Mehaničke mjere

Mehaničke mjere suzbijanja obuhvaćaju niz postupaka kojima skupljamo i uništavamo štetnike ili ih s pomoću raznih mehaničkih barijera sprječavamo u širenju na usjeve. Neke mehaničke mjere suzbijanja štetnika provode se kada štetnici već napadnu biljku domaćina, s ciljem očuvanja prinosa, druge se provode u stanju mirovanja vegetacije ili kada štetnik ne uzrokuje izravnu štetu biljkama, i usmjerene su na smanjenje populacije štetnika u budućnosti.

Mehaničkim mjerama sprječava se širenje štetnika, a to se postiže dubokim zaoravanjem biljnih ostataka, obradom tla, zaprašivanjem strništa, okopavanjem, ručnim skupljanjem, rezidbom grana s prezimljenim stadijima štetnika ili uzročnika bolesti, skupljanjem na manjim površinama ili zaoravanjem trulih plodova, uklanjanjem zaražena lišća, uništenih biljaka ili mogućih domaćina, kopanjem kanala za skupljanje štetnika, postavljanjem ljepljivih mamaca na debla, čišćenjem sjemena i korova, postavljanjem zamki za voluharice i mreže za zaštitu od ptica i kukaca, čak i prskanjem biljaka vodom da se i mehanički uklone lisne uši i grinje.

• Uništavanje biljnih ostataka

Biljni ostatci u kojima mogu prezimjeti neki štetnici moraju se uništiti usitnjavanjem na sitne komade i dubokim zaoravanjem (20 ‒ 30 cm). Drugo je rješenje spaljivanje; međutim, ta se metoda ne preporučuje jer spaljivanje ostataka usjeva eliminira mogućnost stvaranja humusa, kojim se poslije može provesti organska gnojidba, i potencijalno može dovesti do značajnog gubitka hranjivih tvari. Isto tako, može utjecati na druge organizme koji žive na tlu ili u njemu. U stakleničkoj je proizvodnji uništavanje biljnih ostataka nužno i može uključivati spaljivanje biljnih ostataka.

• Ručno ili strojno prikupljanje i izravno uništavanje

Ručno uništavanje štetnika i jajnih legla osigurava brzo i učinkovito suzbijanje. Ova je metoda posebno učinkovita kod kukaca koji se hrane lišćem. Ručno prikupljanje općenito je korisno za suzbijanje velikog broja različitih vrsta gusjenica, pagusjenica osa listarica, grčica hrušta itd. Izuzev potrebe za radnom snagom, ručno je prikupljanje jeftinije od svih ekoloških (prirodnih) mjera suzbijanja. Međutim, ima i nedostatke zato što se mora obaviti mnogo prije nego što se uoče štete od kukaca, i to u ključnoj fazi razvoja kukca. Poljoprivrednici moraju aktivno pratiti svoje usjeve, pazeći na prve znakove šteta prije nego što populacija kukaca postane previsoka. Skupljanje štetnika s pomoću strojeva uvelike olakšava tu metodu, ali je puno skuplje.

• Mehaničko hvatanje

Za skupljanje štetnih kukaca koristi se nekoliko vrsta mehaničkih uređaja. Traka od valovita kartona (valovita ljepenka, lovni pojas), nanesena na debla stabala domaćina, djeluje kao zamka za mnoge ličinke dok puze po stablu u potrazi za mjestom za kukuljenje i prezimljavanje. Postavljanje takvih lovnih pojaseva koristan je alat koji može pomoći u procjeni brojnosti štetnika na pojedinim stablima, ali i u njihovu suzbijanju. Na mjestima dostupnima kukcima mogu se koristiti jednostavne posude ili zamke napunjene vodom ili mješavinom vode i octa. Za žohare, ose i glodavce mogu se koristiti razne zamke. Dodavanje mamca u zamku može pomoći privući štetnika.

• Mehaničke barijere

Mehaničke barijere uključuju različite vrste barijera, kao što su mehaničke zapreke za puževe, ograde za divljač, kanali za kukce koji na polja dolaze hodanjem, mreže koje se postavljaju na prozore i ulazne otvore staklenika ili skladišta, mreže ili drugi materijali kojima se pokrivaju usjevi ili se koriste za omatanje biljaka. Gustoća korova može se smanjiti korištenjem preventivnih mjera, no to najčešće nije dovoljno u kritičnu razdoblju na početku uzgoja usjeva. Stoga mehaničke mjere ostaju važan dio suzbijanja korova.

• Ručno plijevljenje i spaljivanje plamenom

Ručno plijevljenje jedna je od najvažnijih metoda suzbijanja korova. Budući da je ova metoda radno vrlo zahtjevna, trebalo bi težiti smanjenju gustoće korova u početnim fazama njegova rasta jer to poslije rezultira manjim opsegom posla. Postoje različiti alati za kopanje, rezanje i čupanje korova, a mogu se primijeniti ručno ili s pomoću životinja i traktora. Korištenje pravog alata može značajno povećati radnu učinkovitost. Plijevljenje treba obaviti prije nego što korov procvjeta i proizvede sjeme.

Spaljivanje plamenom još je jedna metoda plijevljenja, kada se biljke kratko zagrijavaju na 100 °C ili više. To izaziva koagulaciju bjelančevina u lišću i pucanje njihovih staničnih stijenki, pa se korov suši i umire. Iako je metoda učinkovita, prilično je skupa jer troši veliku količinu plina za gorivo i zahtijeva uporabu stroja. Nije učinkovita protiv korova s dobro razvijenim korijenjem.