Izravne mjere zaštite od bolesti

Ishodi učenja:

• Prezentirati prednosti i nedostatke različitih metoda i proizvode za suzbijanje bolesti.
• Odabrati odgovarajuće metode i proizvode za suzbijanje bolesti u specifičnim uvjetima poljoprivredne proizvodnje.
• Odabrati i preporučiti odgovarajuće metode i proizvode da bi se širenje bolesti zadržalo ispod ekonomskog praga.

Sredstva za zaštitu bilja uključujući mikroorganizme

Načelno, svi se fungicidni, baktericidni i viricidni preparati u ekološkoj poljoprivredi koriste preventivno i svi su kontaktna sredstva. Jedina su iznimka prskanja kojima se želi zaustaviti infekciju sporama gljivica koje su počele klijati. Posebno je važno pravilno vrijeme tretiranja i formulacija aktivnih tvari te dobra pokrovnost škropiva, njegovo prianjanje i otpornost na ispiranje.

Optimalno vrijeme tretiranja određuje na temelju praćenja razvoja bolesti i štetnika te obavijesti prognozne službe. Tretiranje se provodi u propisanim minimalnim intervalima. Kod jakog porasta biljke ili nakon oborina koje ispiru prije aplicirana sredstva, zaštitni sloj treba obnoviti ponovnim tretiranjem.

TFormulacija aktivne tvari igra bitnu ulogu u učinkovitosti sredstva za zaštitu bilja. Na primjer, bakar u obliku bakrova (II) hidroksida ima najbrže djelovanje uz dobru dugotrajnu učinkovitost, i rijetko izaziva fitotoksičnost. Ostale formulacije bakra imaju sporiji učinak, uz vrlo dobru dugotrajnu učinkovitost ili kompatibilnost s biljkama. Konkretne odluke moraju se donijeti u skladu s potrebama i usjevom. Za dobru distribuciju važno je odabrati pravu postavku mlaznica. Na primjer, u vinogradima i voćnjacima najniža mlaznica mora biti usmjerena prema gore da bi se osiguralo potpuno vlaženje naličja listova. Tretiranje vinograda bakrenim preparatima protiv plamenjače tako štiti i od prijenosa spora rasprskavanjem (spore se za vrijeme kiše izbacuju iz zemlje u najniži sloj lišća). Aditivi, kao što su okvašivači i ljepila, osiguravaju dobru raspodjelu i prianjanje (npr. alkohol etoksilat/Wetcit®). Osim toga, ti dodatci značajno povećavaju količinu kapljica u škropivu. Zahvaljujući optimalnoj pokrivenosti površine sredstvom za zaštitu bilja, razmaci među tretiranjima mogu se produžiti i tako smanjiti utrošak sredstva.

Za poboljšanje tolerancije usjeva na agresivna sredstva za zaštitu bilja, kao što su bakreni preparati, dostupna su npr. sredstva za jačanje biljaka u obliku ekstrakata alga (Ascophyllum nodosum; AlgoVital® Plus), koja smanjuju rizik od opekotina i nekroza.

Za zaštitu sjemena primjenjuje se tretiranje sjemena protiv bolesti koje se prenose sjemenom. Može se aplicirati suho sredstvo, mokro ili u obliku suspenzije.

Prema skupinama aktivnih sastojaka, fungicidi, baktericidi i viricidi mogu se podijeliti na sljedeći način:

1. organski/biološki proizvodi
2. sojevi živih mikroorganizama, gljivica, bakterija i virusa
3. dijelovi mrtvih mikroorganizama: kvasci
4. anorganski/kemijski proizvodi: bakar, sumpor, sumporno vapno, kalijev hidrogenkarbonat.

I. Organski/biološki fungicidi, baktericidi i virocidi

Živi mikroorganizmi u obliku sredstava za zaštitu bilja mogu spriječiti zarazu patogenima. Toj kategoriji pripadaju gljivice, bakterije i virusi.

Živi mikroorganizmi kao sredstva za zaštitu bilja mogu imati izravno pesticidno djelovanje, antagonistički učinak, mogu poticati rezistentnost biljke, ili pak njihovi sekundarni metaboliti imaju antibiotska svojstva.

