brzina traktora, brzina četke i uvjeti tla međusobno djeluju kako bi se odredila radna dubina. Veća brzina rotacije neće poboljšati učinak, a četke će se brže istrošiti. Prednost je u tome što, za razliku od traktorske motike, može raditi u uvjetima vlažnijeg tla. Kada je tlo pretvrdo, četkom će se ukloniti samo dio korova iznad tla, pa će korov lako ponovno izrasti. Pri uporabi na vlažnom tlu učinak će se smanjiti zbog lijepljenja zemlje za četke. Neki modeli četki s okomitom osi mogu imati podešen kut, broj okretaja i smjer rotacije četkica. Četke s okomitom osi mogu se podesiti da bacaju zemlju prema redu usjeva ili da uklone zemlju i korov dalje od reda.

Slika 5.19 Četkasta pljevilica (shutterstock.com)

‒ Kosilice, rezači i trimeri ‒obično se koriste u travnjacima, a mogu se koristiti još u vinogradima, voćnjacima, na pašnjacima i u krmnim kulturama, ako se uporabe na odgovarajući način. Gdje je korov mnogo viši od usjeva, možda će se moći 'navršiti' i barem će se spriječiti daljnja sjetva. Rezanje i košnja omogućuju kontrolu veličine korova, njihovu sjemensku proizvodnju i smanjenje konkurencije između korova i usjeva. Ručnim trimerima i trimerima na kotačima mogu se orezivati sadnice i veći korovi prije nicanja općenito, ili nakon nicanja između redova usjeva, bez narušavanja površine tla. Te tehnike rijetko su dovoljno učinkovite za potpuno suzbijanje korova. Rezanje i košenje korova smanjuje korovnu lisnu površinu, usporava rast i smanjuje ili sprječava proizvodnju sjemena. Ponavljana košnja smanjuje kompetitivnu sposobnost korova, iscrpljuje rezerve ugljikohidrata u korijenu i sprječava proizvodnju sjemena. Neki korov, pokošen dok je mlad, može konzumirati stoka. Košnja može uništiti jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje korove i pomoći u ograničavanju njihova širenja. Jedna košnja neće zadovoljavajuće suzbiti većinu korova, međutim, košnja tri ili četiri puta godišnje tijekom nekoliko godina može uvelike smanjiti i povremeno eliminirati određene korove. Redovita košnja pomaže u sprječavanju formiranja korova i njegova širenja, te natjecanja s poželjnim krmnim usjevima.

Tablica 5.4 Prednosti i nedostatci alata primijenjenih u integriranom suzbijanju korova u ekološkom uzgoju

Alat	Pozitivan učinak u suzbijanju korova	Negativan učinak u suzbijanju korova
Plug	Ometa rast i proizvodnju sjemena. Zakopava sjeme proizvedeno te godine i zakopava višegodišnje korove i njihov podzemni korijen/stabljiku.	Sjeme korova iz banke sjemena pomiče se na površinu tla.
Kultivator/disk-kultivator	Ometa rast korova i proizvodnju sjemena. Zakopava sjeme proizvedeno te godine i zakapa/usitnjava višegodišnje korove i njihov podzemni korijen/stabljiku.	Može potaknuti razvoj izdanaka iz podzemnog sustava korijena/stabljike višegodišnjih korova.
Drljača	Uništava male biljke korova. Usitnjava korijen/dijelove stabljike višegodišnjih korova u blizini površine tla.	Potiče klijanje sjemena korova. Može širiti dijelove korijena/stabljike višegodišnjih korova.
Valjak	Poboljšava uvjete klijanja usjeva.	Poboljšava uvjete klijanja sjemena korova.
Drljača za korov	Male biljke korova prekriva zemljom i/ili ih iščupa iz korijena.	Potiče klijanje sjemena korova. Može više ili manje oštetiti usjev.
Međuredni kultivator	Male biljke korova prekriva zemljom, iščupa ih ili odsiječe.	May damage the crop.
Brush weeder	Covers small weed plants with soil or uproots them.	Može oštetiti usjev.
Četka za korov	Male biljke korova prekriva zemljom ili ih iščupa iz korijena.	Može oštetiti usjev.
Kosa	Siječe korov u uzgoju usjeva.	Ako se koristi nakon produljenja stabljike, usjev će biti oštećen.

