Mjere koje omogućuju izbjegavanje napada

Ishodi učenja:

• Opisati agrotehničke prakse koje pridonose prevenciji jače pojave štetnika.
• Primijeniti odgovarajuće agrotehničke mjere koje pridonose prevenciji jače pojave štetnika.

Mjere koje omogućuju izbjegavanje napada, kao što su osiguranje dobrih uvjeta za rast biljke kojima se poboljšava prilagodljivost i otpornost biljke na štetnike te mjere kojima se unaprjeđuju prirodni mehanizmi samoregulacije ekosustava poticanjem razvoja prirodnih neprijatelja, potanko su opisane u poglavlju 2.

U aktivnom upravljanju štetnicima cjelokupna se ekološka proizvodnja organizira tako da se tijekom proizvodnje provodi konzervacijski postupak biološkog suzbijanja. Konzervacijski postupak biološkog suzbijanja nije usmjeren na jednu, specifičnu vrstu štetnika. Radi se o cjelovitu pristupu proizvodnji te provedbi različitih postupaka usmjerenih na očuvanje prirodnih neprijatelja štetnih vrsta, što se pozitivno odražava na biološku raznolikost.

Pridržavanjem mjera dobre gospodarske prakse uglavnom se postiže pozitivan učinak na prirodne neprijatelje. Najvažnija mjera dobre poljoprivredne prakse svakako je pridržavanje plodoreda. Također, posebno se ističe osiguranje minimalne pokrivenosti tla s kojom se osiguravaju dobri uvjeti za razvoj prirodnih neprijatelja. Pozitivan učinak na prirodne neprijatelje ima i očuvanje obilježja krajobraza, što uključuje održavanje živica koje su važno sklonište za prirodne neprijatelje. Za očuvanje populacije prirodnih neprijatelja važna je i zaštita trajnih pašnjaka. Također, i pravilno upravljanje žetvenim ostatcima može smanjiti napad štetnika. Osim navedenih mjera, koristi se i nekoliko je postupaka kojima dodatno osiguravamo i jačamo prirodne mehanizme samoregulacije.

Važna je mjera privlačenje ptica grabljivica u usjeve jer insektivorne ptice značajno mogu smanjiti brojnošt štetnika. U tu svrhu mogu se uz usjeve postavljati stupovi u obliku slova T, mogu se saditi drvoredi uz polja ili u nasade postavljati kućice za ptice.

Druga je važna mjera održavanje linijskih ili plošnih struktura ili mjera, koja je poznata kao održavanje ekološke infrastrukture. Neobrađeni i nezasijani rubovi uz usjeve pogoduju razvoju prirodne flore i faune, održavanju ravnoteže i povećanju brojnosti prirodnih neprijatelja. Dokazano je da je zona aktivnosti mrava i trčaka 50 m od mjesta obitavanja. Lasice i kornjače aktivne su u radijusu od 150 m, a jež u radijusu od 250 m. Prema nalazima iz Francuske, u voćnjacima koji su okruženi živicama može se pronaći dva do tri puta veći broj životinjskih vrsta, što pozitivno utječe na mehanizme samoregulacije.