1.5 Nastavni plan i program, integracija četiri glavne aktivnosti u nastavne sate
| Sjedište: | TOPPlant Portal |
| E-kolegij: | Zaštita bilja u ekološkoj poljoprivredi –priručnik za edukatore |
| Knjiga: | 1.5 Nastavni plan i program, integracija četiri glavne aktivnosti u nastavne sate |
| Otisnuo/la: | Guest user |
| Datum: | ponedjeljak, 23. prosinca 2024., 08:56 |
Opis
Nastavni plan i program, integracija četiri glavne aktivnosti u nastavne sate
Ishodi učenja:
- Definirati i objasniti glavne komponente nastavnog plana i programa.
- Strukturirati i provesti četiri glavne aktivnosti FFS-a na sastancima FFS-a tijekom razvoja usjeva: terenska opažanja, posebne teme, analiza agroekosustava (AESA), dinamika grupe, razbijanje monotonije.
- Odabrati i koristiti relevantne metode i vježbe prilagođene specifičnu kontekstu, ciljnoj skupini, temi i uvjetima za učenje.
Nastavni plan i program prati ciklus predmeta istraživanja, radi li se o usjevima, životinjama ili tlu. Ovaj pristup omogućuje da se svi aspekti teme obrađuju paralelno s onim što se događa na pokusnom polju grupe. Npr. sadnja krumpira tijekom obuke odvija se u isto vrijeme kada se krumpir sadi na poljima poljoprivrednika, pa se naučene lekcije mogu izravno primijeniti.
U školi u polju predavanja gotovo i nema. Većina aktivnosti temelji se na iskustvenom (učenje tijekom rada), participativnom i praktičnom radu, dakle na teoriji i praksi učenja odraslih. Svaka aktivnost ima proces djelovanja, promatranja, analize i donošenja odluka. Fokus nije samo na 'kako' već i na 'zašto'. Iskustvo je pokazalo da strukturirane, praktične aktivnosti pružaju čvrstu osnovu za daljnje inovacije i lokalnu prilagodbu.
Aktivnosti su ponekad sezonski eksperimenti, posebno oni koji se odnose na fiziologiju tla ili biljaka (npr. pokusi u vezi s gnojidbom, mjerama zaštite, sortama, i sl.). Ostale aktivnosti u nastavnom planu i programu uključuju 30 do 120 minuta specijalnih tema. Održavanje dinamike grupe i vježbe izgradnje tima/organizacije također su uključene u svaki sastanak. Nastavni plan i program kombinira se s drugim temama.
Na polju većinu materijala za obuku i učenje čine biljke, štetnici i stvarni problem koji se pojavljuju u praksi. Sve novo naučeno tijekom procesa može se izravno primijeniti na situacije iz stvarnog života. Poljoprivrednici se obično osjećaju puno ugodnije na polju nego u učionicama.
Osnovne su aktivnosti u procesu učenja: promatranje agroekosustava, analiza i prezentacija rezultata. Analiza agroekosustava (AESA) temeljna je aktivnost grupe na svakom sastanku, a podržava se osmišljenim temama grupne dinamike.
Proces analize agroekosustava izoštrava vještine promatranja i donošenja odluka te pomaže u razvoju kritičkog mišljenja poljoprivrednika.
Elementi nastavnog plana i programa
Nastavni plan i program je plan koji vodi voditelja i sudionike prema postizanju željenih ciljeva. Zbog toga se kreatori nastavnog plana najprije moraju baviti sadržajem ili predmetom, a zatim iskustvima učenja. Tome prethodi formuliranje ciljeva, koji djeluju kao putokaz za razvoj nastavnog plana i programa i za proces provedbe/aktivnosti učenja.
U nastavnom planu i programu ciljevi se obično navode u smislu očekivanih ishoda učenja koji se definiraju u pogledu znanja, vještina i kompetencija. Ishodi su izjave o tome što sudionici znaju, razumiju i mogu učiniti na kraju projekta ili procesa učenja. Ciljevi/ishodi mogu se procijeniti, potvrditi i priznati.
Jasno definiranje ishoda učenja nužan je preduvjet za kreiranje strategije kojom se osigurava da ih sudionici mogu postići kroz sadržaj predmeta i aktivnosti provedbe. Četiri su elementa nastavnog plana i programa međusobno posebno povezana (slika 1.7):
Namjera i ciljevi
Svaki projekt ima definiran cilj kao izjavu o namjeri ili svrsi. Zašto želimo raditi na ovom projektu? Ciljevi se više opisuju u smislu specifičnih zadataka. U kojem je od ovih specifičnih zadataka put do rješenja važniji od cilja?
Sadržaj ili predmet
Kroz sadržaj nastavnog plana i programa jasno se definira svrha poučavanja i sve na što bi se poučavanjem trebalo djelovati, odnosno čemu se nastoji težiti. Kroz sadržaj postižu se ciljevi. Obično je sadržaj tema širok, pa ga treba razdvojiti u podsadržaje koji se raspoređuju u logičan slijed.
Iskustvo učenja
Pravilnim odabirom iskustava učenja potaknut će se aktivno uključivanje u proces učenja kako bi se postigli očekivani rezultati. Tyler je 1949. iznio pet općih načela u odabiru iskustava učenja:
- Iskustvo učenja mora sudionicima pružiti priliku da prakticiraju željeno ponašanje. Ako je cilj razviti vještine rješavanja problema, sudionici bi trebali imati dovoljno prilika za rješavanje problema.
- Iskustvo učenja mora sudionicima pružiti zadovoljstvo. Sudionicima su potrebna zadovoljavajuća iskustva da bi razvili i zadržali interes za učenje; nezadovoljavajuća iskustva ometaju njihovo učenje.
- Iskustvo učenja mora objediniti potrebe i sposobnosti sudionika. To znači da voditelj mora započeti na razini predznanja sudionika jer je prethodno znanje početna točka za stjecanje novih znanja.
- Višestruka iskustva učenja mogu postići isti cilj. Učiti o nečemu može se na mnogo načina. Širok raspon iskustava učinkovitiji je za učenje od ograničena raspona.
- Iskustvom učenja treba postići nekoliko ishoda. Dok sudionici stječu znanja o jednom predmetu ili konceptu, razvija se i sposobnost integriranja znanja u druga srodna područja pa se ostvaruje više od jednog cilja.
Ocjena (evaluacija)
Evaluacijom se utvrđuje kvaliteta i učinkovitost programa, procesa i proizvoda nastavnog plana i programa. Razina postignuća sudionika ocjenjuje se primjenom testa na kojem se temelji kriterij. To pokazuje učinkovitost strategije i pruža povratne informacije o vođenju i poučavanju te o drugim komponentama. Evaluacijom se utvrđuje jesu li ciljevi ostvareni. Ako nisu, voditelj bi trebao primijeniti drugu strategiju, potencijalno uspješniju. Evaluacija kurikuluma empirijska je osnova za njegov daljnji razvoj
Materijali potrebni za participativno učenje
Učenje novih sadržaja/ideja postaje jednostavnije ako se sudioniku daju prepoznatljivi materijali povezani s predmetom/sadržajem. Voditelji mogu učiniti sastanke grupe stvarno zanimljivima i relevantnima za sudionike koristeći materijale koji će im pomoći u verbalnim prezentacijama. Utvrđeno je da korištenje široka raspona materijala pomaže u poboljšanju razumijevanja ideja i čini proces učenja privlačnim.