Malčiranje

Malč je sloj različitog materijala koji se nanosi na površinu tla. Pruža fizičku barijeru na površini tla i blokira gotovo svu svjetlost koja dopire do površine. Održava površinu tla zasjenjenom i hladnom, smanjuje dnevne fluktuacije temperature tla, pa korovi koji izbijaju ispod malča nemaju dovoljno svjetla za preživljavanje. Na primjer, kada je pokrovni usjev uništen ekstremnom temperaturom, košnjom ili valjanjem, njegovi ostatci ostaju na površini tla kao malč. Učinkovitost ovisi o vrsti korova. Nicanje širokolisnih korova sitnog sjemena učinkovito je blokirano s 5 ‒ 7 cm debelim slojem ostataka pokrovnog usjeva. Međutim, širokolisne presadnice s većim sjemenom, presadnice trava i višegodišnji korovi koji izbijaju iz zakopanih rizoma i gomolja mogu se probiti kroz malč, ali njihov rast može biti usporen zbog ostataka pokrovnog usjeva visoke biomase. Učinak malča može se pojačati oslobađanjem tvari putem alelopatije iz ostataka koji se raspadaju. Malč osigurava i stanište trčcima i drugim grabežljivcima korovna sjemena, kao i mikroorganizmima koji mogu napasti i uništiti korov. Postoje različite vrste malčeva prema prirodi materijala za pokrivanje tla: organski (lišće, pokošena trava, tresetna mahovina, drvena sječka, komadići kore, malč od slame, borova slama, biorazgradivi malč, karton/novine) i sintetički (guma, plastika, polipropilen i polietilen, tepih, malč u boji). Malčevi se mogu klasificirati i na sljedeći način:

- Pokrovni malčevi ‒ crni polietilenski malčevi naširoko se koriste za suzbijanje korova u ekološkoj poljoprivredi, no općenito nisu praktični za poljske usjeve velikih razmjera. Plastični malčevi imaju dvostruku učinkovitost, selektivno filtriraju fotosintetski aktivno zračenje i propuštaju infracrveno svjetlo za zagrijavanje tla (termalno suzbijanje korova). Što se tiče boje malča, pokazalo se da bijeli i zeleni pokrivači slabo utječu na korov, dok su smeđi, crni, plavi i bijeli s crnim (dvobojni) filmovima spriječili nicanje korova. Potonji imaju prednost, jer je veća stopa refleksije svjetlosti korisna za usjev. Nedostatak je plastičnih i drugih izdržljivih malčeva što se ne razgrađuju u polju. Malčevi izrađeni od papira (slika 5.20), netkanih prirodnih vlakana i razgradive plastike imaju prednost prirodnog razlaganja i mogu se ugraditi u tlo nakon uporabe. Pravilnim polaganjem papira mogu se izbjeći oštećenja prouzročena kišom ili vjetrom. Dodatna je korist za okoliš i ako je papirnati malč izrađen od recikliranih materijala, kao što su kartonske kutije. U siječnju 2018. objavljena je Europska norma EN 17033: „Plastika – biorazgradive folije za malč za uporabu u poljoprivredi i hortikulturi – zahtjevi i metode ispitivanja”. Standard je razvio Europski odbor za standardizaciju, Tehnički odbor CEN/TC 249 Plastics i primjenjuje se u svim zemljama Europske unije, uz Makedoniju, Norvešku, Švedsku, Švicarsku, Srbiju, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ova norma regulira zahtjeve za biorazgradive plastične malč-folije (BDM): njihov sastav, biorazgradivost u tlu, učinak na okoliš tla (ekotoksičnost), mehanička i optička svojstva te postupke ispitivanja za svaku od navedenih kategorija. Ne odnosi se na malč-folije koje se uklanjaju s polja nakon uporabe.

Slika 5.20 Malčevi izrađeni od papira (E. Takács)

