Uzgojni sustavi/mjere i njega tla

Razmaci sadnje određuju se ovisno o vrsti i obično su dizajnirani da optimiziraju prinos. Na mikroklimatske uvjete unutar nasada može se utjecati uzgojnim oblicima i zahvatima zelenog reza. Aktivacija tla kompostom ili zelenom gnojidbom ima pozitivan učinak na nasad. Dopunsko navodnjavanje uvijek se mora provoditi tako da optimira rast, razvoj i prinos u nasadu.

Zahvati zelenog reza u voćnjacima i vinogradima stvaraju krošnju s dobrom prozračnošću i izloženošću suncu. Dok se rezom u zrelo uspostavlja osnovni uzgojni oblik trajnih nasada, rezom u zeleno smanjuje se lisna masa i odstranjuju nepotrebni zaperci i mladice sa stabla. Zajedno, ove mjere pridonose dobroj prozračnosti i osunčanosti te omogućuju brzo sušenje, što smanjuje mogućnost zaraze gljivičnim bolestima. Vrijedi pravilo: lisne mase treba biti što je manje moguće, odnosno najviše toliko koliko je nužno.

Osim toga, bolesti se mogu spriječiti promjenom visine debla. Na primjer, na što se većoj visini krošnja u vinogradu počinje razvijati, to je manji negativan učinak širenja zaraze rasprskavanjem pod utjecajem kiše, jer se spore Plasmopara viticola kišom odbacuju iz zemlje na najniže lišće. Također je bitno ukloniti mladice s debla kako bi se spriječilo „penjanje“ plamenjače u zonu krošnje.

U bobičastu voću vretenasti sustavi uzgoja poželjniji su od grmolikih.

Aktivacija tla može se postići kompostom, zelenom gnojidbom ili zatravljivanjem biljkama koje fiksiraju dušik. Premda zatravljivanje konkurira usjevu za vodu, istodobno osigurava kontinuiran izvor hranjivih tvari za optimiranje rasta biljaka. To dovodi do povećanja otpornosti na gljivične ili bakterijske patogene. Biljke previše gnojene mineralnim gnojivima – posebno dušikom – osjetljive su na napad gljivica, koje mogu izazvati znatna oštećenja (npr. Botrytis sp.). Suprotno pak, optimalno ishranjene biljke mogu se aktivno braniti od štetnika i tako dulje odoljeti zarazi. U nasadu je poželjno kombinirati zeljaste biljke s onima koje trebaju malo vode. Treba paziti da pokrov za zatravljivane ne postane previsok tako da uzrokuje razvoj mikroklimatske vlage i s tim povezanu opasnost od napada gljivica. Košnja, valjanje ili podsjecanje s "greenmanagerom" pomažu da zeleni pokrov ostane nizak. Osim toga, zatravljivanje sprječava eroziju tla, pa tako i širenje patogena erozijom tla izazvanom vjetrom. Dopunsko navodnjavanje mora se tijekom oborine prekinuti.