Da bi učenici tijekom procesa učenja usmjerena na sudionika poboljšali svoju sposobnost zajedničkog ili samostalnog učenja, potrebno je osigurati što više materijala, više nego što se prije koristilo.
Materijali moraju biti privlačni sudionicima. Veličina, nijanse (višebojne), katkada i miris i/ili okus ili zvuk dio su obilježja materijala koji privlače sudionike/učenike.
Te materijale sudionici mogu lako kontrolirati, što im omogućuje da na smislen način usvoje nove ideje. Rjeđe uporabljivani materijali, ili nova uporaba prirodnih materijala, privlačni su sudionicima. Materijal treba imati uporabnu vrijednost. Prikladna uporaba čini materijal dobrim ili lošim. Mnogi korisni materijali, kao što su štapići, perle, trodimenzionalni oblici, kartice, itd., mogu se ponovno uporabiti na gotovo svakom sastanku.
Najčešći materijali potrebni i korisni u procesu participativnog učenja:
- papir – više blokova za bilježenje ideja
- ploča s listovima papira (flipchart)
- ljepljiva traka za pričvršćivanje papira na zidove
- markeri u boji širokih vrhova
- olovke, kemijske, flomasteri
- računalo
- projektor i platno
- mikrofon
- printer i papir
- videokamera ili audiosnimač
- ljepljivi papirići u boji.
Primjena glavnih aktivnosti u nastavnim jedinicama škole u polju
Proces počinje promatranjem parcela s provedbom i bez provedbe integrirane i/ili ekološke zaštite bilja, i odvija se u malim skupinama. Tijekom promatranja sudionici prikupljaju terenske podatke, kao što su vrste i populacije kukaca te uzorci kukaca i biljaka. Ti se podatci prikupljaju na nekoliko površina. Voditelj je prisutan tijekom cijelog promatranja i pomaže sudionicima u njihovim zapažanjima. Nakon toga, sudionici se vraćaju na mjesto okupljanja i na velikom komadu poster-papira bojicama crtaju ono što su upravo uočili na poljima. Crteži uključuju:
- štetnike i prirodne neprijatelje uočene na terenu (štetnici s jedne strane, prirodni neprijatelji s druge)
- promatrane biljke (ili životinje) s naznakom veličine i stupnja razvoja, zajedno s drugim važnim karakteristikama rasta, kao što su broj stabljika, boja biljke i vidljiva oštećenja
- važne karakteristike okoliša (razina vode u polju, osvijetljenost položaja, korovi, i dr.).
Svi sudionici malih skupina rade zajedno na izradi crteža i analizi podataka. Tijekom procesa crtanja poljoprivrednici raspravljaju i analiziraju prikupljene podatke. Na temelju analize identificiraju skup upravljačkih odluka koje treba provesti na terenu. U crtež je uključen sažetak upravljačkih odluka koji je u grupi dogovoren. Jedan član svake male skupine zatim prezentira nalaze i prijedlog odluka većoj skupini. Nakon kratkog prezentiranja rezultata, vrijeme je za otvorena pitanja i raspravu. Rasprave u velikim grupama često uključuju alternativne scenarije, na primjer pitanja poput "Što biste učinili da..." Taj ciklus izlaganja, pitanja, odgovora i rasprave ponavlja se sve dok sve male skupine ne iznesu svoje rezultate. Crteži agroekosustava iz prethodnih tjedana trebaju biti pri ruci kao referentni materijal i materijal za neku buduću raspravu u sezoni. U AESA procesu voditelj ima središnju ulogu. Na terenu će on ili ona voditi sudionike da vide ono što možda prije nisu vidjeli, npr. male grabežljivce ili promjene u tlu. Da bi osigurao uravnoteženu i participativnu raspravu, dobar voditelj prepoznaje da, što više sudionici govore, to više uče, stoga potiče raspravu umjesto predavanja. Tijekom prezentacija voditelj osigurava da svi sudionici sezone imaju priliku prezentirati i da se grupa pozabavi svim relevantnim pitanjima. Voditelju su potrebne poljoprivredne i tehničke vještine, no mora također biti sposoban postavljati dobra pitanja, usmjeravati sudionike u vježbama i osigurati da grupa donosi razumne upravljačke odluke prezentirajući prema potrebi nove informacije.
Četiri glavne aktivnosti koje se prakticiraju tijekom procesa učenja:
- istraživanja u polju – prikupljanje podataka
- analiza agroekosustava (AESA)
- posebne teme
- grupna dinamika, razbijanje monotonije.
Istraživanja u polju
Tijekom istraživanja u polju (ili terenske studije) prikupljaju se izvorni ili nekonvencionalni podatci putem intervjua licem u lice, anketa ili izravnog promatranja. To je zapravo početni oblik istraživanja jer su prikupljeni podatci specifični samo u svrhu onoga za što su prikupljeni.
Terenske studije treba potanko planirati i pripremiti da bi se osiguralo da su prikupljeni podatci točni, valjani i učinkovito prikupljeni. Potrebna oprema ovisit će o vrsti studije koja se provodi. Proces najprije počinje jasnim navođenjem problema i definiranjem područja proučavanja. Odatle se postavlja hipoteza ili teorija objašnjenja koja obrazlaže sve pojave koje se očekuju za navedenu skupinu ili fenomene. Stoga je prije provedbe terenske studije važno identificirati podatke/fenomene koje treba promatrati.
Nakon što je hipoteza uspostavljena, podatci se mogu klasificirati i skalirati da bi se znale kategorizirati informacije. Promatranja se klasificiraju jer neće biti potrebna sva promatranja na terenu; dakle, promatrač mora znati što tražiti a što zanemariti. Opažanja su također skalirana da bi promatrač mogao rangirati važnost ili značaj zapaženoga. Nakon što se terenska opažanja završe, ti se podatci analiziraju i obrađuju da bi se riješio prvobitno predstavljen problem te prihvatila ili odbacila postavljena hipoteza.
Provedba istraživanja u polju
Očekuje se da sudionici preuzmu inicijativu u organizaciji, kao i u tri faze provedbe terenske studije.