- Živi malčevi (prizemni pokrov, pokrovni usjev) ‒ sastoje se od gustog sklopa niskorastućih biljnih vrsta (slika 5.21) uspostavljenih prije sadnje/sjetve usjeva ili nakon nje (npr. podsjetva žitarica djetelinom i travom) kako bi se usporio razvoj korova i pružile druge pogodnosti (fiksacija dušika, zaštita tla od gubitka vode i erozije vjetrom, povećanje brojnosti prirodnih neprijatelja štetnika). Živi malčevi korov suzbijaju na dva načina: konkurencijom i alelopatijom. Kada se posiju prije nego što se na parceli uspostavi korov, tada korov suzbijaju svojom konkurencijom. U nekim se situacijama alelopatska svojstva živih malčeva mogu koristiti za suzbijanje korova. Neki tvrde da jednogodišnji korovi mogu osigurati prirodni pokrov tla ako se njima pravilno upravlja. Živi malčevi ponekad se nazivaju pokrovnim usjevima, a rastu barem dio vremena istodobno s usjevom. Pokrovni usjevi uglavnom se uništavaju prije sadnje ili sjetve usjeva. Često je primarna svrha živog malča poboljšanje strukture tla, dodatak hraniva ili izbjegavanje napada štetnika, a suzbijanje korova može biti samo dodatna prednost. Nedostatci su u tome što se živi malč natječe za hranjive tvari i vodu s glavnim usjevom, što može smanjiti prinose. Pokrovni usjevi mahunarki imaju veliku proizvodnju i promet biomase, ali nije vjerojatno da će povećati organsku tvar u tlu, zato što mahunarke koje se koriste kao živi malčevi imaju veći sadržaj dušika i nizak omjer ugljika u odnosu na dušik. Dakle, kada se ostatci mahunarki razgrade, bakterije u tlu imaju dovoljno dušika na raspolaganju kako bi poboljšale razgradnju organskih materijala u tlu. Stoga se primjena mahunarki preporučuje kada u tlu već ima dovoljno organske tvari.

Slika 5.21 Živi malč (kadifica) i šećerna trska (shutterstock.com)

- Malčevi od prirodnih materijala ‒ sastoje se od mase materijala rasprostranjena po tlu – rastresita materijala, poput slame, kore i kompostiranoga komunalnog zelenog otpada (slika 5.22). Može se sastojati od komposta, stajskog gnoja, slame, piljevine, kamena, šljunka ili bilo kojeg drugog materijala koji prekriva tlo. Učinkovitost suzbijanja korova izravno je proporcionalna debljini sloja malča. Sjeme korova u samom malču može biti problem ako proces kompostiranja nije bio potpuno učinkovit ili postoji kontaminacija sjemenom raznesenim vjetrom. U malčevima od slame poseban su problem ostatci osipanog zrna žitarica, čak i cijelih klasova koji ostaju u slami nakon žetve. Može postojati i rizik od oštećenja usjeva zbog ostataka herbicida ili regulatora rasta koji ostaju na slami korištenoj u konvencionalnom uzgoju žitarica. Malčevi od lakših materijala, poput slame, mogu se i raznositi vjetrom.

Slika 5.22 Malč od kore drveta (shutterstock.com)

Biološko suzbijanje korova

U biološkim mjerama suzbijanja korova primjenjuju se živi organizmi, kao što su kukci, nematode, bakterije ili gljive, kako bi se smanjila populacija korova. Klasično (ili inokulativno) suzbijanje temelji se na uvođenju prirodnih neprijatelja specifičnih za suzbijanje određene vrste stranih korova. Augmentativno (ili inundativno) suzbijanje uključuje masovnu proizvodnju i oslobađanje uglavnom domaćih prirodnih neprijatelja protiv uglavnom domaćih korova. Osnovni su kriteriji u ekološkoj proizvodnji vrsna specifičnost prirodnog neprijatelja za domaćina i trajnost suzbijanja. Međutim, na polju se obično pojavljuju populacije mješovitih vrsta korova, što otežava praktičnu primjenu prirodnih neprijatelja. U širem smislu, u biološko suzbijanje uključena je i alelopatija (sekundarni, inhibicijski metabolički produkti koje proizvode određene biljke). Osjetljivi korovi neće umrijeti, ali će oslabjeti i neće biti konkurentni zdravim usjevima. Preventivne kulturalne prakse, zajedno s fizičkim mjerama suzbijanja, kao što su kultivacija, paljenje i malčiranje, obično se uključuju u strategiju suzbijanja korova u ekološkoj proizvodnji, pri čemu biološki proizvodi ili agensi imaju sporednu ulogu. Međutim, biološki procesi mogu pridonijeti učinkovitosti praksa koje se provode u svrhu smanjenja pritiska korova, kao što su pokrovni usjevi, malčiranje, plodored i diversifikacija farmi. Biološki procesi koji mogu utjecati na korov uključuju: (I) biljojede ‒ izravno konzumiraju mlad korov, ili lišće ili korijenje odraslih korova, (II) bolesti uzrokovane bakterijama, gljivama i drugim mikroorganizmima, (III) interakcije biljka-tlo-mikroorganizmi koje mijenjaju snagu i konkurentnost korova u odnosu na usjev, (IV) alelopatiju ‒ suzbijanje rasta korova tvarima koje oslobađaju druge biljke, (V) potrošnju sjemena korova i (VI) propadanje sjemena korova.