I.I. Sojevi živih mikroorganizama, gljivica, bakterija i virusa

Žive gljive kao sredstva za zaštitu bilja

Hiperparazitska gljiva Ampelomyces quisqualis (AQ 10® WG), na primjer, štiti jagode i vrste iz porodica tikvenjača (Cucurbitaceae) i pomoćnica (Solanaceae) protiv pepelnice. Također, hiperparazitska gljiva Coniothyrium minitans (Contans WG) koristi se u ratarskim i povrtlarskim kulturama protiv bolesti bijele truleži i truleži stabljike (Sclerotinia sclerotiorum, Sclerotinia sp.). Antagonistička gljiva Gliocladium catenulatum (Prestop®) proizvod je za ograničenu zaštitu od patogena koji se prenose tlom, kao što su Fusarium, Pythium and Rhizoctonia. pri uzgoju povrća u zaštićenim prostorim. Vrsta kvasca Aureobasidium pullulans (Blossom Protect™, Botector®) koristi se u voćnjacima Kolonizira njušku tučka i žlijezde nektarine cvijeta, te tako štiti od zaraze bakterijskom paleži. U voćarstvu, vinogradarstvu i povrtlarstvu, A. pullulans također se koristi protiv sive plijesni (Botrytis) i bolesti koje uzrokuju trulež plodova tijekom skladištenja (Monilia, Botrytis). Gljiva Trichoderma atroviride (Vintec) djeluje kao antagonist i njome se tretiraju rane u vinogradarstvu da bi se spriječio prodor patogena koji uzrokuju bolesti drva vinove loze (ESCA). Trichoderma asperellum pruža uvjetnu zaštitu od uzročnika bolesti Sclerotinia i Fusarium u ratarskim kulturama.

Žive bakterije kao sredstvo za zaštitu bilja

Protiv bolesti žitarica (Tiletia, Fusarium, Septoria) koriste se preparati na bazi bakterije Pseudomonas chlororaphis (Cedomon, Cerall ). Još jedan član roda Pseudomonas (Proradix®) smanjuje napad bolesti Rhizochtonia solani na krumpiru. Bakterija Bacillus amyloliquefaciens (Serenade® ASO) smanjuje zarazu gljivičnim i bakterijskim bolestima voća, povrća i žitarica (gljive: Botrytis, Alternaria, Sclerotinia, Monilia, pepelnica; gljive koje se prenose tlom: Phythophtora, Rhizoctonia; bakterije: bakterijska palež, Pseudomonas, Xanthomonas, Clavibacter).

Živi virusi kao sredstva za zaštitu bilja

Protiv virusnih bolesti može se koristiti strategija inokulacije slabijim sojem virusa da bi se smanjila zaraza virulentnijim sojem koji izaziva štete na usjevima. Ta je metoda primjerice dostupna za pepino mozaik virus (PepMV) u povrćarstvu (V10, PMV®-01).

I.II. Komponente mrtvih mikroorganizama

Aktivni su sastojak preparata Cerevisan (Romeo®) stanične stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae. Sastoje se od lipida, proteina i polisaharida te pokazuju ograničenu učinkovitost protiv gljivičnih bolesti (pepelnica, plamenjača, siva plijesan) u povrtlarskim kulturama i jagodama.

II. Anorganski/kemijski fungicidi, baktericidi i viricidi

Unutar kategorije kemijskih pesticida, bakar i sumporni preparati dolaze iz grupe najstarijih fungicida. Što se bakra tiče, za razliku od spojeva korištenih u prošlosti (sulfati, oksikloridi), moderne bakrene formulacije (hidroksidi: Cuprozin® progress, Funguran® progress) postižu bolju učinkovitost uz znatno manju količinu čistog bakra. Bakreni proizvodi imaju vrlo širok spektar djelovanja kao fungicidi i baktericidi (vinogradarstvo: Plasmopara, voćarstvo: monilija, povrćarstvo: Phytophtora, ratarstvo: peronospora, pjegavost lista - Cercospora). Bakreni su preparati neučinkoviti protiv gljivica pepelnice. Primjena bakra mora biti preventivna i isključivo na suho lišće. Potpuno prekrivanje škropivom onih dijelova biljke koje treba zaštititi (lice i naličje lista) preduvjet je za dobru učinkovitost tog isključivo kontaktnog fungicida.

