Primjena glavnih aktivnosti u nastavnim jedinicama škole u polju

Proces počinje promatranjem parcela s provedbom i bez provedbe integrirane i/ili ekološke zaštite bilja, i odvija se u malim skupinama. Tijekom promatranja sudionici prikupljaju terenske podatke, kao što su vrste i populacije kukaca te uzorci kukaca i biljaka. Ti se podatci prikupljaju na nekoliko površina. Voditelj je prisutan tijekom cijelog promatranja i pomaže sudionicima u njihovim zapažanjima. Nakon toga, sudionici se vraćaju na mjesto okupljanja i na velikom komadu poster-papira bojicama crtaju ono što su upravo uočili na poljima. Crteži uključuju:

1. štetnike i prirodne neprijatelje uočene na terenu (štetnici s jedne strane, prirodni neprijatelji s druge)
2. promatrane biljke (ili životinje) s naznakom veličine i stupnja razvoja, zajedno s drugim važnim karakteristikama rasta, kao što su broj stabljika, boja biljke i vidljiva oštećenja
3. važne karakteristike okoliša (razina vode u polju, osvijetljenost položaja, korovi, i dr.).

Svi sudionici malih skupina rade zajedno na izradi crteža i analizi podataka. Tijekom procesa crtanja poljoprivrednici raspravljaju i analiziraju prikupljene podatke. Na temelju analize identificiraju skup upravljačkih odluka koje treba provesti na terenu. U crtež je uključen sažetak upravljačkih odluka koji je u grupi dogovoren. Jedan član svake male skupine zatim prezentira nalaze i prijedlog odluka većoj skupini. Nakon kratkog prezentiranja rezultata, vrijeme je za otvorena pitanja i raspravu. Rasprave u velikim grupama često uključuju alternativne scenarije, na primjer pitanja poput "Što biste učinili da..." Taj ciklus izlaganja, pitanja, odgovora i rasprave ponavlja se sve dok sve male skupine ne iznesu svoje rezultate. Crteži agroekosustava iz prethodnih tjedana trebaju biti pri ruci kao referentni materijal i materijal za neku buduću raspravu u sezoni. U AESA procesu voditelj ima središnju ulogu. Na terenu će on ili ona voditi sudionike da vide ono što možda prije nisu vidjeli, npr. male grabežljivce ili promjene u tlu. Da bi osigurao uravnoteženu i participativnu raspravu, dobar voditelj prepoznaje da, što više sudionici govore, to više uče, stoga potiče raspravu umjesto predavanja. Tijekom prezentacija voditelj osigurava da svi sudionici sezone imaju priliku prezentirati i da se grupa pozabavi svim relevantnim pitanjima. Voditelju su potrebne poljoprivredne i tehničke vještine, no mora također biti sposoban postavljati dobra pitanja, usmjeravati sudionike u vježbama i osigurati da grupa donosi razumne upravljačke odluke prezentirajući prema potrebi nove informacije.

Četiri glavne aktivnosti koje se prakticiraju tijekom procesa učenja:

1. istraživanja u polju – prikupljanje podataka
2. analiza agroekosustava (AESA)
3. posebne teme
4. grupna dinamika, razbijanje monotonije.

Istraživanja u polju

Tijekom istraživanja u polju (ili terenske studije) prikupljaju se izvorni ili nekonvencionalni podatci putem intervjua licem u lice, anketa ili izravnog promatranja. To je zapravo početni oblik istraživanja jer su prikupljeni podatci specifični samo u svrhu onoga za što su prikupljeni.

Terenske studije treba potanko planirati i pripremiti da bi se osiguralo da su prikupljeni podatci točni, valjani i učinkovito prikupljeni. Potrebna oprema ovisit će o vrsti studije koja se provodi. Proces najprije počinje jasnim navođenjem problema i definiranjem područja proučavanja. Odatle se postavlja hipoteza ili teorija objašnjenja koja obrazlaže sve pojave koje se očekuju za navedenu skupinu ili fenomene. Stoga je prije provedbe terenske studije važno identificirati podatke/fenomene koje treba promatrati.

Nakon što je hipoteza uspostavljena, podatci se mogu klasificirati i skalirati da bi se znale kategorizirati informacije. Promatranja se klasificiraju jer neće biti potrebna sva promatranja na terenu; dakle, promatrač mora znati što tražiti a što zanemariti. Opažanja su također skalirana da bi promatrač mogao rangirati važnost ili značaj zapaženoga. Nakon što se terenska opažanja završe, ti se podatci analiziraju i obrađuju da bi se riješio prvobitno predstavljen problem te prihvatila ili odbacila postavljena hipoteza.

Provedba istraživanja u polju

Očekuje se da sudionici preuzmu inicijativu u organizaciji, kao i u tri faze provedbe terenske studije.

