Prećenje štetnih kukaca

Za suzbijanje štetnih kukaca potrebno je najprije utvrditi stanje štete i izraditi optimalan plan suzbijanja, uzimajući u obzir uvjete i karakteristike okoliša. Praćenje štetnih kukaca prvi je i osnovni korak pravilnoga suzbijanja štetnika u integriranoj i ekološkoj proizvodnji. Kukci se mogu pratiti korištenjem raznih alata za praćenje, kao što su: feromonske lovke, svjetlosne lovke, obojene ljepljive lovke, usisne lovke itd. Metode praćenja štetnika obično su dugotrajne i zahtijevaju značajan trud u identifikaciji vrsta nakon ručnog hvatanja na terenu.

Podatci o ulovu u lovkama koriste se u brojne svrhe, za: (1) ekološke studije, (2) praćenje migracije kukaca, (3) utvrđivanje pridošlica u agroekosustave, (4) pokretanje terenskih istraživanja i uzorkovanja, (5) utvrđivanje vremena suzbijanja (primjene SZB-a), (6) definiranje fenoloških modela, (7) predviđanje veličine generacije i (8) suzbijanje štetnika.

Predviđanje pojave i brojnosti štetnika važan je dio strategije integrirane zaštite bilja (IZB) koja se u najvećem dijelu podudara sa zaštitom bilja u ekološkoj proizvodnji. Rana upozorenja i prognoze utemeljene na biofizičkim metodama osiguravaju dovoljno vremena za odluku o suzbijanju nadolazeće najezde štetnika, i tako mogu minimizirati gubitke usjeva, optimizirati suzbijanje štetnika i smanjiti troškove uzgoja.

Također postoji potreba da se spriječi sekundarna šteta i širenje tijekom kontinuirana praćenja nadopunjavanjem primarnog suzbijanja sa savjesnim suzbijanjem prema planiranim metodama. Budući da se praćenje provodi tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja kulturne biljke, treba se u kratkom vremenskom razdoblju usredotočiti na veliku površinu, uzimajući u obzir vrijeme kada je intenzivna šteta nastala i vrijeme kada se može provesti suzbijanje.

Praćenje štetnih kukaca s pomoću lovki

Ulov u lovci može upozoriti na prisutnost, žarišta, migraciju i aktivnost kukaca, te pružiti relativnu mjeru gustoće populacije kukaca. Usporedbe broja odraslih štetnika ulovljenih na određene datume uzorkovanja mogu pokazati mijenja li se brojnost štetnika u usjevima ili ostaje relativno konstantna tijekom dužeg razdoblja. Procjena ulova u lovci može pomoći u određivanju potreba za suzbijanjem, vremena primjene i učinkovitosti prethodnih mjera suzbijanja.

Među raznim metodama i uređajima koji se koriste u praćenju štetnih kukaca, najpopularnije su i naširoko korištene feromonske lovke za selektivno praćenje pojedinih vrsta, svjetlosne lovke za vrste koje privlači svjetlost i obojene ljepljive lovke za vrste koje privlači boja. Dok se odrasli mužjaci obično hvataju u feromonske lovke, odrasli štetnici oba spola hvataju se u svjetlosne lovke i u/na obojene ljepljive lovke. Svjetlosne lovke i obojene ljepljive lovke mogu se koristiti za otkrivanje prisutnosti vrsta i za proučavanje distribucije i kretanja populacije (migracije u ekosustavu) na određenom području. Ljepljive lovke daju zanimljive rezultate i mogu se smatrati nepristranim sustavima praćenja. Ne zahtijevaju izvor napajanja i jeftine su, no za točnu identifikaciju i utvrđivanje broja potrebno ih je detaljno pregledati, što može potrajati jer je rukovanje ljepljivim lovkama prilično teško i dugotrajno.

a) Feromonske lovke

Feromoni su tvari koje se koriste za komunikaciju specifičnu za određenu vrstu. Obično feromone proizvode ženke da bi privukle mužjake. Komercijalno se proizvode sintetiziranjem odgovarajućih komponenata koje se postavljaju u dozatore koji se, ovisno o proizvodnji, mogu staviti u lovke različitih izvedbi.