Vrlo je važno potanko ispitati biološka sredstva u odnosu na specifičnost domaćina (korov). Velik dio toga još je u fazi istraživanja i otkrivanja; međutim, neki su biološki procesi dovoljno dobro shvaćeni i dokumentirani da bi se mogli koristiti kao učinkovite metode za poboljšanje uspješnosti cjelokupna programa suzbijanja korova. Osim toga, mnoge diverzificirane farme koriste stoku i perad kao potrošače korova, od čega često imaju značajnu korist.

- Alelopatija ‒ to je učinak kada biljka oslobađa prirodnu tvar koja potiskuje ili ometa klijanje sjemena korova i njegov rani rast (slika 5.23). Podrijetlo tih tvari može biti: (I) izlučivanje iz korijenja biljaka, (II) ispiranje iz lišća i (III) oslobađanje tijekom mikrobnog razgrađivanja biljnih ostataka. Te alelokemikalije, od kojih su neke dovoljno snažne da se smatraju prirodnim herbicidima, imaju najveći utjecaj na klijanje sjemena, rast presadnica i mladih biljaka, usporavajući ga i uzrokujući vidljiva oštećenja korijena ili izbojaka, ili čak potpuno uništavanje. Pokazalo se da mnogi pokrovni usjevi i nekoliko sorata povrća pokazuju značajnu alelopatsku aktivnost protiv korova, posebno mladih jednogodišnjih korova. Pokrovni usjevi iz porodice kupusnjača, uključujući uljanu repicu, gorušicu i rotkvice, sadrže niz spojeva, nazvanih glikozidi gorušičina ulja, koji se tijekom razgradnje ostataka razgrađuju u snažne hlapljive alelokemikalije, nazvane izotiocijanati, koje mogu utjecati na rast biljaka, kao i na aktivnost bakterija. Dobro dokumentirani, primjeri toga utvrđeni su i kod raži, drugih žitarica, sirka, križanaca sudanske trave i sirka, krmne rotkvice i drugih kupusnjača, te kod batata. Evo primjera da alelopatski odnosi mogu biti prilično specifični: eksudati korijena suncokreta inhibiraju rast presadnica divlje gorušice i drugih širokolisnih korova, ali imaju mali učinak na trave. U poljskim pokusima, u kojima nije korištena obrada, ostatci raži pokazali su snažno alelopatsko djelovanje protiv šćira (Amaranthus sp.) i bijele lobode (Chenopodium album), ali ne i protiv ambrozije (Ambrosia artemisiifolia). Katkada alelopatija nije toliko učinkovita. Presadnice i veliko sjeme slabije reagiraju na alelopatsku supresiju zbog duboke sadnje/sjetve, a alelokemikalije koje proizvodi živi malč koncentrirane su iznad površine tla. Kako nam specifični alelopatski odnosi postaju sve razumljiviji, tako se plodored i sustav uzgoja usjeva mogu osmisliti da usjevima daju prednost u odnosu na važne korove prisutne na određenu polju. Za razliku od izravne konkurencije, alelopatsko suzbijanje korova može potrajati i nekoliko tjedana nakon što je živi malč maknut s polja. Rezanje vršnih dijelova biljaka u sklopu zelene gnojidbe uzrokuje intenzivan, ali relativno kratak, nalet alelopatske aktivnosti. Ostavljanje tih ostataka na površini u obliku malča stvara plitku (manje od 2,5 cm) ali postojaniju alelopatsku zonu koja može trajati tri do deset tjedana, ovisno o vremenskim uvjetima.

- Mikrobiota tla ‒ sposobnost mikrobiote tla da utječe na rast i konkurentnost korova u odnosu na usjeve bila je predmet mnogih fascinantnih istraživanja. Odnosi biljka-tlo-bakterije vrlo su složeni, a rezultati istraživanja još nisu bili dovoljno dosljedni da bi opravdali preporuku postupaka za uvođenje, poticanje ili ograničavanje određenih mikroorganizama u tlu kao metode suzbijanja korova.

Slika 5.23 Različiti putovi oslobađanja i učinci alelokemikalija. Alelopatska biljka (lijevo) može otpuštati alelokemikalije na četiri načina (crne strelice): ispiranjem kišom (P1), razlaganjem biljnih ostataka (P2), izlučivanjem iz korijena (P3) i isparavanjem (P4) (Zhang i sur., 2021.).