Faza 1: Priprema

Priprema uključuje djelovanje voditelja:

• proučava udžbenike i locira teme prikladne za istraživanje u polju
• proučava mjesta prebivališta sudionika i istražuje sva moguća mjesta za provedbu istraživanja u tim područjima
• izrađuje arhivu koja sadržava naziv i mjesto područja, kao i ono što to područje može ponuditi u smislu učenja zajedno sa svim drugim korisnim informacijama
• obavlja preliminarni posjet grupi i mjestu provedbe radi upoznavanja
• objekt studije treba tijekom nastave iskoristiti cijela grupa sudionika
• priprema aktivnosti za sudionike zajedno s popisom potrebnih materijala
• osigurava suradnju i odabire najbolje vrijeme za provedbu.

Na sastancima voditelj objašnjava tehniku terenskog učenja i postavlja pravila. Točnije, voditelj organizira preliminarnu raspravu da bi se odredilo sljedeće:

• predmet istraživanja u polju
• ciljevi istraživanja
• mjesto na kojem se provodi
• aktivnosti koje treba provesti (ako se radi o grupnom radu, svakoj grupi moraju biti dodijeljene određene aktivnosti)
• trajanje istraživanja u polju
• izvori podataka koji će se koristiti
• očekivan završni proizvod.

Faza 2: Rad na terenu

Na terenu se sudionicima, u grupama ili samostalno, zadaju određene aktivnosti. Te aktivnosti mogu varirati i njihova priroda ovisi o ciljevima istraživanja, kao i o mogućnostima koje nudi svako pojedino područje. Aktivnosti na terenu mogu uključivati promatranje i usporedbu, mapiranje, uzimanje uzoraka, fotografiranje, itd.

Faza 3: Sastav i prezentacija unutar sastanaka

Nakon završena terenskog rada slijedi obrada prikupljenih podataka koja vodi do sastavljanja ‒ analize i interpretacije prikupljenih podataka. Tijekom ove faze sudionici mogu provesti jednu ili više aktivnosti uključenih u svoje udžbenike ili pripremiti izvješće s osnovnim točkama svoga istraživanja, izraditi brošuru koja sadržava fotografije, dijagrame, skice, planove, histograme, ili jednostavno izložiti pisani materijal koji su prikupili, i dr. Elektronička ili druga komunikacija među sudionicima smatra se poželjnom u ovoj fazi. Sudionici za svoje zadatke mogu koristiti elemente iz terenske nastave. Predstavljanje tih zadataka na zajedničkim sjednicama iznimno je korisno.

Analiza agroekosustava (AESA)

Analiza agroekosustava (AESA) alat je za donošenje odluka koji se koristi za tjedno promatranje polja tijekom životnog ciklusa usjeva da bi se utvrdilo zdravlje biljke i njezine kompenzacijske sposobnosti, fluktuacije populacija štetnika i prirodnih neprijatelja, uvjeti tla, klimatski čimbenici, agronomske prakse, itd. te analiza situacije koja uzima u obzir razmatranje međuodnosa među čimbenicima. Analiza dovodi do donošenja kvalitetne odluke o odgovarajućim praksama upravljanja (tablica 1.9).

AESA je alat za usmjeravanje poljoprivrednika, da bi naučili kako razviti vještine i znanje o ekosustavima i donijeli bolje odluke. Radeći u grupama, poljoprivrednici promatraju situacije na terenu i rade zabilješke o ekosustavu, npr. promatraju usjeve, kukce, bolesti, korov, vodu, vremenske prilike, itd. Ta se zapažanja zatim zabilježe da bi se prije donošenja odluka o gospodarenju usjevima o njima raspravilo unutar članova radne skupine. AESA može uključivati sljedeće podatke: mjesto, datum, starost usjeva, dani nakon sjetve (DAS), sorta, korisni kukci, štetni kukci, bolesti, korov, visina biljke, vremenske prilike i uvjeti tla, boja lišća, cvijet i pojava plodova.

Provedba – glavne komponente AESA-e

• a) Opažanje u polju

Primjer: Analiza agroekosistema u kukuruzu s posebnim naglaskom na jesensku sovicu, Spodoptera frugiperda (Lepidoptera). (Još uvijek nije prisutna u Europi, ali je izgledno da će uskoro biti introducirana.)

Cilj:
Izgraditi kapacitete poljoprivrednika da razumiju agroekosustav polja i da na temelju sveobuhvatnog promatranja, rasprave i analize donose odgovarajuće odluke o upravljanju usjevima.
Postupak
Prisjetiti se i zabilježiti koja je klima vladala u prethodnom tjednu. Zabilježiti fazu usjeva. Ukupno se mora uzorkovati 20 biljaka po polju. Biljke unutar jednoga do dva metra od ruba ne bi trebale biti uključene da bi se izbjegao učinak ruba na uzorkovanje. Nasumično odabrati 20 biljaka. Od tih 20 biljaka, pet biljaka označiti trajnim oznakama za bilježenje parametara rasta biljaka.

