Identifikacija štetnika i razumijevanje ekologije ekonomski važnih vrsta

Ishodi učenja:

• Opisati životni ciklus kukaca.
• Klasificirati štetnike u različite grupe ovisno o njihovu vanjskom izgledu i štetama koje pričinjavaju.
• Identificirati štetnike na temelju vanjskog izgleda i simptoma šteta koje pričinjavaju.

Identifikacija štetnika i razumijevanje njihova životnog ciklusa i ekologije (utjecaja klimatskih i drugih čimbenika na njihov razvoj) omogućuje proizvođačima poduzimanje ispravnih koraka i planiraje strategije sprječavanja šteta te, po potrebi, i planiranje njihova izravnog suzbijanja. Vrste kukaca i grinja koje se hrane isklučivo biljnom hranom, i koje nalazimo na kulturnim biljkama, prema njihovoj štetnosti uvjetno dijelimo u tri kategorije:

Ekonomski važni štetnici uključuju vrste koje se mogu, ako ih ne suzbijamo, prenamnožiti do visine populacije koja prelazi pragove odluke te uzrokovati ekonomski važne štete.

Sekundarni štetnici uključuju vrste koje su često prisutne, ali njihova populacija rijetko prelazi visinu kod koje se mogu očekivati ekonomske štete. Najčešće se radi o vrstama koje reguliraju njihovi prirodni neprijatelji, pa prenamnožavanje može biti izazvano uglavnom primjenom nekih insekticida širokog spektra koji negativno djeluju na njihove prirodne neprijatelje. Tada i ti štetnici mogu postati problematični.

Slučajni štetnici uključuju štetne vrste koje se pojavljuju vrlo rijetko i mogu izazvati veće štete možda jednom u više godina, obično kada prevladavaju za njih iznimno povoljni okolišni uvjeti.

Kada na biljci pronađemo kukca, obično pronađemo samo jedan razvojni stadij, odnosno tim pregledom utvrdimo samo jedan mali dio njegova cijelog životnog ciklusa. Suzbijanje štetnika zasniva se na taktici kojom ustvari tražimo “najslabiju kariku”, odnosno onaj razvojni stadij na koji možemo najlakše i najučinkovitije utjecati. U životnom ciklusu štetnika razlikujemo sljedeće stadije:

1. Jaje jaja kukaca često su slaba karika zato što su stacionarna i ne mogu se braniti od napada predatora i parazitoida; rijetko se suzbijanje štetnika usmjerava na jaja..
2. Ličinke kukaca koji imaju nepotpunu preobrazbu izgledom su slične odraslim kukcima, nemaju razvijena krila, pa ne lete i često su stacionarne, fiksirane za biljku kojom se hrane. Hrane se na isti način kao odrasle jedinke, a štetnost im je obično veća jer su znatno brojnije. S obzirom na to da se slabije (ili nikako) kreću, i one su često pogodna meta, kako za parazite, tako i za predatore. Ličinke su najčešća meta programa suzbijanja.
3. Ličinke kukaca koji imaju potpunu preobrazbu izgledom se potpuno razlikuju od odraslih kukaca, a često je i način prehrane različit, pa su zapravo ličinke te koje štete biljkama. Ponekad im je teško identificirati vrstu, pa je potrebno iz ličinke koju pronađemo uzgojiti odrasla kukca. S obzirom na to da su i te ličinke slabo pokretne, dobra su meta za parazite i predatore. Protiv njih su uglavnom usmjerene mjere suzbijanja.
4. Kukuljice kukci koji imaju potpunu preobrazbu prolaze stadij kukuljice. Stadij kukuljice je stacionaran i tijekom tog stadija kukci se ne hrane. No u kukuljici se događaju značajne promjene koje rezultiraju razvojem odraslog kukca. Kukuljice se ne mogu aktivno braniti od parazitoida i predatora, i nisu česta meta programa suzbijanja (jer je izmjena tvari s okolinom svedena na minimum). Vrlo je često kukuljica stadij u kojemu kukac provodi dijapauzu (razdoblje mirovanja ili odmaranja). Dijapauza se, ovisno o vrsti, odvija u uvjetima niskih ili visokih temperatura.
5. Odrasli kukuci s obzirom na to da neki od njih i ne rade izravne štete (ne hrane se biljkama) te su obično vrlo pokretni, njih najčešće ne suzbijamo (osim u iznimnim slučajevima). Jedna od iznimaka je korištenje feromona kojima primamljujemo odrasle kukce radi suzbijanja.