Neizravno suzbijanje korova

Upravljanje sustavima odvodnje i navodnjavanja

Pažljiv odabir i održavanje sustava odvodnje i navodnjavanja važna je preventivna mjera za smanjenje zaraze korovom na polju. Periodično čišćenje korovne vegetacije prisutne uz jarke sprječava njezin prodor u polje. Gdje je to ekonomski izvedivo, zamjena jaraka podzemnim drenažama eliminira potencijalni izvor zaraze korovom. Korištenje sustava za lokalizirano navodnjavanje (npr. kap po kap) pogoduje razvoju usjeva na štetu korova. Suprotno tome, sustavi za navodnjavanje često favoriziraju korove jer većina njih ima veću učinkovitost korištenja vode (proizvodnja suhe biomase po jedinici vode koja se koristi za evapotranspiraciju) od usjeva.

Obrada tla

Jedan od najvažnijih ciljeva svih procesa obrade tla, uz ostale korisne učinke, oduvijek je bio smanjenje zaliha sjemena korova u tlu i iscrpljivanje zaliha hranjivih tvari podzemnih vegetativnih reproduktivnih organa kod višegodišnjih vrsta. Sjeme korova u tlu zbog poremećaja se postavlja u povoljnije slojeve za klijanje, bliže površini tla, a mladi se korovi mogu lako uništiti tijekom ponovljene obrade tla. U ekološkoj proizvodnji uveliko je važno korištenje konvencionalnih sustava obrade tla, koje uključuje jesensko duboko oranje ili oranje strništa, a zatim, u proljeće sljedeće godine, postupke obrade tla u pripremi za sjetvu (kultivator, drljača, kombajn itd.). Poslije, u vegetaciji, može biti potrebno nekoliko međurednih dodatnih mehaničkih suzbijanja korova (kultivator, češalj za korov, četka za korov, motika za korov itd.). Obrada tla kao učinkovita metoda dugo se koristi u suzbijanju korova. Različiti čimbenici, poput dubine, vremena i učestalosti uzgoja, mogu utjecati na različite parametre populacije korova (sastav, gustoća i dugotrajna održivost). Međutim, slično kao i druge metode suzbijanja korova, i obrada tla ima neke nedostatke. Primjerice, finije gredice daju više korova, ali glatka površina tla olakšava njihovo izravno suzbijanje. Za razliku od toga, veće grudice tla sadržavaju manje korova, ali hrapava površina daje korovima zaštitu od izravnih mjera suzbijanja. Struktura tla može biti oštećena pretjeranom obradom koja dugoročno dovodi do erozije. Iako smanjena obrada rezultira boljom kontrolom erozije tla, očuvanjem vlage u tlu i učinkovitijom uporabom fosilnih goriva, nisu sva tla prikladna za smanjenu obradu. Obrada tla često se dijeli na tri oblika: primarnu, sekundarnu i tercijarnu, ali postoje i drugi načini kultivacije koje ne ubrajamo u te kategorije:

- Primarna obrada tla ‒ osnovna je metoda kultivacije prije sjetve/sadnje usjeva. To je prva operacija obrade kojom se priprema tlo za sadnju. Primarna obrada tla uvijek je agresivna i provodi se na znatnoj dubini zbog suzbijanja jednogodišnjih i/ili višegodišnjih korova zakopavanjem dijela klijavog sjemena i/ili propagula na dubine iz kojih sjeme korova ne može niknuti. Glavni alati koji se koriste za obavljanje primarne obrade su: diskozni plugovi, tanjurasti plugovi, kopači i dlijetasti plugovi.