Faza 1: Priprema
Priprema uključuje djelovanje voditelja:
- proučava udžbenike i locira teme prikladne za istraživanje u polju
- proučava mjesta prebivališta sudionika i istražuje sva moguća mjesta za provedbu istraživanja u tim područjima
- izrađuje arhivu koja sadržava naziv i mjesto područja, kao i ono što to područje može ponuditi u smislu učenja zajedno sa svim drugim korisnim informacijama
- obavlja preliminarni posjet grupi i mjestu provedbe radi upoznavanja
- objekt studije treba tijekom nastave iskoristiti cijela grupa sudionika
- priprema aktivnosti za sudionike zajedno s popisom potrebnih materijala
- osigurava suradnju i odabire najbolje vrijeme za provedbu.
Na sastancima voditelj objašnjava tehniku terenskog učenja i postavlja pravila. Točnije, voditelj organizira preliminarnu raspravu da bi se odredilo sljedeće:
- predmet istraživanja u polju
- ciljevi istraživanja
- mjesto na kojem se provodi
- aktivnosti koje treba provesti (ako se radi o grupnom radu, svakoj grupi moraju biti dodijeljene određene aktivnosti)
- trajanje istraživanja u polju
- izvori podataka koji će se koristiti
- očekivan završni proizvod.
Faza 2: Rad na terenu
Na terenu se sudionicima, u grupama ili samostalno, zadaju određene aktivnosti. Te aktivnosti mogu varirati i njihova priroda ovisi o ciljevima istraživanja, kao i o mogućnostima koje nudi svako pojedino područje. Aktivnosti na terenu mogu uključivati promatranje i usporedbu, mapiranje, uzimanje uzoraka, fotografiranje, itd.
Faza 3: Sastav i prezentacija unutar sastanaka
Nakon završena terenskog rada slijedi obrada prikupljenih podataka koja vodi do sastavljanja ‒ analize i interpretacije prikupljenih podataka. Tijekom ove faze sudionici mogu provesti jednu ili više aktivnosti uključenih u svoje udžbenike ili pripremiti izvješće s osnovnim točkama svoga istraživanja, izraditi brošuru koja sadržava fotografije, dijagrame, skice, planove, histograme, ili jednostavno izložiti pisani materijal koji su prikupili, i dr. Elektronička ili druga komunikacija među sudionicima smatra se poželjnom u ovoj fazi. Sudionici za svoje zadatke mogu koristiti elemente iz terenske nastave. Predstavljanje tih zadataka na zajedničkim sjednicama iznimno je korisno.
Analiza agroekosustava (AESA)
Analiza agroekosustava (AESA) alat je za donošenje odluka koji se koristi za tjedno promatranje polja tijekom životnog ciklusa usjeva da bi se utvrdilo zdravlje biljke i njezine kompenzacijske sposobnosti, fluktuacije populacija štetnika i prirodnih neprijatelja, uvjeti tla, klimatski čimbenici, agronomske prakse, itd. te analiza situacije koja uzima u obzir razmatranje međuodnosa među čimbenicima. Analiza dovodi do donošenja kvalitetne odluke o odgovarajućim praksama upravljanja (tablica 1.9).
AESA je alat za usmjeravanje poljoprivrednika, da bi naučili kako razviti vještine i znanje o ekosustavima i donijeli bolje odluke. Radeći u grupama, poljoprivrednici promatraju situacije na terenu i rade zabilješke o ekosustavu, npr. promatraju usjeve, kukce, bolesti, korov, vodu, vremenske prilike, itd. Ta se zapažanja zatim zabilježe da bi se prije donošenja odluka o gospodarenju usjevima o njima raspravilo unutar članova radne skupine. AESA može uključivati sljedeće podatke: mjesto, datum, starost usjeva, dani nakon sjetve (DAS), sorta, korisni kukci, štetni kukci, bolesti, korov, visina biljke, vremenske prilike i uvjeti tla, boja lišća, cvijet i pojava plodova.
Provedba – glavne komponente AESA-e
- a) Opažanje u polju
Primjer: Analiza agroekosistema u kukuruzu s posebnim naglaskom na jesensku sovicu, Spodoptera frugiperda (Lepidoptera). (Još uvijek nije prisutna u Europi, ali je izgledno da će uskoro biti introducirana.)
Cilj:
Izgraditi kapacitete poljoprivrednika da razumiju agroekosustav polja i da na temelju sveobuhvatnog promatranja, rasprave i analize donose odgovarajuće odluke o upravljanju usjevima.
Postupak
Prisjetiti se i zabilježiti koja je klima vladala u prethodnom tjednu. Zabilježiti fazu usjeva. Ukupno se mora uzorkovati 20 biljaka po polju. Biljke unutar jednoga do dva metra od ruba ne bi trebale biti uključene da bi se izbjegao učinak ruba na uzorkovanje. Nasumično odabrati 20 biljaka. Od tih 20 biljaka, pet biljaka označiti trajnim oznakama za bilježenje parametara rasta biljaka.
Zabilježiti sve nalaze u tablicu:
- brojiti leteće kukce u biljci i oko nje, bez ometanja biljke
- pregledati listove s obje strane stabljike i utvrditi jajna legla (prebrojiti jajna legla na 20 biljaka)
- ako ima jajnih legala, prikupiti ih za uzgoj i bilježenje postotka parazitacije jaja
- pregledati listove na gusjenice prvog do drugog stadija. Prikupiti 10 do 25 zdravih i neaktivnih gusjenica/kukuljica za uzgoj i praćenje parazitacije ličinaka
- pregledati rukavac lista i list na tri vrste oštećenja: ishrana epidermom, oštećenja u vidu rupe, gruba oštećenja
- promatrati prirodne neprijatelje
- utvrditi broj gusjenica uginulih od patogena
- promatrati parametre rasta biljaka: stadij rasta, starost, visinu, boju, broj listova, prisutnost štetnika i uzročnika bolesti. Za procjenu štete na lišću izbrojiti ukupan broj listova i broj oštećenih listova te izračunati postotak defolijacije. Listovi s manje od 25 % oštećenja mogu se zanemariti.
- promatrati uvjete tla: vlažnost, spektar korova (promatrati oko biljke na jednom kvadratnom metru površine i zabilježiti vrstu korova, veličinu u odnosu na gustoću populacije biljaka u smislu broja ili postotka zahvaćene površine).
- b) Rasprava u malim grupama
Nakon provedena opažanja u polju grupa raspravlja o utvrđenoj situaciji, pri čemu se postavlja mnogo pitanja. Da bi se zabilježila fluktuacija populacije štetnika i prirodnih neprijatelja, kao i trendovi u intenzitetu zaraze biljaka, nužno je usporediti stanje s onim utvrđenim u prijašnjim pregledima. Točke rasprave trebaju uključivati sljedeće:
- stadij biljke, zdravstveno stanje i sposobnost kompenzacije
- promjene u populaciji štetnika u odnosu na prethodne tjedne
- promjene u populaciji prirodnih neprijatelja
- bolesti – prisutnost inokuluma, povoljna klima, dostupnost osjetljivih sorta
- klimatski čimbenici – temperatura, padaline, vlaga, brzina vjetra i njihov utjecaj na štetne organizme, prirodne neprijatelje, rast usjeva, itd.
