Praćenje korova

Praćenje korova prvi je korak u bilo kojem programu suzbijanja. Suzbijanje korova specifičnih za određeno područje (SSWM) strategija je u kojoj se ta radnja razlikuje unutar polja da bi se suzbijanje prilagodilo varijabilnostima na polju koje se vide u različitoj gustoći i sastavu populacije korova. Taj se koncept temelji na činjenici da su populacije korova često nepravilno raspoređene unutar polja.

Korovi često rastu u žarištima, tako da ih možda neće trebati suzbijati nakon nicanja ili preoravati cijelo polje radi suzbijanja. Spot tretman može uštedjeti vrijeme i novac uz postizanje dobre zaštite od korova.

Najtočnija je metoda procjene brojnosti populacije korova prebrojavanje broja biljaka na području poznate veličine na nekoliko mjesta. Kvadrant, koji može biti kvadratni ili kružni, trebao bi se koristiti za izračunavanje broja biljaka korova. Broj i mjesto prebrojavanja potrebnih za procjenu populacije variraju ovisno o području.

Slika 2.6.Uzorkovanje i procjena gustoće korova (foto: Lemic, D.)

Veličina kvadranta ovisi o gustoći korova. Mali kvadranti (0,1 m2) dovoljni su za populacije korova od više od 200 biljaka po četvornom metru. To bi značilo više od 20 biljaka po kvadrantu. Za manju gustoću korova treba povećati veličinu kvadranta (do 1m2) da bi se omogućilo utvrđivanje brojnosti između pet i 50 biljaka po kvadrantu.

Treba napraviti najmanje pet mjerenja u svakom od najmanje četiri kvadranta, znači 20 brojenja za određeno područje. Što se više mjerenja provodi, to je procjena točnija.

Za svaku pronađenu vrstu korova treba bilježiti broj biljaka. Istovremeno s brojenjem biljaka treba bilježiti razvojne stadije korova i njihov sastav. Treba obratiti pozornost jesu li biljke male i oštećene, ili su zaražene kukcima ili bolestima. Također se moraju napraviti bilješke o svim prisutnim korovima. Zapisi bi se trebali moći provjeravati i pokazati promjene u gustoći i spektru korova tijekom vremena. Ti zapisi mogu biti korisni kao rano upozorenje na problem koji se pojavljuje.