Slika 2.3. Lovka s feromonom (foto: Lemic, D.)

Feromonske lovke korisne su za praćenje pojave štetnika da bi se otkrili dovoljno rano, prije nego što pričine ekonomsku štetu u usjevu. S pomoću feromonskih lovki (slika 2.3) može se pratiti pojava i brojnost odraslih štetnika te predvidjeti šteta na usjevu u sljedećoj godini. Nakon što se identificiraju ključni parametri staništa, može se predvidjeti zaraza na godišnjoj razini, pa se tako poljoprivrednici mogu informirati o odgovarajućim strategijama suzbijanja potrebnih za tekuću i sljedeću godinu usjeva. Na primjer, izlazak ličinaka može se predvidjeti na temelju brojnosti odraslih jedinki i jaja u godini prije ponovne sjetve određena usjeva.

U ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji suzbijanje štetnika mora se temeljiti na prognozama brojnosti populacije. Utvrđivanje čimbenika koji pozitivno ili negativno utječu ili ograničavaju rast populacija štetnika olakšava razvoj strategija usmjerenih na usporavanje širenja štetnika i posljedično na smanjenje štete na usjevima.

b) Obojene ljepljive lovke

Lovljenje kukaca na obojene ljepljive lovke najučinkovitija je metoda praćenja štetnih kukaca u usjevima, i često može ukazati na prisutnost kukca dovoljno rano da se poduzmu adekvatne mjere suzbijanja. Ljepljive lovke koriste se kao jedna od učinkovitijih strategija za praćenje različitih vrsta kukaca. To je jednostavna metoda za procjenu gustoće populacije štetnika jer su takve lovke jeftine i ne zahtijevaju stručnu radnu snagu. Pomažu u razvoju ekološki prihvatljive strategije suzbijanja, ekonomski su pristupačne i zahtijevaju manje tehničkog rada.

Za praćenje, hvatanje i imobilizaciju štetnika služe ljepila na lovkama. Takve su lovke obično izrađene od kartona sa slojem ljepila ili plastičnih pločica s obnovljivim slojem ljepila. Karton se može presavijati u obliku šatora ili položiti ravno. Poklopac šatora štiti površinu ljepila od prašine i drugih nečistoća. Neke lovke s ljepilom sadrže i određenu vrstu mirisa za privlačenje pojedinih štetnika.

Slika 2.4.Obojene ljepljive lovke (foto: Lemic, D.)

Ljepljive lovke privlače štetne kukce specifičnim spektrom boja (slika 2.4). Ne zahtijevaju mamac ili atraktante, ali se njihova privlačnost može poboljšati eteričnim uljima, poput melisina, limunova ili cimetova ulja. Različite vrste životinja pokazuju specifičnu sklonost prema bojama, tako da jedinka reagira na određen spektar vidljive svjetlosti. Sklonost prema bojama koju pokazuju kukci prilično je dojmljiv fenomen koji je privukao pozornost u temeljnim i primijenjenim znanostima.

Svijetložuta (otprilike 550 do 600 nm valne duljine) vrlo je privlačna za mnoge kukce. Odrasli cvjetni štitasti moljci, tripsi, lisni mineri, lisne buhe, neke muhe, krilate lisne uši, ali i parazitoidi, mogu se pratiti žutim ljepljivim lovkama. Primjerice, postavljanjem žutih ljepljivih lovki u proizvodnji presadnica s jednom do dvije lovke na 50 do 100 m2 može se uhvatiti značajan broj cvjetnih štitastih moljaca. Plave ljepljive lovke najprivlačnije su kalifornijskom tripsu i nekim drugim vrstama tripsa.