- prisutnost korova i opasnost za usjev u ovisnosti o fazi usjeva, pozitivan utjecaj korova zamjenskih domaćina za sklonište štetnika, itd.
- agronomske prakse – navodnjavanje, primjena gnojiva i međuredna kultivacija, itd.
- nakon razmatranja svih povezanih čimbenika članovi grupe dolaze do zaključaka i preporuka napisanih u donjem dijelu grafikona.
- c) Sinteza koja uključuje i crtanje
- Napraviti crtež na papiru većeg formata, a kao modele za crtanje koristiti žive jedinke.
- Gornje dvije trećine lista služe za crtanje, a preostala jedna trećina za pisanje zaključaka i preporuka.
- Nacrtati biljku s točnim prosječnim brojem pronađenih listova.
- Za korov napisati približnu gustoću i veličinu korova u odnosu na veličinu biljke. Nacrtati vrstu korova (širokolisni ili travnati).
- Za intenzitet populacije štetnika nacrtati štetnika kako se nalazi u polju s desne strane biljke. Uz kukca upisati prosječan broj (po listu za štetnike koji sišu, a po biljci za ostale) i lokalni naziv.
- Za populaciju prirodnih neprijatelja nacrtati organizme kako se nalaze u polju s lijeve strane biljke. Uz crtež upisati prosječan broj po biljci i njihove lokalne nazive.
- Koristiti prirodnu boju za sve organizme. Na primjer, nacrtati zeleno za zdravu biljku, a žuto za bolesnu biljku ili biljku s nedostatkom. Smjestiti štetnike i prirodne neprijatelje bliže biljci, gdje se obično vide.
- Ako je primijenjeno gnojivo, postaviti sliku ručnog bacanja proizvoda ovisno o korištenoj vrsti.
- Ako se na terenu koriste formulirana sredstva za prskanje, pokazati sprejeve s mlaznicom i napisati vrstu proizvoda koji izlazi iz mlaznice.
- Ako je prethodni tjedan bio pretežno sunčan, nacrtati sunce, neposredno iznad biljke. Ako je tjedan bio djelomično sunčan i djelomično oblačan, nacrtati sunce napola prekriveno tamnim oblacima. Ako je tjedan bio oblačan cijele dane veći dio tjedna, staviti samo tamne oblake.
- Raspraviti u maloj skupini koja bi se, na temelju AESA-e, odluka trebala donijeti za sljedeće razdoblje te zabilježiti moguće aktivnosti. Raspraviti o uobičajenoj praksi na lokalnoj razini za isto razdoblje.
- d) Prezentacija pred velikom grupom
Izabrani predstavnik svake male grupe podnosi izvješće o analizi pred cijelom skupinom i poziva na raspravu. Tijekom rasprave donose se konačne odluke o tome što će se poduzeti na pokusnom polju, i provodit će se u zadanim rokovima. Ključna poruka: AESA se svakodnevno odnosi na obavljena glavna opažanja i donesenu odluku (preporuku) koju potvrđuje cijela grupa. Uvijek rezultate treba usporediti s rezultatima prethodne AESA-e da bi se ocijenila učinkovitost ili prikladnost izabranih postupaka.
| Aktivnost | Pojedinačni koraci | Bilješke | Indikatori |
|---|---|---|---|
|
AESA Osnovna aktivnost koja razvija dobre navike: opažanje, analizu i donošenje odluke Poljoprivrednici postaju stručnjaci |
Opažanje i crtanje agroekosustava |
Sudionici moraju razumjeti proces opažanja, njegovu svrhu i ciljeve. Sudionici opažaju u polju, bilježe rezultate, sakupljaju uzorke. Svrha je crteža zajednički prikaz svih opažanja, usmjerena je na analizu opaženoga. |
|
| Prezentacija i analiza |
Rezultati analize koju je provela mala grupa prezentiraju se cijeloj grupi, u čemu sudjeluje najmanje jedan član. Ističu se problemi i postavljaju pitanja. Svrha: raspraviti trenutnu situaciju i kreirati scenarije: „što ako“ Cilj: unaprijediti sposobnost donošenja odluka i analitičke vještine zasnovane na promatranju ekosustava. Voditelj pomaže grupi da postignu zadane ciljeve postavljanjem pitanja koja pomažu proces analize. |
|
Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008
Posebne teme
Tehničke informacije koje nadopunjuju 'učenje tijekom rada' i terensko eksperimentiranje obično se unose kao posebna tema dana. To pruža priliku voditelju, istraživaču ili stručnjaku da daje tehničke inpute potrebne za opće razumijevanje predmeta, i da tako ujednači razinu znanja sudionika. Tema dana obično je tema u vezi s poljoprivredom, ali može biti bilo koja tema koja izaziva zabrinutost sudionika. Sudionici mogu imati druge probleme i osjećati potrebu za raspravom. Ako voditelju nedostaje posebna stručnost, mogu biti pozvani vanjski stručnjaci ili drugi članovi zajednice da vode raspravu. Uloga je voditelja odabrati temu koja je sudionicima relevantna i po sadržaju i po vremenu kada se obrađuje.
Provedba posebnih tema
Primjer: zoološki vrt s kukcima ‒ insektarij uloga prirodnih neprijatelja (prijatelja poljoprivrednika)
Insektarij je važna posebna tema u školi u polju. Sudionici u insektariju mogu provoditi eksperimente s kukcima, što će im omogućiti praćenje i promatranje ponašanja kukaca (učenje na temelju otkrića). U insektariju se također može saznati više o funkcijama kukaca u polju, što je vrlo važna informacija za integriranu zaštitu od štetnika. Insektarij može pomoći poljoprivrednicima da bolje razumiju kukce, i ako imaju ograničeno predznanje o njima. Također motivira poljoprivrednike da nastave promatrati i istraživati agroekosustav jer shvaćaju da sami mogu doći do važnih i korisnih otkrića da bi poboljšali upravljanje gospodarstvom. Općenito, učenje u insektariju stvara znanje i informacije koje pomažu u donošenju informiranih upravljačkih odluka za integriranu zaštitu od štetnika. Svrha insektarija:
- Istražiti ulogu kukca ‒ hrani li se kukac biljkama ili drugim kukcima?
- Doznati više o prirodnim neprijateljima – uključujući stopu grabežljivosti (na primjer, izlaganjem štetnika prirodnom neprijatelju da bi se utvrdilo koliko ih tijekom dana može pojesti jedan prirodni neprijatelj) i uzgoj različitih razvojnih stadija (jaja, ličinaka ili kukuljica) da bi se promatrala parazitacija.
- Istražiti životne cikluse kukaca – postavljanje pokusa u kojima se promatra životni ciklus kukca, mjesto razvoja različitih stadija (na ili u biljci, u okruženju) i trajanje pojedinih razvojnih faza.
