2.1 Temeljna načela zaštite bilja u ekološkoj poljoprivredi
Temeljna načela zaštite bilja u ekološkoj poljoprivredi
Ishodi učenja:
- Definirati glavne razlike u zaštiti bilja između konvencionalne i ekološke poljoprivrede.
- Objasniti tri koraka putem kojih se reguliraju štetnici, bolesti i korovi u ekološkoj poljoprivredi
- Navesti propise EU-a koji reguliraju uporabu sredstava za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi.
Zaštita od bolesti, štetnika i korova najzahtjevniji je segment ekološke poljoprivrede. Zbog holističkog pristupa zahtijeva od proizvođača puno znanja i iskustva u planiranju proizvodnje i provođenju svih tehnoloških zahtjeva te o njihovu utjecaju na razvoj pojedinih grupa štetnih organizama. Osnovni je razlog zašto se poljoprivrednici teško odlučuju za prelazak na ekološku proizvodnju upravo bojazan da se zbog pridržavanja smjernica za ekološki uzgoj njihovi usjevi neće moći sačuvati od štetnih organizama, jer se kao proizvođači više ne mogu osloniti na učinkovita sredstva za zaštitu bilja koja su na raspolaganju u konvencionalnoj proizvodnji.
No, nije pravilno poimati da u ekološkoj proizvodnji zamjenjujemo učinkovita sredstava za zaštitu bilja koja koristimo u klasičnoj poljoprivredi s onima manje učinkovitim sredstvima dopuštenima u ekološkoj poljoprivredi. Pod zaštitom bilja u ekološkoj proizvodnji podrazumijeva se promjena cijeloga sustava proizvodnje i uvođenje nekih novih mjera koje će učiniti naše poljoprivredno gospodarstvo, usjeve i pojedine biljke otpornijima na napad štetnika. Ekološka zaštita ponajprije se oslanja na preventivne mjere te na pomno praćenje uvjeta za razvoj štetnih organizama i njihove populacije, a tek u uvjetima kada se prekorači prag ekonomske štete, provode se izravne mjere uključujući i uporabu dopuštenih sredstava za zaštitu bilja.
Problem zaštite od štetnih organizama osobito je izražen u razdoblju preusmjeravanja gospodarstva kad je samoregulacija u ekosustavu nedovoljno razvijena, a proizvođači neiskusni. Zato je prije prijelaza na ekološku proizvodnju nužno napraviti detaljan plan prema kojem će se u svakom segmentu proizvodnje voditi računa o utjecaju uzgojnih mjera na razvoj štetnih organizama. Zaštita od bolesti i štetnika u ekološkoj proizvodnji provodi se u tri koraka (slika 2.1).