Sustavi uzdržavanja tla

Plodno tlo temelj je svake biljne proizvodnje. U konvencionalnoj se poljoprivredi povoljni uvjeti za rast i razvoj kulturnih biljaka stvaraju intenzivnim zahvatima mehaničke obrade i unošenjem lako dostupnih hraniva u formi mineralnih gnojiva. Ekološka proizvodnja temelji se na sasvim drukčijoj paradigmi. Tlo se sada promatra kao živi organizam i sve su mjere usmjerene na stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj raznolikih mikroorganizama i faune u tlu koji će složenim procesima izgradnje i razgradnje organske tvari osigurati potrebna hraniva za kulturne biljke.

Plodna tla dobre strukture i povoljnih vodozračnih odnosa osiguravat će optimalne uvjete za rast biljaka, što povećava i njihovu otpornost na napad štetnika. Pritom je važno uravnoteženo gnojiti da bi se osiguralo dovoljno fosfora I kalija, a ne previše dušika. Previše dušika čini usjev ukusnijim za kukce, vodi do gušćeg sklopa i veće bujnosti. Zbog velike su vlage stvoreni povoljni uvjeti za razvoj bolesti, otežano je praćenje simptoma bolesti i štetnika, ne mogu se kvalitetno primijeniti sredstava za zaštitu bilja, a i prirodni neprijatelji teže nalaze štetnike. Zato se u ekološkoj proizvodnji gnoji gotovo isključivo organskim gnojivima (stajski gnoj, kompost koji se proizvodi na vlastitom gospodarstvu, i sl.) koja se postupno mineraliziraju i otpuštaju mineralna hraniva. Gnojidbom organskim gnojivima osigurava se održavanje i povećanje sadržaja humusa, što je iznimno važno za plodnost i mikrobiološku aktivnost tla.

Povećanje raznolikosti vrsta u tlu važan je zadatak u ekološkoj proizvodnji jer uz njihov utjecaj na kruženje hraniva neki od mikroorganizama tla, prirodni neprijatelji ili sitne životinje u tlu izravno napadaju štetnike i uništavaju sjeme korova. Da bi uvjeti za organizme u tlu bili što povoljniji, obrada tla, a osobito miješanje horizonata, svodi se na što manju mjeru. Tlo se, gdje je god to moguće, uzdržava zatravljivanjem ili maličiranjem, te se tako stvara sloj tla mrvičaste strukture, bogat organskom tvari i mikroorganizmima.

Raznolike vrste za zatravljivanje staništa zaklon su i izvor dopunske hrane prirodnim neprijateljima koji žive iznad tla. Zatravljivanje vrstama koje se brzo razvijaju i prekrivaju tlo jedna je od vrlo uspješnih strategija za reguliranje korova, osobito u nasadima gdje se kulture uzgajaju s velikim međurednim razmacima.

Zatravljivane jednogodišnjim vrstama (zelenu gnojidbu) dobro je primjenjivati i između berbe i početka nove vegetacije/sadnje novog trajnog nasada. To je dobar način uzdržavanja tla u područjima gdje se zbog male količine oborina ne može trajno zatravljivati višegodišnje nasade. Izborom odgovarajućih vrsta za zelenu gnojidbu može se utjecati na smanjenje populacije štetnika preostalih od prethodnog usjeva/nasada, sprječava se razvoj korova i ispiranje hraniva u tlu, a zaoravanjem se unosi svježa organska tvar koja služi za ishranu mikroorganizama i drugih korisnih organizama u tlu.

Mnoge prednosti zatravljivanja, osobito utjecaj na povećanje bioraznolikosti u tlu, postižu se i malčiranjem. U ekološkoj proizvodnji koristi se malč od organskih materijala, najčešće slame ili svježe pokošene trave. Takav pokrov značajno utječe na razvoj korova otežavajući mu prorastanje kroz sloj organske tvari i sprječavajući prolazak svjetla nužnoga za klijanje.

Pravilan izbor metode za navodnjavanje također može utjecati na razvoj bolesti, pa ga treba prilagoditi pojedinim biljnim kulturama. Količina vode u obroku za navodnjavanje, učestalost i tehnika navodnjavanja mogu utjecati na širenje bolesti i jačinu štete koju uzrokuje. Primjerice, ako se navodnjava u brazdama, dobro je navodnjavati češće s manjim količinama vode, a ako se navodnjava kišenjem, bolje je to raditi kasno navečer ili noću kada se rosa i inače stvara. Za sprječavanje bolesti najprikladnije je lokalizirano navodnjavanje, kada se primjenjuju male količine vode uz korijen biljke te se ne vlaže njezini nadzemni organi.