Higijenske mjere

Higijenskim se mjerama želi spriječiti unošenje bolesti u usjev ili ih svesti na najmanju moguću mjeru ili, u najboljem slučaju, iskorijeniti. To se može postići ciljanom rezidbom kojom se uklanjaju stari i bolesni dijelovi biljaka, kao i higijenom ostataka usjeva ili sprječavanjem širenja bolesti i vektora.

Za sprječavanje unošenja bolesti iznimno je važan zdrav i certificiran sadni materijal i sjeme. Kod jagode je osobito važna kvaliteta sadnice jer svakako treba izbjeći unošenje bolesti poput Phytophtora cactori var. fragaria. Također je važno držati vektore koji prenose bolesti (poput kukaca) dalje od usjeva. U vinogradarstvu se mora izbjegavati širenje cvrčaka i filoksere iz vinograda u vinograd (ličinke 5. stadija posebno su zarazne), čime se sprječavaju i sekundarne infekcije bakterijama, gljivama i virusima.

Sprječavanje širenja bolesti: ako su dijelovi usjeva/nasada ili cijeli usjev/nasad zahvaćeni bolešću, pomoći će orezivanje oboljelih dijelova biljaka, krčenje i odgovarajuće zbrinjavanje (odlaganje ili spaljivanje) zaraženih biljaka ili cijelog usjeva, odnosno odgovarajućih ostataka usjeva i otpalog lišća. Posebnu pozornost treba posvetiti karantenskim bolestima koje se moraju prijaviti. U vinogradarstvu se, na primjer, biljke zahvaćene zlatnom žuticom (Flavescence doree) moraju iskrčiti da bi se spriječio prijenos cvrčcima na druge biljke. Trsove koji pokazuju simptome kompleksa bolesti drva (ESCA) također se mora iskrčiti ili pokušati izliječiti posebnim tehnikama kirurgije vinove loze, koje se stalno razvijaju. U voćnjacima je važno berbom odstraniti sve plodove. Pri rezu u zrelo ostavlja se samo zdravo drvo bez ozljeda koje mogu biti ulazni put za bolesti. Nakon rezidbe zaraženi se materijal uklanja i po potrebi spaljuje. Biljke zahvaćene karantenskim bolestima, kao što je bakterijska palež, moraju se iskrčiti. Voćne mumije također se moraju ukloniti i spaliti kako bi se spriječio izvor zaraze sljedeće godine. Osim toga, da bi se suzbile virusne bolesti, treba uklanjati lišće s površine obradom, unošenjem u tlo ili prskanjem vinasom (ostatak od fermentacije), te čistiti lišće s prolaza. Dok spore gljivica, na primjer, mogu preživjeti u supstratu do 15 godina, virusi mogu preživjeti samo u biljnom materijalu ili domaćinu. U ratarskim usjevima moraju se ukloniti pojedinačne biljke zaražene gljivicama koje se prenose tlom, kao što su Phytopthtora ili Verticillium. U kukuruzu se zaoravanjem kukuruzinca u tlo smanjuje rizik od truleži stabljike i gomolja (Fusarium sstr.). U područjima gdje je prisutna Rhizoctonia treba izbjegavati kukuruz u plodoredu šećerne repe ili ostatke usjeva kukuruza treba dobro usitniti i unijeti u tlo da bi se što prije razgradili jer gljiva koristi organsku tvar za preživljavanje u tlu. Dobru razgradnju stare slame treba poticati višekratnom površinskom obradom.

Osim toga, posebnu pozornost treba posvetiti održavanju čistoće opreme. Ako postoji opasnost od širenja bolesti, potrebno je očistiti opremu ili traktor u praonici (s uređajima za pranje toplom vodom). Ako se pojavi bakterijsko venuće (Clavibacter) u rajčici i paprici, usjevi se moraju uništiti i zaraza prijaviti nadležnoj službi. Općenito, ostatci usjeva moraju se ukloniti ili obraditi duboko u tlo.