Zabilježiti sve nalaze u tablicu:

• brojiti leteće kukce u biljci i oko nje, bez ometanja biljke
• pregledati listove s obje strane stabljike i utvrditi jajna legla (prebrojiti jajna legla na 20 biljaka)
• ako ima jajnih legala, prikupiti ih za uzgoj i bilježenje postotka parazitacije jaja
• pregledati listove na gusjenice prvog do drugog stadija. Prikupiti 10 do 25 zdravih i neaktivnih gusjenica/kukuljica za uzgoj i praćenje parazitacije ličinaka
• pregledati rukavac lista i list na tri vrste oštećenja: ishrana epidermom, oštećenja u vidu rupe, gruba oštećenja
• promatrati prirodne neprijatelje
• utvrditi broj gusjenica uginulih od patogena
• promatrati parametre rasta biljaka: stadij rasta, starost, visinu, boju, broj listova, prisutnost štetnika i uzročnika bolesti. Za procjenu štete na lišću izbrojiti ukupan broj listova i broj oštećenih listova te izračunati postotak defolijacije. Listovi s manje od 25 % oštećenja mogu se zanemariti.
• promatrati uvjete tla: vlažnost, spektar korova (promatrati oko biljke na jednom kvadratnom metru površine i zabilježiti vrstu korova, veličinu u odnosu na gustoću populacije biljaka u smislu broja ili postotka zahvaćene površine).

• b) Rasprava u malim grupama

Nakon provedena opažanja u polju grupa raspravlja o utvrđenoj situaciji, pri čemu se postavlja mnogo pitanja. Da bi se zabilježila fluktuacija populacije štetnika i prirodnih neprijatelja, kao i trendovi u intenzitetu zaraze biljaka, nužno je usporediti stanje s onim utvrđenim u prijašnjim pregledima. Točke rasprave trebaju uključivati sljedeće:

• stadij biljke, zdravstveno stanje i sposobnost kompenzacije
• promjene u populaciji štetnika u odnosu na prethodne tjedne
• promjene u populaciji prirodnih neprijatelja
• bolesti – prisutnost inokuluma, povoljna klima, dostupnost osjetljivih sorta
• klimatski čimbenici – temperatura, padaline, vlaga, brzina vjetra i njihov utjecaj na štetne organizme, prirodne neprijatelje, rast usjeva, itd.
• prisutnost korova i opasnost za usjev u ovisnosti o fazi usjeva, pozitivan utjecaj korova zamjenskih domaćina za sklonište štetnika, itd.
• agronomske prakse – navodnjavanje, primjena gnojiva i međuredna kultivacija, itd.
• nakon razmatranja svih povezanih čimbenika članovi grupe dolaze do zaključaka i preporuka napisanih u donjem dijelu grafikona.

• c) Sinteza koja uključuje i crtanje

• Napraviti crtež na papiru većeg formata, a kao modele za crtanje koristiti žive jedinke.
• Gornje dvije trećine lista služe za crtanje, a preostala jedna trećina za pisanje zaključaka i preporuka.
• Nacrtati biljku s točnim prosječnim brojem pronađenih listova.
• Za korov napisati približnu gustoću i veličinu korova u odnosu na veličinu biljke. Nacrtati vrstu korova (širokolisni ili travnati).
• Za intenzitet populacije štetnika nacrtati štetnika kako se nalazi u polju s desne strane biljke. Uz kukca upisati prosječan broj (po listu za štetnike koji sišu, a po biljci za ostale) i lokalni naziv.
• Za populaciju prirodnih neprijatelja nacrtati organizme kako se nalaze u polju s lijeve strane biljke. Uz crtež upisati prosječan broj po biljci i njihove lokalne nazive.
• Koristiti prirodnu boju za sve organizme. Na primjer, nacrtati zeleno za zdravu biljku, a žuto za bolesnu biljku ili biljku s nedostatkom. Smjestiti štetnike i prirodne neprijatelje bliže biljci, gdje se obično vide.
• Ako je primijenjeno gnojivo, postaviti sliku ručnog bacanja proizvoda ovisno o korištenoj vrsti.
• Ako se na terenu koriste formulirana sredstva za prskanje, pokazati sprejeve s mlaznicom i napisati vrstu proizvoda koji izlazi iz mlaznice.
• Ako je prethodni tjedan bio pretežno sunčan, nacrtati sunce, neposredno iznad biljke. Ako je tjedan bio djelomično sunčan i djelomično oblačan, nacrtati sunce napola prekriveno tamnim oblacima. Ako je tjedan bio oblačan cijele dane veći dio tjedna, staviti samo tamne oblake.
• Raspraviti u maloj skupini koja bi se, na temelju AESA-e, odluka trebala donijeti za sljedeće razdoblje te zabilježiti moguće aktivnosti. Raspraviti o uobičajenoj praksi na lokalnoj razini za isto razdoblje.