- Sekundarna obrada tla ‒ takva obrada služi za pripremu gredica i ostavljanje ravne površine za sijanje ili sadnju, tako da se tlo ne obrađuje agresivno ni duboko. Cilj je pripremiti tlo za sadnju ili presađivanje, ili se koristi za postavljanje lažne gredice. Oprema za sekundarnu obradu tla: kultivatori, drljače (opremljene diskovima, opružnim zupcima, radijalnim oštricama i valjkom) i motorni kultivatori na PTO pogon na dubini od 10 cm. U konzervacijskoj obradi tla ta bi se oprema mogla koristiti kao zamjena za plugove u primarnoj obradi tla. Konzervacijska je obrada korisna za očuvanje ili povećanje sadržaja organske tvari u tlu te za uštedu vremena i goriva. Iako bi tehnike smanjene obrade tla mogle uzrokovati određene probleme s korovom, poljoprivrednici mogu optimalno izmjenjivati primarnu i sekundarnu obradu tla iz godine u godinu, kako bi optimizirali gospodarenje tlom poboljšavajući tako suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih vrsta korova. Vrijeme pripreme gredice značajno utječe na populaciju korova i prilika je za smanjenje broja korova koji se pojavljuju u rastućem usjevu. Jedna je od tradicionalnih metoda suzbijanja korova i tehnika lažne gredice. Priprema gredica ima dva suprotna učinka na korove: (I) uklanjanje vegetacije koja je nastala nakon primarne obrade tla te (II) poticanje klijanja sjemena korova i nakon toga nicanja mladih biljaka. Ta dva učinka mogu se postići tehnikom lažne (ustajale) gredice. To je tehnika u kojoj se gredica priprema nekoliko dana/tjedana/mjeseci prije sadnje ili presađivanja kulture kako bi se potaknulo nicanje korova prije sjetve ili sadnje. Uspjeh lažne gredice ovisi o duljini vremena prije sadnje i o spektru korova. Korovi koji kasno izbijaju i dalje će biti potencijalni problem. Primjena tehnike lažne gredice može smanjiti nicanje korova za više od 80 % u usporedbi sa standardnom pripremom gredice. Najvažniji je čimbenik, uz temperaturu, vlažnost tla. U sušnim godinama ta metoda nije dobra za suzbijanja korova bez intervencije navodnjavanja. Nova je metoda smanjenja nicanja mladih korovnih biljaka priprema gredice u mraku, kako bi se izbjeglo stimuliranje klijanja sjemena korova, ipak, ne daje najbolje rezultate.

- Obrada tla ‒ obavlja se nakon sjetve ili sadnje usjeva kako bi se postigla plitka obrada kojom se rahli tlo i suzbiju korovi. U tu svrhu koriste se kultivatori koji na različite načine mogu suzbiti korov. Potpuno ili djelomično zakopavanje korova i sjemena može biti važan uzrok njihova uništenja. Čupanje i prekidanje kontakta korijena korova s tlom drugi je način djelovanja. Poželjno je obrađivanje tla provoditi kada nije prevlažno jer tada obrada može oštetiti strukturu tla i pogodovati širenju višegodišnjih korova. Kultivatori se općenito klasificiraju prema primjeni u usjevu: mogu se koristiti u redovima usjeva i između njih; međuredni kultivatori koriste se samo između redova usjeva, a unutarredni kultivatori koriste se za uklanjanje korova iz redova usjeva. Suzbijanje osjaka (Cirsium arvense), primjerice, može se provoditi metodom žičanog užeta. Polje se nasipa korištenjem opreme za nasipavanje umjesto pluga. Pri obradi tla brazde se u većoj ili manjoj mjeri povlače prema dolje, ovisno o usjevu, i siju se npr. žitarice ili se sadi povrće. Dok sjeme izbija, ali je korijenje usjeva još kratko, obrađene se brazde podrezuju na granici između gornjeg i donjeg sloja tla žičanim užetom razvučenim preko brazde, čime se odsijecaju izdanci osjaka. Podrezivanje žičanim užetom može se obaviti i u jesen i u proljeće.

Plodored

Plodored je osnovna tehnika u ekološkoj poljoprivredi koja pomaže u suzbijanju štetnika i bolesti te osigurava optimalnu plodnost tla. Štoviše, suzbijanje korova učinkovito se postiže kombiniranjem plodoreda s drugim kulturalnim mjerama. Plodored uključuje izmjenjivanje različitih usjeva u sustavnom slijedu na istom zemljištu (slika 5.24). Monokultura ili visok udio sličnih usjeva rezultira sastavom korovnih vrsta koji je prilagođen uvjetima uzgoja usjeva (za ograničavanje osjaka, sadržaj žitarica treba ograničiti na najviše 50 %). Rotacija usjeva u različitim životnim ciklusima može poremetiti razvoj asocijacije korov-usjev, a to se postiže različitim terminima sadnje i žetve, pri čemu se sprječava stvaranje korova, a time i proizvodnju sjemena. Budući da različite kulture pogoduju različitim korovnim vrstama, važno je mijenjati jednogodišnje i višegodišnje usjeve u plodoredu. Jesenski i proljetni jednogodišnji usjevi također pogoduju različitim vrstama korova, zbog čega je važno rotirati takve usjeve i unutar plodoreda. Tradicionalno se krumpir (Solanum tuberosum) uključuje u plodored kako bi se smanjili problemi s korovom prije nego što se krene s uzgojem nekog manje konkurentnog usjeva. Za ekološkog poljoprivrednika izbor usjeva u plodoredu može biti vrlo složen, pogotovo kada u obzir treba uzeti razinu plodnosti tla i razdoblje potrebno za izgradnju plodnog tla. Poznato je da uključivanje zemlje na ugaru u plodored smanjuje višegodišnje korove. Mahunarke je najbolje izmjenjivati s travama, proljetne usjeve s jesenjim usjevima, okopavine s usjevima gušćeg sklopa i kulture koje imaju velike zahtjeve za nutrijentima s onima čiji su zahtjevi manji. Unatoč korištenju plodreda, neki su korovi identificirani kao posebni problemi u sustavima ekološke poljoprivrede. Pirika (Agropyron repens), i druge puzave višegodišnje trave, te osjak često se smatraju glavnim problematičnim korovima u ekološkoj proizvodnji. Mišji repak (Alopecurus myosuroides) i osjak mogu postati češći kada žitarice čine značajan dio plodoreda. Štavelj (Rumex sstr.) je poseban problem na travnjacima, a obična bujad (Pteridium aquilinum) postala je ozbiljan problem u planinskim područjima pašnjaka.