Opravdanost:
Prirodni neprijatelji osiguravaju regulaciju štetnika prirodnim mehanizmom. Na našim poljima postoji širok spektar prirodnih neprijatelja (kukci-grabežljivci, paraziti, ptice, žabe i mikroorganizmi – gljive, virusi, bakterije, nematode). Mnogi od njih mogu pomoći u upravljanju štetnim kukcima. Poljoprivrednici obično nisu svjesni prisutnosti prirodnih neprijatelja i njihove korisnosti premda učinkovito smanjuju populaciju štetnika u polju (smatramo ih prijateljima poljoprivrednika).
Ciljevi:
povećati kapacitete poljoprivrednika za prepoznavanje prirodnih neprijatelja u usjevu i povećati znanje tako da:
- otkriju ulogu kukca u polju (npr. što jede i što radi)
- razumiju i/ili promatraju predaciju i parazitaciju te infekciju patogenima
- promatraju kapacitete predacije i parazitacije
- razumiju životni ciklus prirodnog neprijatelja s pomoću pokusa dizajniranih u tu svrhu.
Potrebno vrijeme:
cijela sezona
Potreban materijal:
pokusno polje; povećala i stereolupe; staklene i plastične bočice za skupljanje kukaca u polju; mrežasta tkanina ili mreža za komarce; nožići, trakice i dr.
Procedura i parametri za promatranje:
- Skupiti razne kukce i pauke koji se mogu pronaći u polju i izravno promatrati što rade u polju.
- Postaviti jednostavan pokus koristeći prazne boce ili staklenke (pobrinuti se da boca ima male rupe za prozračivanje ili da je pokrivena tkaninom/mrežom).
- Predatori: staviti više gusjenica i/ili jaja u bocu sa sumnjivim grabežljivcem i obaviti opažanja (cca 5 min). Promatranja se mogu ponavljati svakodnevno, kao domaća zadaća za zainteresirane sudionike FFS-a. Obratiti pozornost koliko je gusjenica i/ili jaja grabežljivac pojeo na dan. Međutim, treba imati na umu da grabežljivac možda neće moći pokazati svoje prirodno ponašanje u ovim okolnostima. To može dovesti do značajnog podcjenjivanja učinkovitosti. Također, može se samo promatrati na polju ‒ npr. izbrojiti ose kopačice koje posjećuju svoje rupe i izbrojiti broj ličinaka koje nose.
- Parazitizam na jajima: parazitirana jaja vjerojatno će imati tamniju boju (ponekad ih se može zamijeniti s jajima koja neposredno prije izlijeganja potamne) – ako se sumnja na parazitiranje, treba sakupiti jajne mase s listovima, staviti ih u prozirnu plastičnu bocu u kojoj ima dovoljno zraka pa svakodnevno promatrati i raspravljati o rezultatima. Što se događa? Koje su razlike u dinamici piljenja parazitiranih i neparazitiranih jaja?
- Parazitizam i bolesti ličinaka: potražiti ličinke s abnormalnim ponašanjem; skupiti svaku takvu ličinku u pojedinačnu prozirnu bocu ili staklenku s lišćem i promatrati.
- Sva praćenja u polju provode se redovito korištenjem AESA procesa.
- Može se napraviti sustavna usporedba između testirane i lokalne prakse (LP) u sklopu AESA-e – prikupljanjem fiksnog broja masa jaja u svakom polju i promatranjem postoji li razlika između tretmana.
Rezultati ‒ rasprava:
- različitost i broj prirodnih neprijatelja
- funkcija i ponašanje prirodnih neprijatelja, parazitoidi u odnosu na predatore
- raznolikost štetnih kukaca
- rast usjeva i vigor
- prinos.
| Aktivnost | Važni koraci | Bilješke | Indikatori |
|---|---|---|---|
| Posebne teme fokusiraju se na teme kao što su ekologija, biologija, druga polja i sl. | Definirati cilj | Sudionici moraju biti upoznati sa svrhom aktivnosti i onim što će naučiti. | 1. Prije početka aktivnosti sudionicima treba objasniti cilj aktivnosti. |
| Male grupe | Sudionicima mora biti jasno što će raditi i zašto. Mora im biti dostupan sav materijal. |
|
|
| Prezentacija | Sudionici analiziraju aktivnost. Voditelj postavlja pitanja tako da sudionici ispričaju što se dogodilo tijekom aktivnosti i zašto. Posebne teme pružaju mogućnost da se nauči o pojedinostima koje su važne za glavnu temu. |
|
Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008
Dinamika grupe
Dinamiku grupe ili provedbu procesa učenja i aktivnosti članovi grupe poduzimaju kolektivno uz participativne metode tijekom zajedničkog planiranja, upravljanja, provedbe, praćenja i evaluacije. Sudjelovanje zahtijeva kolektivnu analizu i dobar odnos sudionika. Voditelj mora blisko surađivati s lokalnim stanovništvom. Idealno je kada timovi sudionika rade zajedno u interdisciplinarnim i međusektorskim timovima. Kada djeluju kao grupa, sudionici mogu pristupiti situaciji iz različitih perspektiva, pozorno pratiti rad jedni drugih i istovremeno obavljati različite zadatke. Grupe mogu biti moćne ako dobro funkcioniraju, jer će zajednički učinak vjerojatno biti veći od zbroja učinaka pojedinačnih sudionika. Da bi se to postiglo, mora se pažljivo pregovarati o zajedničkim percepcijama koje su bitne za djelovanje grupe ili zajednice. Kako bi se olakšao proces formiranja grupe, koriste se razne radioničke i terenske metode.
Kreativna domišljatost praktičara diljem svijeta uvelike je povećala raspon participativnih metoda koje se mogu koristiti. Velik dio metoda grupne dinamike koje se koriste u edukaciji poljoprivrednika izdvojene su iz širokog spektra djelovanja i nisu nužno razvijene u kontekstu poljoprivrede, nego su prilagođene novim potrebama.
Primjena participativnih metoda
Neke vježbe grupne dinamike uključuju tjelesnu aktivnost, a druge su više 'mozgalice'. Uloga je voditelja pomoći sudionicima analizirati vlastita iskustva da bi bolje razumjeli kako se ljudi ponašaju u različitim situacijama.