• d) Prezentacija pred velikom grupom

Izabrani predstavnik svake male grupe podnosi izvješće o analizi pred cijelom skupinom i poziva na raspravu. Tijekom rasprave donose se konačne odluke o tome što će se poduzeti na pokusnom polju, i provodit će se u zadanim rokovima. Ključna poruka: AESA se svakodnevno odnosi na obavljena glavna opažanja i donesenu odluku (preporuku) koju potvrđuje cijela grupa. Uvijek rezultate treba usporediti s rezultatima prethodne AESA-e da bi se ocijenila učinkovitost ili prikladnost izabranih postupaka.

Tablica 1.9 Matrica aktivnosti u agroekosustavu

Aktivnosti u agroekosustavu

Aktivnost	Pojedinačni koraci	Bilješke	Indikatori
AESA Osnovna aktivnost koja razvija dobre navike: opažanje, analizu i donošenje odluke Poljoprivrednici postaju stručnjaci	Opažanje i crtanje agroekosustava	Sudionici moraju razumjeti proces opažanja, njegovu svrhu i ciljeve. Sudionici opažaju u polju, bilježe rezultate, sakupljaju uzorke. Svrha je crteža zajednički prikaz svih opažanja, usmjerena je na analizu opaženoga.	1. Prije nego što počnu aktivnost sudionici jasno iskazuju: a. cilj aktivnosti b. proceduru koju je potrebno slijediti tijekom aktivnosti. 2. Svi sudionici idu u polje. 3. Procedura opažanja obuhvaća cijelu biljku. 4. Opažanja se bilježe. 6. Crteži zbirno prikazuju rezultate opažanja.
	Prezentacija i analiza	Rezultati analize koju je provela mala grupa prezentiraju se cijeloj grupi, u čemu sudjeluje najmanje jedan član. Ističu se problemi i postavljaju pitanja. Svrha: raspraviti trenutnu situaciju i kreirati scenarije: „što ako“ Cilj: unaprijediti sposobnost donošenja odluka i analitičke vještine zasnovane na promatranju ekosustava. Voditelj pomaže grupi da postignu zadane ciljeve postavljanjem pitanja koja pomažu proces analize.	1. Prezentacija člana svake male grupe 2. Sudionici postavljaju pitanja predstavniku male grupe. 3. Voditelj postavlja pitanja da bi potaknuo analizu. 4. Grupa raspravlja o trenutačnoj situaciji i odnosima unutar agroekosustava 5. Rasprava o scenarijima „što ako“ 6. Za usporedbu se koristi crtež agroekosustava iz prethodnog opažanja. 7. Grupa kritički propituje odluke za postupanje u polju 8. 8. Osim pragova odluke analiziraju se ostali čimbenici, primjerice stadij razvoja biljke, prirodni neprijatelji. 9. Tijekom aktivnosti voditelj svojim pitanjima nastoji pomoći sudionicima da analiziraju što su naučili.

Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008

Posebne teme

Tehničke informacije koje nadopunjuju 'učenje tijekom rada' i terensko eksperimentiranje obično se unose kao posebna tema dana. To pruža priliku voditelju, istraživaču ili stručnjaku da daje tehničke inpute potrebne za opće razumijevanje predmeta, i da tako ujednači razinu znanja sudionika. Tema dana obično je tema u vezi s poljoprivredom, ali može biti bilo koja tema koja izaziva zabrinutost sudionika. Sudionici mogu imati druge probleme i osjećati potrebu za raspravom. Ako voditelju nedostaje posebna stručnost, mogu biti pozvani vanjski stručnjaci ili drugi članovi zajednice da vode raspravu. Uloga je voditelja odabrati temu koja je sudionicima relevantna i po sadržaju i po vremenu kada se obrađuje.