Elementarni sumpor (Netzschwefel Stullen, Kumulus®, Thiovit Jet®) ima dobar učinak protiv gljivica pepelnice, a djeluje i na mnoge druge gljivične bolesti (krastavost i dr.), ali ne djeluje protiv monilije. Elementarni sumpor djeluje kao kontaktni fungicid kod kojega se isparavanjem oslobađa sumporov dioksid. Najbolji učinak postiže se pri temperaturama zraka između 15 i 28 °C. Ispod 12 °C elementarni je sumpor neučinkovit, a iznad 28 °C postoji opasnost od pojave sunčanih opekotina ili nekroze lišća, pa se doza svakako mora prilagoditi vremenskim prilikama. Elementarni sumpor može se aplicirati na suho i mokro lišće, ovisno o tome s čim se miješa. Preporučuje se dodatak sredstva za vlaženje (Helioterpene® Film kada se nanosi na suho lišće; Cocana® kada se nanosi na mokro lišće). U vinogradarstvu se koristi za zaštitu od pepelnice, prije kretanja pupova.

Sumporno vapno (Curatio®) moćan je fungicid i baktericid široka spektra. Nakon nanošenja dolazi do oslobađanja sumporovodika koji je zaslužan za dobru učinkovitost, ali ima neugodno jak miris (na pokvarena jaja) nekoliko sati nakon nanošenja. Najbolji učinak svakako se postiže primjenom na mokro lišće kod već prisutne infekcije (odmah nakon kiše na spore gljivica koje klijaju, kao prskanje za zaustavljanje infekcije). Može se i preventivno prskati na suho lišće, ali je to mnogo manje učinkovito zato što sumporovodik ispari i prije trenutka zaraze. Preventivni folijarni učinak usporediv je s djelovanjem običnog elementarnog sumpora. Prednost je sumpornog vapna u tome što ograničeno vrijeme može retroaktivno djelovati na zarazu (ovisno o temperaturi i bolesti, 12 do 36 sati). Čak i nakon vrlo dugih ili obilnih oborina koje isperu postojeći fungicidni sloj, sumpornim se vapnom infekcija može spriječiti.

Bikarbonat (= kalijev hidrogenkarbonat) povećava pH-vrijednost površine biljke te tako čini uvjete za razvoj gljiva, kojima odgovara blago kisela reakcija, manje povoljnima. Bikarbonat ima dehidrirajući učinak i ionsko djelovanje na stanične stijenke hifa gljiva (micelija). Stanične stijenke spora koje klijaju pucaju i osuše se. Taj čisto fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja ne može dovesti do rezistencije pa se, ako je potrebno, doziranje može sigurno prilagoditi za bolju učinkovitost. Dostupni proizvodi su VitiSan® (vrlo učinkovit protiv pepelnice u vinogradarstvu) i Kumar® (sadrži adjuvante te ima dobru otpornost na ispiranje kišom, ali ga biljke lošije podnose). VitiSan® ima dodatnu prednost slobodnog izbora adjuvanata. Može se nanositi na mokro lišće. Načelno, za sve voćarske kulture, bakar i sumpor treba primjenjivati u razdoblju prije cvatnje do faze "crvenih pupova", a bikarbonat od cvatnje nadalje. Bikarbonat se primjenjuje u voćnjacima protiv monilije kod koštičava voća, Botrytisa kod jagodasta voća (Kumar®) i protiv crne mrljavosti jabuke (Gloeodes pomigena) te protiv pepelnice i sive pjegavosti lista u hortikulturi. Bakar, sumpor i bikarbonati mogu se miješati s većinom folijarnih gnojiva.