Mnoge didaktičke vježbe i igre mogu se koristiti za poboljšanje procesa učenja u skupini. Teži se stvaranju okruženja u kojemu se pojedinci i grupe osjećaju slobodnima doživljavati, razmišljati i mijenjati. Dodatne informacije o svakoj vježbi dostupne su na linku:
- www.researchgate.net/publication/288832171_Trainers'_Guide_for_Participatory_Learning_and_Action
- http://danadeclaration.org/pdf/ChattyBaasFleig.pdf
Jedanaest je glavnih kategorija vježbi grupne dinamike i igara koje su učinkovite u procesu participativnog učenja (tablica 1.11).
| Kategorija grupnog procesa | Opis | Primjeri vježbi |
|---|---|---|
| Uvod i razbijanje monotonije | Važno je da se svi osjećaju dobrodošlima i da su dio grupe. Najvažnije je uključiti sve, posebno sramežljive ljude, i međusobno razgovarati zbog razbijanja početne napetosti i nervoze. | Intervjuiranje u paru; Očekivanja i osnovna pravila u pisanju; Predstavljanje imena; Nade i strahovi; Autoportreti; Nešto od kuće; Odskočne daske; Simbolični uvodi; Koncepti crtanja; Miješalica sjemena; Igra imena; Pogodi tko |
| Igre podizanja energije | To su igre kojima se podiže energija grupe, što može biti presudno u nekim trenutcima rada s grupom. Brza igra koja pokreće sve sudionike reaktivira umove. | Voćna salata; „A“ i „B“ odgovori; Igra brojeva; Pokreni se na točku; Pokreni se ako; Ulice i prolazi; Roboti; Članovi obitelji; Proboj; Zaustavljanje kipova; Prebrojavanje; Samoizabrana grupa; Grupna statua |
| Formiranje grupe | Kod primjene participativnih metoda koje uključuju puno intenzivnog grupnog rada nužno je dobro formirati grupu. Igre se mogu koristiti za nasumično miješanje ili za namjerno formiranje grupa. Ponekad je dobro dopustiti i potaknuti ljude da formiraju predmetnu grupu sudionika s istim interesom. | Voćna salata; Igra brojeva, Pokreni se ako; Prebrojavanje; Samoizabrana grupa; Razglednica ili Jingsaw slagalica |
| Vježbe grupne dinamike | Te vježbe mogu biti korisne kao pomoć sudionicima u različitim fazama razvoja grupe. Svrha je tih vježbi pokazati moć rada u skupinama, potaknuti pojedince da otvoreno odgovaraju drugima. Takve vježbe mogu riješiti teška pitanja sukoba i dominacije. | Nominalna grupna tehnika; Profil grupe; Kmotty problem; Hod povjerenja; Grupno rješavanje problema i suprotnost tima; Stolice; Grupne strategije: dvojba zatvorenika; Suradnički četverokut; Razglednica ili Jingsaw slagalica; Pogledaj tko govori; Kvadrat od užeta, Moj ugao; Grupne uloge; Igra isključivanja brojeva |
| Vježbe slušanja i opažanja | Usvajanje stava slušanja i učenja ključno je u obuci za participativno učenje, osobito kada se radi o terenskom radu i izravnom radu s lokalnim stanovništvom. Te vježbe mogu pomoći u promjeni gledišta sudionika. Daju sudionicima priliku da razmisle i rasprave o tome kako su se ponašali tijekom vježbe te da shvate da je slušanje i promatranje najvažnije. | Podudaranja; Igra jastuka; Gledaj to; Neverbalni krugovi; Debata s glasovanjem; Igra savijanja papira; Crtanje cigli; Empatično slušanje; Šaptanje i pričanje sekvenca |
| Analitičke vježbe | Participativni trening trebao bi dopustiti i potaknuti razmišljanje o tome kako učimo i promatramo, uključujući razumijevanje kako naša osobna iskustva i naša osobnost utječu na ono što vidimo. Te se vježbe usredotočuju na to kako promatramo i pamtimo, što ignoriramo, kako asimiliramo nove informacije i koliko je teško biti objektivan. | Učenje na asocijacijama; Gledanje K ili H; Činjenice; Mišljenje; Glasina; Zamjena; Igra detektiva; Prekrivač ruksaka; Koji sat? Čija cipela? Margolis kotač; Joharijev prozor; Grah u tegli; Preokretanje karte; Ručna kopča |
| Vježbe ocjenjivanja | Voditelj treba kontinuirano procjenjivati kako se obuka razvija i procijeniti kako prilagoditi svoj program u skladu s promjenljivim uvjetima. Vježbe su korisne za brza ažuriranja raspoloženja grupe i za temeljitiju evaluaciju na kraju treninga. | Margolis kotač; Ocjenjivanje pojedinaca i grupe; Zamjeranje i priznavanje; Mjerač raspoloženja; Ploče za povratne informacije s grafitima; Praćenje predstavnika; Evaluacija sastanka, Evaluacijski kotač; Ocjenjivanje nada i strahova; Igra uloga za kreativno ocjenjivanje; Problematični šešir; Mentalni darovi |
| Polustrukturirani intervjui | To je vođeni proces ispitivanja/intervjuiranja i slušanja, u kojemu su samo neka pitanja i teme unaprijed definirani, a druga se pitanja nameću tijekom intervjua. Intervjui se čine neformalnima i razgovornima, ali su zapravo pažljivo kontrolirani i strukturirani. Multidisciplinarni tim, koristeći vodič ili kontrolnu listu, postavlja otvorena pitanja i testira teme kako se pojave. Tijekom intervjua istražuju se nove mogućnosti postavljanja pitanja. | Mnoge vrste intervjua mogu se kombinirati u nizovima i lancima. To uključuje intervjue s ključnim informatorima, pa pitamo tko su stručnjaci, a zatim konstruiramo niz intervjua i grupnih intervjua, koji se provode s grupama koje su sazvane da raspravljaju o određenoj temi. |
| Vizualizacija i priprema dijagrama |
Pripremom dijagrama jasno se strukturiraju informacije, vizualizira veza između određenih objekata ili čimbenika i pruža temelj za daljnju analizu. Dijagrami mogu biti tablice, "stabla", grafikoni ili bilo koji drugi format prikladan za podršku raspravi o određenoj temi. Najčešće se koristi dijagram tijeka i dijagram odnosa ili Vennov dijagram. Potrebno je uključiti i jedno i drugo u bilo koju obuku o participativnim alatima jer su dijagrami ključni za analizu problema i identificiranje obrazaca društvene interakcije/sukoba. Vennovi dijagrami uključuju korištenje krugova papira ili kartice za predstavljanje ljudi, grupa i institucija. Uređeni su tako da predočavaju stvarne veze i udaljenost između pojedinaca i institucija. Dijagram tijeka je skupni pojam za dijagram koji pokazuje tijek ili skup dinamičkih odnosa u sustavu. Poklapanje označava tijekove informacija, a udaljenost nedostatak kontakta. Naglasak je ovdje na pripremi dijagrama i vizualnoj konstrukciji. U formalnim anketama informacije uzimaju anketari, koji pretvaraju ono što ljudi govore u svoj jezik. Suprotno tome, kada dijagram priprema lokalno stanovništvo, on im omogućava udio u stvaranju i analizi znanja te osigurava fokus na dijalog između članova grupe. Tijekom izrade dijagrama koriste se lokalne kategorije, kriteriji i simboli. Umjesto da odgovaraju na pitanja koja su usmjerena vrijednostima vanjskih stručnjaka, lokalni sudionici mogu kreativno istraživati vlastite verzije svojih svjetova. Vizualizacije stoga pomažu u ravnoteži dijaloga i povećavaju dubinu i intenzitet rasprave. |