Provedba posebnih tema

Primjer: zoološki vrt s kukcima ‒ insektarij  uloga prirodnih neprijatelja (prijatelja poljoprivrednika)

Insektarij je važna posebna tema u školi u polju. Sudionici u insektariju mogu provoditi eksperimente s kukcima, što će im omogućiti praćenje i promatranje ponašanja kukaca (učenje na temelju otkrića). U insektariju se također može saznati više o funkcijama kukaca u polju, što je vrlo važna informacija za integriranu zaštitu od štetnika. Insektarij može pomoći poljoprivrednicima da bolje razumiju kukce, i ako imaju ograničeno predznanje o njima. Također motivira poljoprivrednike da nastave promatrati i istraživati agroekosustav jer shvaćaju da sami mogu doći do važnih i korisnih otkrića da bi poboljšali upravljanje gospodarstvom. Općenito, učenje u insektariju stvara znanje i informacije koje pomažu u donošenju informiranih upravljačkih odluka za integriranu zaštitu od štetnika. Svrha insektarija:

• Istražiti ulogu kukca ‒ hrani li se kukac biljkama ili drugim kukcima?
• Doznati više o prirodnim neprijateljima – uključujući stopu grabežljivosti (na primjer, izlaganjem štetnika prirodnom neprijatelju da bi se utvrdilo koliko ih tijekom dana može pojesti jedan prirodni neprijatelj) i uzgoj različitih razvojnih stadija (jaja, ličinaka ili kukuljica) da bi se promatrala parazitacija.
• Istražiti životne cikluse kukaca – postavljanje pokusa u kojima se promatra životni ciklus kukca, mjesto razvoja različitih stadija (na ili u biljci, u okruženju) i trajanje pojedinih razvojnih faza.

Opravdanost:

Prirodni neprijatelji osiguravaju regulaciju štetnika prirodnim mehanizmom. Na našim poljima postoji širok spektar prirodnih neprijatelja (kukci-grabežljivci, paraziti, ptice, žabe i mikroorganizmi – gljive, virusi, bakterije, nematode). Mnogi od njih mogu pomoći u upravljanju štetnim kukcima. Poljoprivrednici obično nisu svjesni prisutnosti prirodnih neprijatelja i njihove korisnosti premda učinkovito smanjuju populaciju štetnika u polju (smatramo ih prijateljima poljoprivrednika).

Ciljevi:

povećati kapacitete poljoprivrednika za prepoznavanje prirodnih neprijatelja u usjevu i povećati znanje tako da:

• otkriju ulogu kukca u polju (npr. što jede i što radi)
• razumiju i/ili promatraju predaciju i parazitaciju te infekciju patogenima
• promatraju kapacitete predacije i parazitacije
• razumiju životni ciklus prirodnog neprijatelja s pomoću pokusa dizajniranih u tu svrhu.

Potrebno vrijeme:
cijela sezona

Potreban materijal:
pokusno polje; povećala i stereolupe; staklene i plastične bočice za skupljanje kukaca u polju; mrežasta tkanina ili mreža za komarce; nožići, trakice i dr.

Procedura i parametri za promatranje:

• Skupiti razne kukce i pauke koji se mogu pronaći u polju i izravno promatrati što rade u polju.
• Postaviti jednostavan pokus koristeći prazne boce ili staklenke (pobrinuti se da boca ima male rupe za prozračivanje ili da je pokrivena tkaninom/mrežom).
• Predatori: staviti više gusjenica i/ili jaja u bocu sa sumnjivim grabežljivcem i obaviti opažanja (cca 5 min). Promatranja se mogu ponavljati svakodnevno, kao domaća zadaća za zainteresirane sudionike FFS-a. Obratiti pozornost koliko je gusjenica i/ili jaja grabežljivac pojeo na dan. Međutim, treba imati na umu da grabežljivac možda neće moći pokazati svoje prirodno ponašanje u ovim okolnostima. To može dovesti do značajnog podcjenjivanja učinkovitosti. Također, može se samo promatrati na polju ‒ npr. izbrojiti ose kopačice koje posjećuju svoje rupe i izbrojiti broj ličinaka koje nose.
• Parazitizam na jajima: parazitirana jaja vjerojatno će imati tamniju boju (ponekad ih se može zamijeniti s jajima koja neposredno prije izlijeganja potamne) – ako se sumnja na parazitiranje, treba sakupiti jajne mase s listovima, staviti ih u prozirnu plastičnu bocu u kojoj ima dovoljno zraka pa svakodnevno promatrati i raspravljati o rezultatima. Što se događa? Koje su razlike u dinamici piljenja parazitiranih i neparazitiranih jaja?
• Parazitizam i bolesti ličinaka: potražiti ličinke s abnormalnim ponašanjem; skupiti svaku takvu ličinku u pojedinačnu prozirnu bocu ili staklenku s lišćem i promatrati.
• Sva praćenja u polju provode se redovito korištenjem AESA procesa.
• Može se napraviti sustavna usporedba između testirane i lokalne prakse (LP) u sklopu AESA-e – prikupljanjem fiksnog broja masa jaja u svakom polju i promatranjem postoji li razlika između tretmana.

Rezultati ‒ rasprava:

• različitost i broj prirodnih neprijatelja
• funkcija i ponašanje prirodnih neprijatelja, parazitoidi u odnosu na predatore
• raznolikost štetnih kukaca
• rast usjeva i vigor
• prinos.