Fizikalne i mehaničke metode za suzbijanje bolesti

Kao fizikalna metoda u voćarstvu se koristi premazivanje (bijeljenje) stabala voćaka. Time se stablo štiti od pucanja uzrokovanih niskim temperaturama (mrazopuc), odnosno sprječava stvaranje ulaznih rana za bolesti.

Mehaničke metode koje se koriste načelno obuhvaćaju dezinfekciju, orezivanje, upravljanje zelenom masom (zahvati zelenog reza) i primjenu sustava zaštite. Preduvjet je zdrav sadni materijal te čist i dezinficiran alat za rezidbu, cijepljenje i sadnju.

Dezinfekcija može spriječiti ili smanjiti daljnje širenje infekcije u tlu, kao i u sjemenu i biljkama. Sjeme se može dezinficirati tretmanom toplom vodom. U hortikulturi i ratarstvu posebno je velik rizik od gljivica koje se prenose u tlu (npr. Verticillium sp.). Osim široka plodoreda, koristi se tretiranje vodenom parom i spaljivanje zaostala biljnog materijala. Pritom uređaje za spaljivanje treba postaviti tako da se toplinom unište spore gljivica na biljci (primjerice kod suzbijanja plamenjače na luku uređaj treba podesiti naviše).

Usporavanje i sprječavanje razvoja gljivičnih bolesti, pa i povećanje prinosa, postiže se odgovarajućom rezidbom i zahvatima upravljanja zelenom masom (zahvatima zelenog reza). Rezidba se vrši samo po suhom vremenu. Treba izbjegavati rezidbu po kišnom vremenu jer su tada optimalni uvjeti za prodiranje patogena u svježe rane!

U vinogradarstvu zahvati zelenog reza uključuju defolijaciju zone grožđa već tijekom cvatnje. Odstranjivanje lišća vrši se s pomoću defolijatora s protokom niskog tlaka zraka, koji isisavaju ili izbacuju lišće iz zone grožđa (tako nema opasnosti za cvjetove ili mlade grozdove). Time se zbog bolje prozračnosti trsa omogućuje brže sušenje preostala lišća te se smanjuje infekcija gljivičnim bolestima kao što su plamenjača i pepelnica, koje za svoj razvoj trebaju visoku vlagu. Zahvat treba provoditi u uvjetima niske vlažnosti. Vršikanje mladica provodi se poslije, da se ne bi potaknulo stvaranje zaperaka, čime bi se stvorila zagušena lisna masa u zoni grozdova. Rano vršikanje potaknut će raniji razvoj bobica i zatvaranje grozdova. U zatvorenu grozdu, posebno kada pada kiša neposredno prije berbe, prijeti opasnost od sive plijesni. U voćnjacima se zahvatima zelenog reza smanjuje masa lišća i osigurava prozračnost. U ratarstvu se malčiranjem i drljanjem uklanjaju oboljeli dijelova biljaka ili jača otpornosti pojedinih dijelova biljaka. Na primjer, lišće krumpira uništava se oko tri tjedna prije berbe da bi se spriječilo širenje patogena koji uzrokuje plamenjaču (Phytophthora infestans) sa zaraženog lišća krumpira na gomolje. Osim toga, drljanje zadebljava kožicu krumpirova gomolja, što ga čini otpornijim na patogene. Kod žitarica se drljanjem uklanjaju oboljeli, stari listovi.

Sustavi zaštite

Zaštitna mreža, osim što sprječava štete od životinja, čuva vinograde i voćnjake od vremenskih nepogoda kao što su tuča i jaka kiša. Ozljede od tuče idealna su mjesta za infekciju patogenima (npr. Botrytis, Pseudomonas). Postavljene mreže usporavaju kapljice kiše koje padaju na list, te je njihovo odbijanje, tijekom kojega se šire neke bolesti (npr. Botrytis ), manje.

Zastiranje u povrćarstvu ublažava temperaturne fluktuacije i suzbija pepelnicu. Pokrivač tla u obliku folije ili slame sprječava prijenos patogena iz tla u usjev. U uzgoju jagoda klasično prekrivanje tla slamom na početku cvatnje sprječava prljanje ploda te napad gljivica sive truleži, Botrytis cinerea.