Kada pronađemo određenu vrstu kukca na biljkama, važno je znati odrediti njezinu ulogu u ekosustavu ‒ čime i kako se hrani te je li s pozicije uzgajane kulture štetna, korisna ili indiferentna. Uloga pojedinih vrsta u ekosustavu može biti sljedeća:

1. Herbivorne vrste ‒ budući da se hrane biljkama, svi su štetnici herbivorne vrste. No sve herbivorne vrste nisu nužno štetnici jer se neke vrste hrane npr. korovima.
2. Predatori – hrane se plijenom, obično drugim vrstama kukaca (štetnima i korisnima).
3. Parazitoidi ‒ svoja jaja odlažu u/na različite razvojne stadije drugih vrsta kukaca (štetnih ili korisnih). Razvoj ličinaka parazitoida odvija se u/na domaćinu kojega parazitoid izravno ne ubija, no nakon što završi svoj razvoj, domaćin ugiba.
4. Strvinari ‒ kukci koji se hrane mrtvom organskom tvari biljnog ili životinjskog podrijetla. U agroekosustavu su korisni jer pomažu u razgradnji organske tvari. Često nisu prisutni u komercijalnim usjevima u kojima se malo organske tvari vraća u tlo.

Točna identifikacija štetnika važna je jer nam omogućuje da donesemo odluke u vezi s mogućim mjerama suzbijanja:

1. Procijenimo visinu populacije, odnosno napad štetnika, te predvidimo vjerojatnost šteta i potrebu suzbijanja.
2. Ako je populacija niska, odredimo metodu praćenja.

S obzirom na to da poljoprivredne kulture napada velik broj različitih štetnika, točna identifikacija njihove vrste često je vrlo složena i zahtijeva visokospecifična znanja. Ipak, svaki praktičar mora moći identificirati štetnika barem do porodice ili roda, a na temelju te identifikacije može se onda pretpostaviti (ovisno o biljci domaćinu) o kojoj se točno vrsti radi. Nakon što se obavi preliminarna identifikacija štetnika, koja uključuje pregled samoga štetnika kojega smo našli na biljci ili na nekom alatu kojim smo štetnike lovili (kečer, žuta ploča), pristupa se utvrđivanju šteta. Sve to, zajedno s poznavanjem najčešćih vrsta koje se pojavljuju na uzgajanoj kulturi, može nam omogućiti točnu identifikaciju štetnika.

Za približnu identifikaciju glavnih skupina štetnika predlažemo koristiti crteže, opise i fotografije prikazane u tablici 3.1.

Tablici 3.1. Kratak pregled osnovnih morfoloških obilježja i izgleda šteta od pojedinih grupa štetnika