Tablica 1.10 Matrica aktivnosti za posebne teme

Aktivnost posebnih tema

Aktivnost	Važni koraci	Bilješke	Indikatori
Posebne teme fokusiraju se na teme kao što su ekologija, biologija, druga polja i sl.	Definirati cilj	Sudionici moraju biti upoznati sa svrhom aktivnosti i onim što će naučiti.	1. Prije početka aktivnosti sudionicima treba objasniti cilj aktivnosti.
	Male grupe	Sudionicima mora biti jasno što će raditi i zašto. Mora im biti dostupan sav materijal.	1. Svi sudionici moraju biti aktivni i uključeni u aktivnost. 2. Ne dopustiti da malim grupama dominira jedna osoba koja isključuje sve ostale.
	Prezentacija	Sudionici analiziraju aktivnost. Voditelj postavlja pitanja tako da sudionici ispričaju što se dogodilo tijekom aktivnosti i zašto. Posebne teme pružaju mogućnost da se nauči o pojedinostima koje su važne za glavnu temu.	1. Sudionici prezentiraju rezultate rada i objedinjuju podatke o tome što se dogodilo i zašto. 2. Voditelj postavlja pitanja koja pomažu sudionicima da se osvrnu na sve faze provedbe aktivnosti te da ono što su uočili primjene na stvarne situacije.

Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008

Dinamika grupe

Dinamiku grupe ili provedbu procesa učenja i aktivnosti članovi grupe poduzimaju kolektivno uz participativne metode tijekom zajedničkog planiranja, upravljanja, provedbe, praćenja i evaluacije. Sudjelovanje zahtijeva kolektivnu analizu i dobar odnos sudionika. Voditelj mora blisko surađivati s lokalnim stanovništvom. Idealno je kada timovi sudionika rade zajedno u interdisciplinarnim i međusektorskim timovima. Kada djeluju kao grupa, sudionici mogu pristupiti situaciji iz različitih perspektiva, pozorno pratiti rad jedni drugih i istovremeno obavljati različite zadatke. Grupe mogu biti moćne ako dobro funkcioniraju, jer će zajednički učinak vjerojatno biti veći od zbroja učinaka pojedinačnih sudionika. Da bi se to postiglo, mora se pažljivo pregovarati o zajedničkim percepcijama koje su bitne za djelovanje grupe ili zajednice. Kako bi se olakšao proces formiranja grupe, koriste se razne radioničke i terenske metode.

Kreativna domišljatost praktičara diljem svijeta uvelike je povećala raspon participativnih metoda koje se mogu koristiti. Velik dio metoda grupne dinamike koje se koriste u edukaciji poljoprivrednika izdvojene su iz širokog spektra djelovanja i nisu nužno razvijene u kontekstu poljoprivrede, nego su prilagođene novim potrebama.

Primjena participativnih metoda

Neke vježbe grupne dinamike uključuju tjelesnu aktivnost, a druge su više 'mozgalice'. Uloga je voditelja pomoći sudionicima analizirati vlastita iskustva da bi bolje razumjeli kako se ljudi ponašaju u različitim situacijama.

Mnoge didaktičke vježbe i igre mogu se koristiti za poboljšanje procesa učenja u skupini. Teži se stvaranju okruženja u kojemu se pojedinci i grupe osjećaju slobodnima doživljavati, razmišljati i mijenjati. Dodatne informacije o svakoj vježbi dostupne su na linku:

• www.researchgate.net/publication/288832171_Trainers'_Guide_for_Participatory_Learning_and_Action


• http://danadeclaration.org/pdf/ChattyBaasFleig.pdf

Jedanaest je glavnih kategorija vježbi grupne dinamike i igara koje su učinkovite u procesu participativnog učenja (tablica 1.11).