Higijenske mjere

Higijenskim se mjerama želi spriječiti unošenje bolesti u usjev ili ih svesti na najmanju moguću mjeru ili, u najboljem slučaju, iskorijeniti. To se može postići ciljanom rezidbom kojom se uklanjaju stari i bolesni dijelovi biljaka, kao i higijenom ostataka usjeva ili sprječavanjem širenja bolesti i vektora.

Za sprječavanje unošenja bolesti iznimno je važan zdrav i certificiran sadni materijal i sjeme. Kod jagode je osobito važna kvaliteta sadnice jer svakako treba izbjeći unošenje bolesti poput Phytophtora cactori var. fragaria. Također je važno držati vektore koji prenose bolesti (poput kukaca) dalje od usjeva. U vinogradarstvu se mora izbjegavati širenje cvrčaka i filoksere iz vinograda u vinograd (ličinke 5. stadija posebno su zarazne), čime se sprječavaju i sekundarne infekcije bakterijama, gljivama i virusima.

Sprječavanje širenja bolesti: ako su dijelovi usjeva/nasada ili cijeli usjev/nasad zahvaćeni bolešću, pomoći će orezivanje oboljelih dijelova biljaka, krčenje i odgovarajuće zbrinjavanje (odlaganje ili spaljivanje) zaraženih biljaka ili cijelog usjeva, odnosno odgovarajućih ostataka usjeva i otpalog lišća. Posebnu pozornost treba posvetiti karantenskim bolestima koje se moraju prijaviti. U vinogradarstvu se, na primjer, biljke zahvaćene zlatnom žuticom (Flavescence doree) moraju iskrčiti da bi se spriječio prijenos cvrčcima na druge biljke. Trsove koji pokazuju simptome kompleksa bolesti drva (ESCA) također se mora iskrčiti ili pokušati izliječiti posebnim tehnikama kirurgije vinove loze, koje se stalno razvijaju. U voćnjacima je važno berbom odstraniti sve plodove. Pri rezu u zrelo ostavlja se samo zdravo drvo bez ozljeda koje mogu biti ulazni put za bolesti. Nakon rezidbe zaraženi se materijal uklanja i po potrebi spaljuje. Biljke zahvaćene karantenskim bolestima, kao što je bakterijska palež, moraju se iskrčiti. Voćne mumije također se moraju ukloniti i spaliti kako bi se spriječio izvor zaraze sljedeće godine. Osim toga, da bi se suzbile virusne bolesti, treba uklanjati lišće s površine obradom, unošenjem u tlo ili prskanjem vinasom (ostatak od fermentacije), te čistiti lišće s prolaza. Dok spore gljivica, na primjer, mogu preživjeti u supstratu do 15 godina, virusi mogu preživjeti samo u biljnom materijalu ili domaćinu. U ratarskim usjevima moraju se ukloniti pojedinačne biljke zaražene gljivicama koje se prenose tlom, kao što su Phytopthtora ili Verticillium. U kukuruzu se zaoravanjem kukuruzinca u tlo smanjuje rizik od truleži stabljike i gomolja (Fusarium sstr.). U područjima gdje je prisutna Rhizoctonia treba izbjegavati kukuruz u plodoredu šećerne repe ili ostatke usjeva kukuruza treba dobro usitniti i unijeti u tlo da bi se što prije razgradili jer gljiva koristi organsku tvar za preživljavanje u tlu. Dobru razgradnju stare slame treba poticati višekratnom površinskom obradom.

Osim toga, posebnu pozornost treba posvetiti održavanju čistoće opreme. Ako postoji opasnost od širenja bolesti, potrebno je očistiti opremu ili traktor u praonici (s uređajima za pranje toplom vodom). Ako se pojavi bakterijsko venuće (Clavibacter) u rajčici i paprici, usjevi se moraju uništiti i zaraza prijaviti nadležnoj službi. Općenito, ostatci usjeva moraju se ukloniti ili obraditi duboko u tlo.