Slika 5.24 Mogućnosti plodoreda (E. Takács)

Kultivari

Ne utječe samo izbor usjeva na razvoj korova unutar plodoreda. Karakteristike sorte, kao što su morfologija i brzina rasta, mogu imati značajan utjecaj na razvoj usjeva i korova. Izbor sorte i količina sjemena usjeva mogu biti učinkoviti u suzbijanju korova i minimizirati potrebe za suzbijanjem korova drugim mjerama. Primjerice, jari ječam cv. Atem postiže veću visinu od cv. Triumph i ima velik utjecaj na suzbijanje korova. Slično tome, broj korovnih vrsta pronađenih na parcelama značajno je smanjen u prisutnosti tradicionalne zimske sorte Maris Huntsman s dužom slamom, za razliku od sorte Mercia. Morfološka svojstva mogu utjecati na kompetitivnu sposobnost usjeva u odnosu na korov. Na primjer, rano pokrivanje usjeva od vitalnog je značaja za suzbijanje korova, a istraživanja su pokazala da veća početna veličina sjemena usjeva može značajno poboljšati rano uspostavljanje usjeva i time povećati konkurentsku sposobnost sorata ozime pšenice. Identificiranje i kvantificiranje osobina povezanih s konkurentskom sposobnošću protiv korova doista je zakomplicirano činjenicom da, iako različite sorte imaju jedinstvene karakteristike, mnoga od tih obilježja mogu se mijenjati tijekom razvojnih faza sorte. Međutim, različiti obrasci ukorjenjivanja, rana bujnost, veličina listova i alelokemijska svojstva mogu utjecati na sposobnost sorte da suzbije korov i bude uspješno odabrana u programima oplemenjivanja.

Međuusjevi

Pod uzgojem međuusjeva podrazumijeva se sjetva ili sadnja neke kulture između redova glavnog usjeva (slika 5.25). Osnovna je prednost međuusjeva očekivan povećani prinos, ali često to ne znači i poboljšano suzbijanje korova. Utvrđeno je da međuusjevi mogu suzbiti korov, ali ih treba pažljivo odabrati i primjenjivati. Ako se ne vodi briga, međuusjevi mogu uvelike smanjiti prinos glavnog usjeva zbog pojave konkurencije za vodom ili hranjivim tvarima. Slično pokrovnim usjevima (živim malčevima), međuusjevi povećavaju ekološku raznolikost i korištenje prirodnih resursa, štoviše, bolje se natječu s korovima za svjetlost, vodu i hranjive tvari. Na primjer, međuusjevi poriluka i celera posijani u rasporedu red po red smanjuju relativnu pokrivenost tla korovom za 41 %, smanjuju gustoću i biomasu običnog starčaca (Senecio vulgaris) za 58 % do 98 %, te povećavaju ukupan prinos usjeva za 10 % u usporedbi s tim kada međuusjeva nema. Povećano suzbijanje korova i prinosa usjeva također je dokazano kada se kao međuusjevi koriste žitarice i mahunarke. Kao i kod živog malčiranja, uspjeh međuusjeva ovisi o najboljoj usklađenosti između potreba biljnih vrsta za svjetlom, vodom i hranjivim tvarima, što povećava komplementarnost korištenja resursa i smanjuje natjecanje među usjevima. U praksi to znači optimiziranje prostornog rasporeda među usjevima, relativne gustoće biljaka i relativnog rasta usjeva tijekom vremena u bilo kojem okruženju.

