Elementi nastavnog plana i programa

Nastavni plan i program je plan koji vodi voditelja i sudionike prema postizanju željenih ciljeva. Zbog toga se kreatori nastavnog plana najprije moraju baviti sadržajem ili predmetom, a zatim iskustvima učenja. Tome prethodi formuliranje ciljeva, koji djeluju kao putokaz za razvoj nastavnog plana i programa i za proces provedbe/aktivnosti učenja.

U nastavnom planu i programu ciljevi se obično navode u smislu očekivanih ishoda učenja koji se definiraju u pogledu znanja, vještina i kompetencija. Ishodi su izjave o tome što sudionici znaju, razumiju i mogu učiniti na kraju projekta ili procesa učenja. Ciljevi/ishodi mogu se procijeniti, potvrditi i priznati.

Jasno definiranje ishoda učenja nužan je preduvjet za kreiranje strategije kojom se osigurava da ih sudionici mogu postići kroz sadržaj predmeta i aktivnosti provedbe. Četiri su elementa nastavnog plana i programa međusobno posebno povezana (slika 1.7):

Slika 1.7 Međusobni odnosi između elemenata nastavnog plana i programa

Namjera i ciljevi

Svaki projekt ima definiran cilj kao izjavu o namjeri ili svrsi. Zašto želimo raditi na ovom projektu? Ciljevi se više opisuju u smislu specifičnih zadataka. U kojem je od ovih specifičnih zadataka put do rješenja važniji od cilja?

Sadržaj ili predmet

Kroz sadržaj nastavnog plana i programa jasno se definira svrha poučavanja i sve na što bi se poučavanjem trebalo djelovati, odnosno čemu se nastoji težiti. Kroz sadržaj postižu se ciljevi. Obično je sadržaj tema širok, pa ga treba razdvojiti u podsadržaje koji se raspoređuju u logičan slijed.

Iskustvo učenja

Pravilnim odabirom iskustava učenja potaknut će se aktivno uključivanje u proces učenja kako bi se postigli očekivani rezultati. Tyler je 1949. iznio pet općih načela u odabiru iskustava učenja:

• Iskustvo učenja mora sudionicima pružiti priliku da prakticiraju željeno ponašanje. Ako je cilj razviti vještine rješavanja problema, sudionici bi trebali imati dovoljno prilika za rješavanje problema.
• Iskustvo učenja mora sudionicima pružiti zadovoljstvo. Sudionicima su potrebna zadovoljavajuća iskustva da bi razvili i zadržali interes za učenje; nezadovoljavajuća iskustva ometaju njihovo učenje.
• Iskustvo učenja mora objediniti potrebe i sposobnosti sudionika. To znači da voditelj mora započeti na razini predznanja sudionika jer je prethodno znanje početna točka za stjecanje novih znanja.
• Višestruka iskustva učenja mogu postići isti cilj. Učiti o nečemu može se na mnogo načina. Širok raspon iskustava učinkovitiji je za učenje od ograničena raspona.
• Iskustvom učenja treba postići nekoliko ishoda. Dok sudionici stječu znanja o jednom predmetu ili konceptu, razvija se i sposobnost integriranja znanja u druga srodna područja pa se ostvaruje više od jednog cilja.

Ocjena (evaluacija)

Evaluacijom se utvrđuje kvaliteta i učinkovitost programa, procesa i proizvoda nastavnog plana i programa. Razina postignuća sudionika ocjenjuje se primjenom testa na kojem se temelji kriterij. To pokazuje učinkovitost strategije i pruža povratne informacije o vođenju i poučavanju te o drugim komponentama. Evaluacijom se utvrđuje jesu li ciljevi ostvareni. Ako nisu, voditelj bi trebao primijeniti drugu strategiju, potencijalno uspješniju. Evaluacija kurikuluma empirijska je osnova za njegov daljnji razvoj