|
| Rangiranje i ocjenjivanje |
Ove metode služe za učenje o kategorijama, kriterijima, izborima i prioritetima sudionika. Za rangiranje u paru, ono što se ocjenjuje uspoređuju se u paru; oni koji ocjenjuju pitaju se što preferiraju i zašto. U bodovanju se kao kriteriji uzimaju redci u matrici i stavke u stupcima, a ocjenjivači popunjavaju okvire red po red. Stavke se mogu odrediti za svaki od kriterija (npr. za šest stabala naznačiti od najboljega do najlošijega za ogrjevno drvo, stočnu hranu, kontrolu erozije i opskrbu voćem). |
|
| Mapiranje i modeliranje |
Uključuje konstruiranje karata na tlu ili na papiru. To je dobra polazna točka za razgovore sa sudionicima o njihovim problemima, potencijalima i potrebama. Preporučuje se da voditelji daju pregled što se može mapirati i s kojim ciljem. Karte ili modeli potom se izrađuju na papiru ili na tlu. Pritom se koriste materijali kao što su štapići, kamenje, trava, drvo, kutije, lišće drveća, pijesak i zemlja, kreda u boji i olovke. Kako se karte stvaraju, tako se uključuje sve više sudionika koji žele pridonijeti i unijeti promjene. Postoje mnoge vrste karata: karte resursa koje prikazuju slivove, sela, šume, polja, farme, kućne vrtove; socijalne karte stambenih naselja; tematske karte, kao što su karte vodonosnika koje je nacrtao kopač bunara ili karte tla koje su nacrtali stručnjaci za tlo; karte praćenja utjecaja, u koje stanovnici sela bilježe ili mapiraju pojavu štetnika, upotrebu sirovina, rasprostranjenost korova, kvalitetu tla, i tako dalje. Neke od najinformativnijih karata kombiniraju povijesne poglede sa situacijom u sadašnjosti. |
|
| Aktivnost | Važni koraci | Bilješke | Indikatori |
|---|---|---|---|
| Grupna dinamika (jačanje timskog rada i vještina rješavanja problema) | Provedba | Prije početka aktivnosti sudionici se informiraju o ciljevima i načinu provedbe. Prije početka aktivnosti treba osigurati sve potrebne materijale. Vrijeme provedbe aktivnosti mora biti dovoljno da se postignu ciljevi. |
|
| Sinteza | Voditelji trebaju uzeti dovoljno vremena da ocjene cilj aktivnosti te voditi raspravu uzimajući u obzir što se tijekom aktivnosti događalo, a moraju i pomoći sudionicima da donesu zaključke utemeljene na iskustvima tijekom provedbe aktivnosti. | Voditelj:
|
Izvor: FAO, Fisheries and Aquaculture Management Division, 2008
Ideje za strukturiranje nastavnog plana i programa
Nastavni plan i program može se strukturirati na različite načine. Voditeljeva je uloga pomoći grupi i olakšati raspravu i proces strukturiranja nastavnog plana i programa, s tim da on svakako sadržava sve potrebne elemente. Neki primjeri prikazani su u tablicama 1.13 do 1.15.
| Tjedan | Faza | Aktivnost | Tema | Ciljevi učenja | Sadržaj | Metoda | Materijal | Vrijeme | Odgovorna osoba | Indikatori za ocjenu |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Pije sjetve | Uvodna edukacija o štetniku | Podići svijest o štetnosti štetnika, kako ga prepoznati i kako primijeniti mjere kojima se sprječava pojava štetnika. | Identifikacija štetnika, životni ciklus (biologija) i ekologija. Prevencija, izviđanje i metode kojima upravljamo štetnikom. Biološko suzbijanje i agrotehničke mjere. Ako je već prisutan, prikupiti za promatranje i raspravu uzorke štetnika u različitim fazama (mase jaja, ličinke, odrasli mužjak i ženka), oštećene biljke, prirodne neprijatelje, potencijalne biljke domaćine, korov i dr. Prikupiti postojeći zeleni popis dostupnih biljaka i izraditi jednostavne listove s podatcima o svakom od njih i njihovoj pripremi. Integrirati autohtone prakse u revidirane postojeće popise sredstava dopuštenih u ekološkoj poljoprivredi i izraditi zeleni popis za svaku lokaciju/zemlju. | Kada je god moguće, potaknuti rasprave koje potiču razmišljanje i razrađuju ideje. Posjet zaraženu polju tijekom vegetacije, grupni rad i praktične demonstracije | Ploča s listovima papira, markeri, ljepljive trake, nož, bočice, čaše, poklopci povećalo, mreža… | 4 sata x 2 dana | Voditelj/ osoba koja osigurava financiranje | Povratna informacija kako prepoznati štetnika | |
| 8. | Od sjetve do sazrijevanja | Redoviti pregledi polja i monitoring (od sjetve do stadija sazrijevanja) | Uzgojni zahtjevi kulture, upravljanje štetnikom | Prepoznati štetnika/ prirodnog neprijatelja, u situaciji kada je problem u porastu i kada je potrebna hitna akcija. Procijeniti učinkovitost korištenih postupaka u suzbijanju štetnika. Prepoznati problem u polju/usjevu i ocijeniti uspješnost poduzetih mjera suzbijanja ili sprječavanja napada. | Analiza agroekosustava (AESA) na temelju utvrđenih parametara u svakom opažanju: faza rasta/razvoja; štetnici, korovi i zaraza bolestima, identifikacija prirodnih neprijatelja i biljaka domaćina. Identificirati/prikupiti štetnike i primjerke prirodnih neprijatelja u različitim fazama, oštećene biljke, druge prisutne biljke, korove i dr. za promatranje i raspravu. Procjena zaraze: učestalost i opasnost. Procjena i usporedba učinkovitosti primijenjenih tretmana; praćenje populacije štetnika. Vremenski učinci. Uvjeti tla/vode/biljke: struktura tla, drenaža i organska tvar. | Grupne rasprave koje potiču razmišljanje i razrađuju ideje za poduzimanje aktivnosti | Ploča s listovima papira, markeri, ljepljive trake, nož, bočice, čaše, poklopci povećalo, mreža… | 2-3 sata po sastanku | Voditelj | Povratna informacija kako upravljati najvažnijim štetnicima i bolestima. |
