Izbor sorte

Izbor sorte načelno ovisi o zahtjevima sorte. Od iznimne je važnosti, s obzirom na otpornost sorte na bolesti, postala i otpornost biljke na biotske i abiotske čimbenike (npr. smanjen stres na sušu, mraz, vrućinu i UV zrake), da bi osjetljivost na patogene bila što niža. Postoje više ili manje otporne sorte svih uzgojenih vrsta. U ekološkom uzgoju preferiraju se sorte manje osjetljive na bolesti i tradicionalne (ako je moguće, autohtone) sorte. Ipak su katkada kakvoća i prinos sorte važniji od otpornosti. Određeni stupanj gubitka prinosa zbog bolesti (ili drugih uzroka) može biti prihvatljiv.

Robusnost biljke definira se – osim otpornošću na abiotičke čimbenike – i njezinom sposobnošću odbijanja bolesti. Odlučujuću ulogu tu imaju debljina epiderme i voštana prevlaka (kutikula) na njezinoj površini, kao i sloj za učvršćivanje (silicijeva kiselina) u staničnim stjenkama. Sorte s debljom kožicom imaju prednost u odnosu na one s tankom.

Iako je otpornost na pepelnice prioritet za sve kulture u ekološkom uzgoju, posebna se pozornost pridaje gljivičnim bolestima, kao što su pepelnica i plamenjača kod vinove loze. U ekološkom voćarstvu i vinogradarstvu sve se više površina sadi novim sortama otpornima na gljivične bolesti (tzv. PIWI). Kod voćnih vrsta dostupne su sorte otporne na krastavost (Venturia), pjegavosti lista (Marsonina sstr.), bakterijsku palež (jabuka), kovrčavost lista (breskva), virus šarke (šljiva), trulež (Gloeosporium) te sorte maline općenito otporne na bolesti.

U ratarskim se kulturama oplemenjivanje otpornosti usredotočuje na bolesti lišća i fuzarijsku palež klasa kod žitarica, plamenjaču krumpira, bolesti lista i snijeti na kukuruzu (Ustilago svibanjdis), te sklerotiniju, fomopsis i sivu plijesan (Botrytis cinerea) u suncokretu. Za šećernu repu dostupne su sorte otporne na crnu nogu (Rhizoctonia) i na pjegavost lista (Cercospora)..

U povrćarstvu se uzgajaju sorte otporne na plamenjaču u rajčicama i sorte otporne na mozaik krastavaca u krastavcima.

Nadalje, pritisak bolesti prouzročenih određenim patogenima može se izbjeći uzgojem sorata prikladnih datuma sadnje i berbe. Na primjer, nešto je manji rizik da će se sorte vinove loze ranije dobi dozrijevanja zaraziti Botrytisom jer je grožđe već ubrano kada nastupi kišno razdoblje i opasnost od pucanja kožice grožđa.