Tablica 1.11 Opis glavnih kategorija procesa grupne dinamike i primjeri vježbi

Kategorija grupnog procesa	Opis	Primjeri vježbi
Uvod i razbijanje monotonije	Važno je da se svi osjećaju dobrodošlima i da su dio grupe. Najvažnije je uključiti sve, posebno sramežljive ljude, i međusobno razgovarati zbog razbijanja početne napetosti i nervoze.	Intervjuiranje u paru; Očekivanja i osnovna pravila u pisanju; Predstavljanje imena; Nade i strahovi; Autoportreti; Nešto od kuće; Odskočne daske; Simbolični uvodi; Koncepti crtanja; Miješalica sjemena; Igra imena; Pogodi tko
Igre podizanja energije	To su igre kojima se podiže energija grupe, što može biti presudno u nekim trenutcima rada s grupom. Brza igra koja pokreće sve sudionike reaktivira umove.	Voćna salata; „A“ i „B“ odgovori; Igra brojeva; Pokreni se na točku; Pokreni se ako; Ulice i prolazi; Roboti; Članovi obitelji; Proboj; Zaustavljanje kipova; Prebrojavanje; Samoizabrana grupa; Grupna statua
Formiranje grupe	Kod primjene participativnih metoda koje uključuju puno intenzivnog grupnog rada nužno je dobro formirati grupu. Igre se mogu koristiti za nasumično miješanje ili za namjerno formiranje grupa. Ponekad je dobro dopustiti i potaknuti ljude da formiraju predmetnu grupu sudionika s istim interesom.	Voćna salata; Igra brojeva, Pokreni se ako; Prebrojavanje; Samoizabrana grupa; Razglednica ili Jingsaw slagalica
Vježbe grupne dinamike	Te vježbe mogu biti korisne kao pomoć sudionicima u različitim fazama razvoja grupe. Svrha je tih vježbi pokazati moć rada u skupinama, potaknuti pojedince da otvoreno odgovaraju drugima. Takve vježbe mogu riješiti teška pitanja sukoba i dominacije.	Nominalna grupna tehnika; Profil grupe; Kmotty problem; Hod povjerenja; Grupno rješavanje problema i suprotnost tima; Stolice; Grupne strategije: dvojba zatvorenika; Suradnički četverokut; Razglednica ili Jingsaw slagalica; Pogledaj tko govori; Kvadrat od užeta, Moj ugao; Grupne uloge; Igra isključivanja brojeva
Vježbe slušanja i opažanja	Usvajanje stava slušanja i učenja ključno je u obuci za participativno učenje, osobito kada se radi o terenskom radu i izravnom radu s lokalnim stanovništvom. Te vježbe mogu pomoći u promjeni gledišta sudionika. Daju sudionicima priliku da razmisle i rasprave o tome kako su se ponašali tijekom vježbe te da shvate da je slušanje i promatranje najvažnije.	Podudaranja; Igra jastuka; Gledaj to; Neverbalni krugovi; Debata s glasovanjem; Igra savijanja papira; Crtanje cigli; Empatično slušanje; Šaptanje i pričanje sekvenca
Analitičke vježbe	Participativni trening trebao bi dopustiti i potaknuti razmišljanje o tome kako učimo i promatramo, uključujući razumijevanje kako naša osobna iskustva i naša osobnost utječu na ono što vidimo. Te se vježbe usredotočuju na to kako promatramo i pamtimo, što ignoriramo, kako asimiliramo nove informacije i koliko je teško biti objektivan.	Učenje na asocijacijama; Gledanje K ili H; Činjenice; Mišljenje; Glasina; Zamjena; Igra detektiva; Prekrivač ruksaka; Koji sat? Čija cipela? Margolis kotač; Joharijev prozor; Grah u tegli; Preokretanje karte; Ručna kopča
Vježbe ocjenjivanja	Voditelj treba kontinuirano procjenjivati kako se obuka razvija i procijeniti kako prilagoditi svoj program u skladu s promjenljivim uvjetima. Vježbe su korisne za brza ažuriranja raspoloženja grupe i za temeljitiju evaluaciju na kraju treninga.	Margolis kotač; Ocjenjivanje pojedinaca i grupe; Zamjeranje i priznavanje; Mjerač raspoloženja; Ploče za povratne informacije s grafitima; Praćenje predstavnika; Evaluacija sastanka, Evaluacijski kotač; Ocjenjivanje nada i strahova; Igra uloga za kreativno ocjenjivanje; Problematični šešir; Mentalni darovi
Polustrukturirani intervjui	To je vođeni proces ispitivanja/intervjuiranja i slušanja, u kojemu su samo neka pitanja i teme unaprijed definirani, a druga se pitanja nameću tijekom intervjua. Intervjui se čine neformalnima i razgovornima, ali su zapravo pažljivo kontrolirani i strukturirani. Multidisciplinarni tim, koristeći vodič ili kontrolnu listu, postavlja otvorena pitanja i testira teme kako se pojave. Tijekom intervjua istražuju se nove mogućnosti postavljanja pitanja.	Mnoge vrste intervjua mogu se kombinirati u nizovima i lancima. To uključuje intervjue s ključnim informatorima, pa pitamo tko su stručnjaci, a zatim konstruiramo niz intervjua i grupnih intervjua, koji se provode s grupama koje su sazvane da raspravljaju o određenoj temi.
Vizualizacija i priprema dijagrama	Pripremom dijagrama jasno se strukturiraju informacije, vizualizira veza između određenih objekata ili čimbenika i pruža temelj za daljnju analizu. Dijagrami mogu biti tablice, "stabla", grafikoni ili bilo koji drugi format prikladan za podršku raspravi o određenoj temi. Najčešće se koristi dijagram tijeka i dijagram odnosa ili Vennov dijagram. Potrebno je uključiti i jedno i drugo u bilo koju obuku o participativnim alatima jer su dijagrami ključni za analizu problema i identificiranje obrazaca društvene interakcije/sukoba. Vennovi dijagrami uključuju korištenje krugova papira ili kartice za predstavljanje ljudi, grupa i institucija. Uređeni su tako da predočavaju stvarne veze i udaljenost između pojedinaca i institucija. Dijagram tijeka je skupni pojam za dijagram koji pokazuje tijek ili skup dinamičkih odnosa u sustavu. Poklapanje označava tijekove informacija, a udaljenost nedostatak kontakta. Naglasak je ovdje na pripremi dijagrama i vizualnoj konstrukciji. U formalnim anketama informacije uzimaju anketari, koji pretvaraju ono što ljudi govore u svoj jezik. Suprotno tome, kada dijagram priprema lokalno stanovništvo, on im omogućava udio u stvaranju i analizi znanja te osigurava fokus na dijalog između članova grupe. Tijekom izrade dijagrama koriste se lokalne kategorije, kriteriji i simboli. Umjesto da odgovaraju na pitanja koja su usmjerena vrijednostima vanjskih stručnjaka, lokalni sudionici mogu kreativno istraživati vlastite verzije svojih svjetova. Vizualizacije stoga pomažu u ravnoteži dijaloga i povećavaju dubinu i intenzitet rasprave.
Rangiranje i ocjenjivanje	Ove metode služe za učenje o kategorijama, kriterijima, izborima i prioritetima sudionika. Za rangiranje u paru, ono što se ocjenjuje uspoređuju se u paru; oni koji ocjenjuju pitaju se što preferiraju i zašto. U bodovanju se kao kriteriji uzimaju redci u matrici i stavke u stupcima, a ocjenjivači popunjavaju okvire red po red. Stavke se mogu odrediti za svaki od kriterija (npr. za šest stabala naznačiti od najboljega do najlošijega za ogrjevno drvo, stočnu hranu, kontrolu erozije i opskrbu voćem).
Mapiranje i modeliranje	Uključuje konstruiranje karata na tlu ili na papiru. To je dobra polazna točka za razgovore sa sudionicima o njihovim problemima, potencijalima i potrebama. Preporučuje se da voditelji daju pregled što se može mapirati i s kojim ciljem. Karte ili modeli potom se izrađuju na papiru ili na tlu. Pritom se koriste materijali kao što su štapići, kamenje, trava, drvo, kutije, lišće drveća, pijesak i zemlja, kreda u boji i olovke. Kako se karte stvaraju, tako se uključuje sve više sudionika koji žele pridonijeti i unijeti promjene. Postoje mnoge vrste karata: karte resursa koje prikazuju slivove, sela, šume, polja, farme, kućne vrtove; socijalne karte stambenih naselja; tematske karte, kao što su karte vodonosnika koje je nacrtao kopač bunara ili karte tla koje su nacrtali stručnjaci za tlo; karte praćenja utjecaja, u koje stanovnici sela bilježe ili mapiraju pojavu štetnika, upotrebu sirovina, rasprostranjenost korova, kvalitetu tla, i tako dalje. Neke od najinformativnijih karata kombiniraju povijesne poglede sa situacijom u sadašnjosti.