Skupina štetnika (porodica, podred, red	Izgled štetnika		Izgled štete i mjesto nastanka		Neke ekonomski važne štetne vrste
	Opis štetnog razvojnog stadija	Crtež/fotografija	Opis	Crtež/fotografija
Skakavci	Skakavci su kukci većih dimenzija. Kreću se skakanjem s pomoću stražnjih nogu koje su duže i jače razvijene. Na kraju zatka imaju leglicu. Ličinke sliče odraslima, osim što nemaju krila.	Slika 3.2. Skakavac (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu rade ličinke i odrasli skakavci. Štete od skakavaca vide se kao nepravilne grizotine na svim nadzemnim biljnim dijelovima (listovi, plodovi). Štete su češće na povrtnim i ratarskim kulturama	Slika 3.3 Šteta od skakavca (R. Bažok)	egipatski skakavac, Anacridium aegyptium, marokanski skakavac, Dociostaurus marocanus
Rovci i šturci	Slični su skakavcima, ali su im krila položena horizontalno iznad tijela.	Slika 3.4. Šturak (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Ličinke i odrasli izgrizaju biljne dijelove. Rovci se hrane podzemnim dijelovima biljke, pa je posljedica propadanje biljaka. Neke vrste šturaka odlažu jaja u izboje, čime izazivaju dodatne štete.	Slika 3.5. Šteta od rovca (©David Jones, University of Georgia, Bugwood.org)	rovac, Gryllotalpa gryllotalpa, cvjetni šturak, Oecanthus pellucens
Tripsi	Sitni kukci s dva para krila obrasla resicama. Štetu rade odrasli i ličinke.	Slika 3.6 Trips (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Odrasli i ličinke sišu na biljkama, najčešće na listovima ili cvijetovima. Posljedica ishrane je gubitak klorofila na mjestu sisanja – na listu se pojavljuju bijele točkice.	Slika 3.7 Šteta od tripsa (R. Bažok)	kalifornijski trips, Frankliniella occidentalis, duhanov trips, Thrips tabaci
Stjenice	Plosnati kukci specifična neugodna mirisa (slični smrdljivim martinima). Ličinke slične odraslima, samo nemaju do kraja razvijena krila.	Slika 3.8 Stjenica (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu rade odrasli i ličinke sisanjem na listovima i plodovima (sjemenkama). Posljedica su deformirani klasovi i štura zrna.	Slika 3.9 Šteta od žitne stjenice Eurygaster spp. na pšenici (R. Bažok)	kupusne ciganke, Eurydema oleracea, Eurydema ventrale, žitne stjenice,-Eurygaster spp
Štitasti moljci	Sitni kukci, odrasli su nalik na leptiriće. Bijele su boje. Zadržavaju se nisko iznad biljaka. Ličinke se nalaze na naličju listova, vrlo su sitne, pričvršćene za list.	Slika 3.10 Štitasti moljac (prema Wyniger crtala R. Bažok)	Štetu rade oba stadija, ali je šteta od ličinaka znatno veća. Ličinke sišu na naličju lista, na licu se vide bijele točke (gubitak klorofila). Ličinke obilno izlučuju mednu rosu.	Slika 3.11 Šteta od štitastog moljca (R. Bažok)	cvjetni štitasti moljac, Trialeurodes vaporariorum; duhanov štitasti moljac, Bemisia tabaci
Lisne buhe	Nježni, sitni kukci s kratkom i širokom glavom i velikim istaknutim očima. Na prozirnim krilima nalazi se manji broj žila. Krila su složena iznad tijela poput krova na kući. Ličinke imaju također istaknute velike oči. Nemaju krila.	Slika 3.12 Psylla sstr. (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu rade oba stadija, ali je šteta od ličinaka znatno veća. Ličinke sišu na pupovima, izbojima i listovima, izazivaju kovrčanje lišća a napadnuti su organi prekriveni mednom rosom.	Slika 3.13 Kolonija lisnih buha na biljci (R. Bažok)	obična kruškina buha, Cacopsylla pyri; velika kruškina buha, Psylla pirisuga