Slika 5.25 Uzgoj međuusjeva šećerne trske i kupusa ili karfiola (shutterstock.com)

Gnojidba

Razina hranjivih tvari u tlu u agroekosustavu mijenja se primjenom gnojiva, pa to izravno utječe na dinamiku populacije korova i nadmetanje usjeva s korovima. Brojni korovi veliki su potrošači dušika, i stoga mogu smanjiti dostupnost dušika za rast usjeva. Snažni učinci u suzbijanju korova mogu se ostvariti vremenskim rasporedom, unošenjem gnojiva i njegovom dozom. Ekološka poljoprivreda koristi organsko gnojivo i kompost za nadopunu hranjivih tvari, no nepravilna primjena može imati učinak na ubrzan rast korova. Poznato je da korovi upijaju hranjive tvari ranije i u većim količinama od usjeva, pa je gnojidbu potrebno provoditi vrlo oprezno.

Pokrovni usjevi

Pokrovni usjevi ili živi malčevi pokrivaju tlo i uključuju širok raspon biljaka uzgojenih iz različitih ekoloških razloga. Pokrovni usjevi (slika 5.26) suzbijaju korove natječući se za resurse, štoviše, njihovi ostatci koji leže na površini tla inhibiraju korove fizički (prepreka nicanju i uspostavljanju korova, smanjenje prostora za normalan razvoj korova), biotički (blokiranje svjetlosti, smanjenje temperaturnih fluktuacija, promjena uvjeta vlažnosti potrebnih za klijanje) i alelopatski (spoj oslobođen iz živog ili raspadnutog biljnog tkiva). Općenito, što je veći pokrovni usjev i veća proizvodnja biomase ili suhe tvari, to je veći utjecaj na korove. Unatoč tim potencijalnim prednostima, fizički i biokemijski učinci pokrovnih usjeva možda neće pružiti odgovarajuću razinu suzbijanja. Suzbijanje korova ostatcima pokrovnog usjeva može varirati od zanemarivoga do vrlo učinkovitoga u trajanju od dva tjedna do nekoliko mjeseci, ovisno o biomasi pokrovnog usjeva i sadržaju dušika (N), godišnjem dobu, vremenskim prilikama i uvjetima tla. Toplo, vlažno vrijeme u kombinaciji s visokom biološkom aktivnošću tla ubrzava razgradnju ostataka pokrovnih usjeva i njihovih alelokemikalija, skraćujući tako razdoblje suzbijanja korova. Slamnati ostatci s niskom razinom dušika traju dulje od ostataka bogatih dušikom. Važno je upotrijebiti mehaničke i kulturalne mjere kao nadopunu pokrovnim usjevima. Rast korova može suzbiti uključivanje pokrovnih usjeva kao što su raž, crvena djetelina, heljda i rotkvica te ozimih usjeva (tj. ozime pšenice) ili krmnog bilja u sustav usjeva. Visokokonkurentni usjevi mogu se uzgajati kao kratkotrajni usjevi unutar plodoreda, koji će zagušiti populaciju korova. Pri odabiru pokrovnog usjeva uvijek treba uzeti u obzir kako će pokrovni usjev utjecati na sljedeći usjev. Primjeri pokrovnih usjeva koji dobro suzbijaju korov: raž, sirak, kelj, rukola i gorušica. Suprotno tome, premda izravno suzbijanje korova mahunarkama može biti značajno, njihov je učinak suzbijanja preostaloga korova obično slabiji jer velika količina dušika koji se oslobađa iz njihovih ostataka, nakon uništavanja pokrovnog usjeva, upravo potiče nicanje korova, osobito kada se mahunarke koriste kao zelena gnojidba.

Slika 5.26 Koristi od pokrovnih usjeva (E. Takács)

Sanitacija

Može se spriječiti unošenje velikog broja novih korova na parcelu i, kao i to da postojeći korovi daju velike količine sjemena. Korištenje čistog sjemena usjeva, košnja korova oko rubova polja ili nakon žetve, kako bi se spriječilo da se korov osjemeni, i temeljito kompostiranje stajskog gnoja prije primjene može uvelike smanjiti unošenje sjemena korova i problematičnih vrsta korova. Moguće je čak selektivno ručno iskorijeniti izolirane pojave novih korova i tako učinkovito izbjeći buduće zaraze. Sadnja čistog, visokokvalitetnog sjemena ključna je za uspjeh usjeva. Ostali sanitarni čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju temeljito čišćenje svih strojeva koji se koriste, na poljima zaraslima korovom ili na postajama za pranje, te postavljanje živica kako bi se ograničilo raznošenje sjemena vjetrom.