Tablica 1.12 Matrica aktivnosti grupne dinamike

Aktivnost grupne dinamike

Aktivnost	Važni koraci	Bilješke	Indikatori
Grupna dinamika (jačanje timskog rada i vještina rješavanja problema)	Provedba	Prije početka aktivnosti sudionici se informiraju o ciljevima i načinu provedbe. Prije početka aktivnosti treba osigurati sve potrebne materijale. Vrijeme provedbe aktivnosti mora biti dovoljno da se postignu ciljevi.	1. Prije početka aktivnosti sudionicima objasniti što je cilj. 2. Svi sudionici moraju biti uključeni, pojedinac ne smije dominirati tijekom aktivnosti.
	Sinteza	Voditelji trebaju uzeti dovoljno vremena da ocjene cilj aktivnosti te voditi raspravu uzimajući u obzir što se tijekom aktivnosti događalo, a moraju i pomoći sudionicima da donesu zaključke utemeljene na iskustvima tijekom provedbe aktivnosti.	Voditelj: 1. ocjenjuje ciljeve i provedbu aktivnosti. 2. pomaže sudionicima da identificiraju što su ključno mogli naučiti na osnovi aktivnosti. 3. postavlja pitanja koja pomažu sudionicima da shvate što su naučili iz svog iskustva.

Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008