Cvrčci	Neke su vrste iznimno velike, a neke dosta sitnije (do 1 cm). U mirovanju su krila složena krovasto iznad tijela. Ističu se velikom glavom i izraženim vratnim štitom. Kreću se skakanjem i letom. Ličinke i odrasli imaju velike istaknute oči. Ličinke su slične odraslima ali nemaju krila.	Slika 3.14 Cvrčak (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Iako štetu rade oba stadija, ličinke su štetnije. Šteta se ogleda u sisanju na biljnim organima. Često su biljni organi deformirani i prekriveni mednom rosom koju naseljavaju gljive čađavice te dolazi do smanjene asimilacije. Prenose uzročnike biljnih bolesti (fitoplazme, bakterije i dr.)	Slika 3.15 Listovi vinove loze oštećeni od lozinog zelenog cvrčka (R. Bažok)	medeći cvrčak, Metcalfa pruinosa; lozin zeleni cvrčak, Empoasca vitis; američki cvrčak, Scaphoideus titanus
Lisne uši	Sitni kukci koji dolaze u krilatoj i beskrilnoj formi. Ličinke i beskrilne ženke nemaju krila, zadržavaju se na biljkama u gustim kolonijama. Krilate forme imaju dva para prozirnih krila. One šire zarazu.	Slika 3.16 Lisne uši (prema Wyniger crtala R. Bažok)	Štetu rade svi razvojni stadiji koji sišu na biljkama (prije svega na listovima i pupovima). Posljedica sisanja je kovrčanje listova i deformacija napadnutih biljnih organa. Na naličju napadnutih listova vide se kolonije lisnih uši.	Slika 3.17 Šteta od lisnih uši na šećernoj repi (R. Bažok)	zelena breskvina uš, Myzus persicae; crna repina uš, Aphis fabae; jabučna krvava uš, Eriosoma lanigerum
Štitaste uši	Štetan razvojni stadij su ličinke koje su vrlo različita oblika (ovisno o vrsti). Ličinke su uglavnom fiksirane na biljne organe, najčešće im je leđna strana tijela otvrdnula ili je presvučena voštanim izlučevimama.	Slika 3.18 Štitasta uš (prema Wyniger crtala R. Bažok)	Ličinke sišu na svim biljnim dijelovima, najčešće ih nalazimo na grančicama i granama. Kad je populacija visoka, napadaju listove i plodove. Napadnute biljke slabe, prijevremeno gube lišće, a često su napadnuti organi prekriveni mednom rosom na koju se naseljavaju gljive čađavice, pa dolazi do smanjene asimilacije.	Slika 3.19 Štitasta uš i šteta (R. Bažok)	narančin crvac, Icerya purchasi; kalifornijska štitasta uš, Quadraspidiotus perniciosus; šljivina štitasta uš, Lecanium corni
Ose listarice	Štetu rade pagusjenice koje nalikuju na gusjenice leptira: imaju 3 para nogu na prednjem dijelu tijela i 6-8 pari na stražnjem dijelu tijela.	Slika 3.20 Pagusjenica ose listarice (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Pagusjenice se hrane lišćem izgrizajući ga u nepravilnim oblicima. Kod nekih vrsta (jabučna, kruškina i šljivina osica), pagusjenice se ubušuju u tek zametnute plodiće kojima izgrizaju sjemenku, a plod otpada sa stabla.	Slika 3.21 Šteta od repičine ose listarice (R. Bažok)	šljivina osica, Hoplocampa flava; jabučna osica, Hoplocampa testudinea; repičina osa listarica, Athalia rosae; kruškina osa srčikarica, Janus compressus
Žičnjaci	Štetu rade ličinke. Ličinke sliče komadiću žice, bakreno smeđe su boje, imaju tamnu čvrsto hitiniziranu glavu i tri para nogu na segmentima prsišta. Prvi razvojni satdiji ličinaka su bjelkasti. Narastu (ovisno o vrsti) do 25 ili 30 mm.	Slika 3.22 Žičnjaci (a) crtež (prema Schmidt, crtala R. Bažok), (b) fotografija (R. Bažok)	Ličinke se hrane sjemenkama u nicanju i korijenom izniklih biljaka. Posljedica napada je prorijeđen usjev i biljke koje su zaostale u razvoju (obično su niže). Štete na krumpiru prije vađenja ogledaju se kao bušotine u gomoljima.	Slika 3.23 Polje uljane repice oštećeno od ličinaka (a) oštećenje gomolja krumpira ličinkama (b) (R. Bažok)	žičnjaci, rod Agriotes
