Planiranje parcele i plodored

Organizacija plodoreda, odnosno prostorna i vremenska izmjena usjeva nužna je mjera u proizvodnji ratarskih i vrtlarskih kultura. U ekološkoj proizvodnji ima veliku važnost jer je to temeljna mjera za regulaciju štetnika. Prastaro je ljudsko iskustvo da se dugotrajnim uzgojem iste kulture akumuliraju bolesti, štetnici i korovi u tlu, pa je to bio jedan od poticaja za uvođenje plodoreda.

Uzastopnim uzgojem iste kulture utječe se na strukturu populacije mikroorganizama u tlu, odnosno na nestajanje korisnih mikroorganizama i faune te na širenje uzročnika bolesti u tlu. Iako se bolesti u tlu sporo prenose, te su isprva ograničene na manja područja i manji broj zaraženih biljaka, uzgojem iste ili srodne kulture na istoj površini rast će broj patogena i zaraženih biljaka iz godine u godinu. Osobit je problem nakupljanje parazitskih nematoda i nematoda vektora viroza u tlu. Na njih su osobito osjetljive kulture poput krumpira, a važni su prijenosnici viroza i kod drugih kultura, poput vinove loze. Najuspješnije se suzbijaju izmjenom kultura, uzgojem otpornih sorata i uništavanjem korova domaćima.

U ponovljenu uzgoju jako se šire i korovi pratitelji te je nužno izmjenjivati uskolisne sa širokolisnim kulturama i kulture uskog sklopa sijati nakon usjeva onih širokog sklopa.

Pri sastavljanju plodoreda treba dobro poznavati karakteristike pojedinih vrsta, tolerantnost na ponovljeni uzgoj, kao i njihove međuodnose. Načelno je potrebno izmjenjivati vrste koje nisu srodne te imaju različite uzgojne zahtjeve i osobine, poput žitarica, povrća i korjenastih vrsta, a izbjegavati uzgoj srodnih vrsta jedne za drugom (krumpir/rajčica, celer/mrkva). Žitarice se mogu uzgajati i češće u plodoredu jer ne pogoduju razvoju bolesti u tlu, a one kulture koje su najviše podložne bolestima u tlu treba u plodoredu sijati rijetko ili uvijek na novoj površini. Izmjenjivanje vrsta kojima se određeni štetnik hrani s onima kojima se ne hrani dugoročna je strategija za smanjivanje populacije štetnika.

Dobro promišljen plodored utjecat će na smanjenje zalihe sjemena korova u tlu, a smanjit će i unošenje novoga sjemena. Najbolje je naizmjenice uzgajati vrste koje se brzo razvijaju i zatvaraju sklop s onima koje se mogu duže okopavati. Ako višegodišnji korov raste unatoč svim poduzetim mjerama, plodored je jedna od mogućnosti za njegovo smanjenje.

Simultan uzgoj dviju ili više kultura na istoj površini (konsocijacija) također ima mnoga pozitivna obilježja plodoreda jer omogućava optimalno iskorištenje raspoloživa prostora u polju i pomaže u preveniranju štetnih organizama. Može se organizirati na različite načine, od toga da se dvije ili više vrsta siju zajedno nasumice na istoj površini, preko sjetve međuusjeva jedne vrste u međuredni razmak druge, pa do toga da se više redova iste vrste izmjenjuje s više redova druge vrste. Rast biljaka u konsocijaciji stimulira bogat i raznolik život u tlu te tako pomaže kontrolirati štetne organizme u tlu i korove. Različite vrste u polju osiguravaju brzo rastući i dobro prekrivajući pokrov koji sprječava razvoj korova. Ako se uz usjev s velikim prostorom među biljakama uzgaja još neka kultura, brže će se razviti pokrov na tlu i trebat će manje napora za suzbijanje korova. Primjerice, ako uzgajamo visoko rastuće kulture koje prije dozrijevaju s onima koje ostaju nisko uz tlo i poslije dozrijevaju, rast druge kulture isprva će biti sporiji, no nakon završetka vegetacije visoke kulture druga će kultura početi intenzivnije rasti i tako sprječavati rast korova.

Drugi usjev može, slično kao vegetacija oko polja, služiti kao barijera za spore gljivica, štetnike i vektore virusa. Neke vrste uz to mogu privlačiti prirodne neprijatelje ili djelovati repelentno na štetnike vrste s kojom se uzgaja u konsocijaciji.