Lovke pružaju relativnu mjeru brojnosti kukaca; uspoređivanje broja odraslih jedinki ulovljenih između određenih datuma uzorkovanja može pokazati mijenja li se gustoća štetnika ili ostaje relativno konstantna tijekom dugoročnog razdoblja.

c) Svjetlosne lovke

Korištenje svjetla za lovljenje kukaca koji lete noću odavno je uhodana tehnika. Svjetlosne lovke najčešće se rabe za uzorkovanje faune moljaca (npr. kukuruzni moljac, Ostrinia nubilalis), ali privlače i druge kukce, uključujući odrasle vodene kukce (npr. voden-cvjetove, muljare i tulare).

Ovisno o namjeni, postoji mnogo metoda i varijacija u tehnologiji koja se stalno unapređuje. Svjetlosne lovke najbolje su za istraživanje populacija ili određivanje zemljopisne distribucije kukaca koji lete noću, zato što se mnoge vrste koje se ulove noću praktički ne mogu otkriti drugim metodama uzorkovanja. Svjetlosne lovke potencijalno otkrivaju bogatu raznolikost mnogih različitih kukaca. Pružaju informacije o raznolikosti sastava vrsta u svim godišnjim dobima, krajolicima, ekološkim područjima, nadmorskim visinama, ali i u doba noći. Svjetlost ne privlači kukce ‒ zbunjuje ih i odvodi s odabrane putanje leta. Neki kukci lete oko svjetla, drugi se jednostavno smjeste na različitim udaljenostima od svjetlosti i odlete nakon nekog vremena. Kukci vrlo dobro vide zeleno, plavo i ultraljubičasto (UV) svjetlo, žuto i narančasto vide slabo, a crveno ili infracrveno svjetlo ne vide uopće. Različite vrste izvora svjetlosti proizvode svjetlost različitih valnih duljina (boja) i stoga nisu jednako učinkovite za hvatanje kukaca. Svjetlosne lovke najučinkovitije su za hvatanje kukaca koji lete noću u neposrednoj blizini ‒ do 500 m od izvora svjetlosti. Svjetlo može biti učinkovito na većim udaljenostima ‒ do 1 km ili više ‒ ako je postavljeno na blago povišenu poziciju. Učinkovitost ovisi o smjeru i brzini vjetra, zato što kukci lete sa smjerom vjetra, a mnogi miruju na jakom vjetru. Let također ovisi o temperaturi i vlazi, a kiša ga može zaustaviti ili smanjiti. Na sve se to mora paziti kada se svjetlosne lovke koriste u svrhu praćenja i usporedbe štetnika. Što više varijabli trebalo bi svaki put ostati istima, ili što sličnijima, da bi se postigla standardizacija.

Slika 2.5.Svjetlosna lovka (foto: Virić Gašparić, H.)

Mnogo je vrsta svjetlosnih zamki; mogu se napajati s pomoću 240 V AC ili 12 V DC, UV ili bijelog svjetla (punog spektra), mogu skupljati žive kukce ili djelovati kao lovka za ubijanje.

Ulovi iz svjetlosne lovke pružaju važne informacije o raznolikosti noćnih kukca, njihovim afinitetima za različite valne duljine svjetlosti, te za razumijevanje i predviđanje funkcioniranja populacije. Takve informacije, kada su pravilno dokumentirane, terenski istraživači mogu koristiti na više načina. Odabir svjetlosnih lovki da bi privukli određene redove kukaca pomaže im u tome.

Svjetlosnim se lovkama provodi pasivno uzorkovanje, njihova široka uporaba u istraživanju raznolikosti kukaca u kopnenim ekosustavima omogućena je time što zadržavaju kukce živima, i relativno su jeftine. Na primjer, svjetlosne lovke često se i naširoko koriste za standardizirano praćenje komaraca, kao i za praćenje moljaca i drugih vrsta koje se smatraju štetnicima.