| 11. | Od sjetve do vegetativne faze | Stanje tla i gnojidba | Plodnost tla i upravljanje vlagom u tlu | Razumjeti zdravstveno stanje tla. Ispravno provesti osnovnu gnojidbu. | Pojam zdravlja tla. Značajke tla: sastav, tekstura, struktura, zadržavanje vode, kapacitet, itd. Važnost organske tvari; kompostiranje, gnoj. Vrste organskih i anorganskih gnojiva i njihove karakteristike; izvori gnojiva; metode, stope i vrijeme primjene; bazalna gnojidba i prihrana; organska i anorganska gnojiva; prikladna količina za dušično gnojivo. | Grupne rasprave koje potiču razmišljanje i razrađuju ideje za poduzimanje aktivnosti | Ploča s listovima papira, markeri, ljepljive trake, materijal za vježbe plodnosti tla | 3 sata po sastanku (u više navrata) | Voditelj | Povratna informacija kako upravljati s plodnosti tla |
| Vremenski raspored | Glavne aktivnosti | Integracija IPM-a | Ciljevi učenja |
|---|---|---|---|
| Prije sezone, priprema škole u polju | Podizanje svijesti o školi u polju; organiziranje grupne analize problema FFS-a s grupom; fino podešavanje kurikuluma, osmišljavanje dijagrama učenja; identificiranje dijagrama FFS-a. | Uvod o štetniku. Je li štetnik prisutan na poljima sudionika? Opažanja na terenu s grupama FFS-a za pronalaženje štetnika na poljima, okolnoj vegetaciji. Integrirati fokus na štetnika u prakse ekološke zaštite bilja i usporediti s lokalnom praksom; studije kompenzacije; studije oplodnje, druge relevantne studije. | Podizanje svijesti o potrebi prepoznavanja štetnika. Biti siguran da je štetnik integriran na ispravan način u analizu problema. Razgovarati o dizajnu studija za FFS. |
| Prije sezone, priprema škole u polju | Organizacija rasporeda na polju, priprema tla i poljskog pokusa FFS-a, izbor sjemena. | Mogućnosti upravljanja štetnikom integrirati u odabrani dizajn pokusa. Izbor zdravog sjemena osigurava u početku zdrav usjev koji može nadoknaditi štetu. Bilo koja sorta (hibrid), koliko je otporna/tolerantna na štetnika? Kako iskoristiti sorte u učenju zapleta? Je li dorada sjemena opcija za upravljanje štetnikom? Testirati na terenu i usporediti. Što je zdravlje tla? Važnost zdravog tla za zdrav usjev. | Kako rasporediti polja, kako pripremiti parcele na kojima se provodi ekološka zaštita i one na kojima se provodi lokalna praksa. Raspravljati o razlikama u kvaliteti sjemena (kapacitetu klijanja). Kako dobra kvaliteta sjemena može pomoći da se dobije dobar urod. Kako su zdrava tla osnova za zdrav usjev. |
| Sjetva /sadnja poljskih pokusa | Sjetva pokusnog polja. Što su načela integrirane a što ekološke proizvodnje? Rasprava 'što i 'kako'. | Izabrati dizajn pokusa prilagođen štetniku. Razumjeti pristup integriranoj i ekološkoj zaštiti i povezati ih s ostalim štetnicima i bolestima u ekagroekosustavu. | Kako rasporediti polje, pripremiti i zasijati – ekološka i IPM praksa u usporedbi s lokalnom. Razlike, zašto (sjeme, linije, udaljenosti, zalijevanje sjemena itd.). |
| 1. sastanak FFS-a nicanje | Uvod u AESA-u uključujući i opažanja štetnika. Grupna dinamika, posebne teme. | Ako je štetnik prisutan ‒ u kojem stadiju na kojim usjevima, na usjevu ili na okolnim biljkama? | Razumijevanje razvojnih faza štetnika, životnog ciklusa, prirodnih neprijatelja, biljaka domaćina, gdje tražiti štetnika na biljci i sl. |
| 2. sastanak FFS-a |
AESA Grupna dinamika, početak pokusa u vezi s gnojidbom i kompenzacijskom sposobnosti biljke. Opažanje štetnika i insektarij. |
Studija kompenzacijske sposobnosti za štetnika, insektarij ako je štetnik prisutan, životni ciklus, prirodni neprijatelji. | Ne dovodi svako oštećenje biljaka do gubitka prinosa ‒ to treba biti utvrđeno u studijama kompenzacijske sposobnosti. Kako gnojidba može utjecati na odlaganje jaja i prinose. |
| itd. |
| Dan | Tema | Ciljevi učenja | Aktivnosti |
|---|---|---|---|
| 1 | Postavljanje problema u kontekst | Utvrditi nedostatke u znanju i dovesti sudionike do stupnja zajedničkog razumijevanja problema | Razmišljanje o postojećem kompleksu štetnika na odabranoj kulturi i o postojećim praksama upravljanja štetnicima sve do pojave novog štetnika. Analizirati rezultate drugih studija ako ih ima, mapirati problem, utvrditi mogućnosti sprječavanja pojave štetnika – ono što je trenutačno raspoloživo poljoprivrednicima, kakav je stav zakonodavca, predstaviti programe koji se provode u drugim zemljama. |
| Biologija i ekologija | Znati životni ciklus štetnika i optimalne uvjete za razvoj | Rad na terenu: prikupljanje štetnika na terenu i okolnoj vegetaciji; pronaći što više razvojnih faza. Grupni rad na razvrstavanju pronađenih insekata, kako ih razlikovati ovisno o vrsti i fazi razvoja. Grupe predlažu vježbe u insektariju da bi naučile o životnom ciklusu štetnika. Prezentacije – kako prepoznati štetnika, životni ciklus i pogodna okruženja Grupe postavljaju insektarije. | |
| Identifikacija šteta od štetnika | Identificirati/prepoznati štetnika i njegovo ponašanje i razlikovati ga od ostalih sličnih štetnika | Rad na terenu – prikupljanje štetnika te uzoraka oštećenja na promatranu usjevu i drugim biljkama. Grupni rad: opisati i nacrtati znakove i simptome štete. Razgovarati o ponašanju pri hranjenju: u kojoj se fazi štetnik hrani kojim dijelovima biljke i zašto? Gdje se mogu pronaći jaja, ličinke, kukuljice, odrasle jedinke? Koje sve kukce nalazimo? Koje su njihove funkcije? Koji su insektariji korisni? Razlikujte različite vrste štetnika. Postavite/promatrajte insektarije. | |
| 2 | Upravljanje populacijom štetnika, monitoring i određivanje potrebe suzbijanja | Znati kako provesti redoviti monitoring štetnika primjenom AESA-e. |
Alati (feromonske zamke...) Monitoring i procjena populacije Parameters to observe Parametri za promatranje Priprema za teren |
| 3 | Sagledavanje polja | Izgraditi kapacitete sudionika za redovita opažanja na polju i donošenje odluka o potrebi suzbijanja na temelju prikupljenih informacija. | AESA (Identifikacija, uzorkovanje, prikupljanje, donošenje odluka - promatrati i identificirati jajna legla štetnika, mlade ličinke i oštećenja, promatrati prirodne neprijatelje (božje ovčice, zlatooke, mrave, parazitirana jaja itd.) Analiza podataka, prezentacija i sinteza ključnih točaka učenja. Postaviti nove insektarije, izvijestiti o prethodnim insektarijima. td> |
| Rad u polju | Kompenzacijska sposobnost biljke | Uvod i rasprava o kompenzacijskoj sposobnosti biljaka. Kako postaviti pokus u školi u polju kojim bi se utvrdila kompenzacijska sposobnost biljke. |