Hrušt	Štetu rade odrasli i ličinke, grčice koje se nalaze u tlu. Odrasli su veliki kukci (veći od 1 cm), tijelo je često obojeno bojama metalna sjaja. Imaju lepezasta ticala. Grčice narastu do nekoliko centimetara. Mliječno su bijele boje, zgrčena su oblika, imaju tamnu čvrsto hitiniziranu glavu i tri para nogu na prsištu.	Slika 3.24 Ličinka hrušta i odrasli (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Odrasli se hrane lišćem ili cvjetovima koje uništavaju izgrizajući tučak i prašnike. Ličinke se hrane korijenjem biljaka, a posljedica je propadanje, venuće izniklih biljaka ili njihov usporen rast. Konačna posljedica je prorijeđen usjev – štete su obično u plješinama.	Slika 3.25 Polje kukuruza oštećeno od ličinaka hrušta (R. Bažok)	majski hrušt, Melolontha melolontha; zlatna mara, Cetonia aurata
Buhači	Odrasli kukci vrlo su sitni (do 5 mm), tamne boje tijela s metalnim odsjajem, često se na tijelu vide pruge. Kreću se skakanjem. Ličinke se najčešće nalaze u biljkama kojima se hrane (stabljika, žile listova) ili u tlu. Bjelkaste su boje, imaju čvrsto hitiniziranu tamniju glavu, tri para prsnih nogu i često na tijelu imaju rijetko raspoređene dlake ili čekinje.	Slika 3.26 Odrasli buhač i ličinka (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu najčešće rade odrasli koji na listovima napadnutih biljaka izgrizaju sitne rupice pravilna oblika. Rupice se s porastom listova povećavaju. U početku štete gornja ili donja epiderma ostaje neoštećena. Na uskolisnim biljakama štete su uvijek u obliku pruga između žila. Ličinke se hrane u stabljici ili peteljkama listova praveći hodnike.	Slika 3.27 Šteta d odraslog buhača na listovima (R. Bažok)	kupusni buhači, Phyllotreta sstr.; repin buhač, Chaetocnema tibialis; repičin crvenoglavi buhač, Psylliodes chrysocephala; krumpirovi buhači, Epitrix spp.
Zlatice	Odrasle zlatice su živahno obojeni kukci. Tijelo je ovalno izduženo. Ličinke imaju čvrsto hitiniziranu, tamnije obojenu glavu i tri para nogu na segmentima prsišta. Na tijelu linke često se nalaze ispupčenja, bradavice ili čekinje.	Slika 3.28 Ličinka zlatice (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Odrasli i ličinke hrane se lišćem koje izgrizaju i dovode do defolijacije biljaka. Simptomi ishrane na lišću su u obliku nepravilnih grizotina. Zbog veće brojnosti i većeg kapaciteta ishrane ličinke mogu izazvati totalnu defolijaciju.	Slika 3.29 Šteta od ishrane krumpirove zlatice (a) i žitnog balca (b) (R. Bažok)	krumpirova zlatica, Leptinotarsa decemlineata; lema, Oulema melanopus; lucernina zlatica, Phytodecta fornicata
Pipe	Odrasle pipe su kukci kojima je glava izdužena u rilo (različite duljine i širine) koje na vrhu ima usni ustroj za grizenje i žvakanje. Obično su nešto većih tjelesnih dimenzija, neke su vrste obojene bojama metalnog sjaja. Ličinke su bijele, lagano povinute, imaju čvrsto hitiniziranu, tamnije obojenu glavu a na tijelu nemaju nogu. Ličinke se nalaze najčešće u stabljikama, plodovima ili u tlu.	Slika 3.30 Odrasli i ličinka pipe (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	U nekim slučajevima štetu rade ličinke koje izgrizaju cvjetne ili lisne pupove ili buše u stabljici. Cvjetni pupovi se suše. Ishrana odraslih odvija se na listovima, a štete se prepoznaju po polumjesečastim urezima na rubovima lista.	Slika 3.31 Šteta od odraslih pipa koje se hrane cvjetnim pupovima (a) i listovima (b) (R. Bažok)	jabučni cvjetar, Anthonomus pomorum; kruškin cvjetar, Anthonomus pyri; cigaraš, Byctiscus betulae; repina pipa, Bothynoderes punctiventris; proljetne repičine pipe, Ceutorhynchus napi
Gusjenice leptira	Ličinke leptira nazivamo gusjenicama. Izgledom variraju od onih čije je tijelo pokriveno gustim (čak i otrovnim) dlakama do onih čije je tijelo golo. Zajednička im je osobina da na tijelu nalazimo čvrsto hitiniziranu (obično tamnije obojenu) glavu, a na prsištu uvijek tri para nogu. Noge kod gusjenica postoje i na segmentima zatka, no njihov broj nikada ne prelazi 5 pari (2-5) za razliku od pagusjenica.	Slika 3.32 Gusjenice leptira (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu rade gusjenice koje se najčešće hrane biljnim tkivom (listovima, plodovima i sl.). Ako grizu na površini, grizotine su nepravilna oblika, žile na listu u početku ostaju neoštećene. Neke se vrste ubušuju u napadnute biljne organe (plodove, listove, glavice kupusa). Ponekad napadnute organe zapredaju pređom tvoreći tzv. zapretke u kojima obično živi više gusjenica.	Slika 3.33 Šteta od gusjenica na listovima (R. Bažok)	lisne sovice, Mamestra brassica, Autographa gamma; sovice pozemljuše, Agrotis segetum; Agrotis ypsilon; jabučni savijač,Cydia pomonella
Ličinke dvokrilaca	Ličinke dvokrilaca blijede su boje, gotovo prozirne. Nemaju izraženu glavu (ako glava postoji, iste je boje kao i tijelo), na tijelu nemaju nogu.	Slika 3.34 Različite ličinke dvokrilaca (prema Schmidt, crtala R. Bažok)	Štetu rade ličinke koje žive u biljnom tkivu (lista, ploda, stabljike ili korijena) kojim se hrane. Štete ovise o vrsti; vrste koje napadaju plodove dovode do otpadanja plodova, a kvaliteta je napadnutih plodova smanjena. Kod povrtnih muha dolazi do propadanja napadnutih biljaka, zastoja u razvoju biljaka, napadnuti se organi deformiraju.	Slika 3.35 Štete izazvane ličinkama dvokrilaca na biljkama (a) i na plodovima (b) (R. Bažok)	kupusna muha, Phorbia brassicae; lukova muha, Delia antiqua; maslinina muha, Bactrocera oleae; trešnjina muha, Rhagoletis cerasi
Grinje šiškarice	Grinje imaju usko izduženo tijelo koje je po površini izbrzdano. Imaju dva para nogu. Malih su tjelesnih dimenzija (manje od 1 mm)	Slika 3.36 Eriofidna grinja (šiškarica) (prema Wyniger, crtala R. Bažok)	Ličinke i odrasli sišu na naličju listova gdje žive u paučini. Eriofidne grinje možemo svrstati prema vrsti štete koju nanose biljkama, na one koje tvore gale i one koje inhibiraju rast biljnih dijelova.	Slika 3.37 List loze oštećen od grinje šiškarice (R. Bažok)	lozina grinja šiškarica Colomerus vitis, Phyllocoptes vitis
Crveni pauci	Odrasli imaju ovalni oblik tijela, crvene su boje. Imaju 4 para nogu. Tijelo je pokriveno rijetkim kratkim dlakama.	Slika 3.38 Grinja (prema Wyniger, crtala R. Bažok)	Ličinke i odrasli sišu na naličju lista gdje žive u paučinastoj prevlaci. Posljedica sisanja vidi se na licu lista ‒ na listovima se vide u početku sitne bijele točkice koje se povećavaju, listovi žute, suše se i otpadaju.	Slika 3.39 Štete od koprivine grinje na listovima (R. Bažok)	koprivina grinja, Tetranychus urticae; voćni crveni pauk, Panonychus ulmi