1.1 Participativni pristup – alternativni sustav učenja
Uvod
Ekološka poljoprivreda sveukupan je sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom i proizvodnjom hrane koji kombinira dobre poljoprivredne prakse, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda dobrobiti životinja i način proizvodnje koji zadovoljava sklonosti onih potrošača koji žele ekološke proizvode. Promjene u tehnologijama proizvodnje biljaka i životinja zahtijevaju suptilniji pristup u ekološkom uzgoju. Općenito, ekološka poljoprivreda odnosi se na poljoprivredne sustave koji izbjegavaju korištenje sintetičkih pesticida i gnojiva. Za prelazak s konvencionalne poljoprivrede na ekološku nužno je proći proces učenja i implementacije promjena na gospodarstvu prema ekološki prihvatljivom i održivijem načinu uzgoja u skladu s prirodom. Što više poljoprivrednik zna o konceptima i tehnologiji ekološke poljoprivrede, lakše će na nju prijeći. Stoga edukacija o ekološkoj poljoprivredi ima iznimnu vrijednost.
Poljoprivredno savjetodavstvo dugo se smatralo ključnim elementom u poboljšanju razvoja poljoprivrede. Međutim, naširoko se raspravljalo o učinkovitosti dvaju dominantnih pristupa poljoprivrednim savjetodavnim uslugama — osposobljavanju prilikom posjeta (Training & Visit, T&V) i provedbi škola u polju (Farmers Field School, FFS). T&V pristup oslanja se na širenje tehničkih informacija “od vrha prema dolje”, sa stručnjacima i terenskim osobljem koji prenose znanje u kontaktima s poljoprivrednicima u ruralnim sredinama, koji su zauzvrat odgovorni za širenje toga znanja u lokalnoj zajednici. Kao odgovor na ovaj pristup “od vrha prema dolje”, FFS je razvijen kao pristup savjetovanju “odozdo prema gore”, s naglaskom na participativnom, iskustvenom i refleksivnom učenju. Participativan pristup učenju zapravo je učenje s aktivnim sudjelovanjem. Svrha je tim procesom učenja, koji vode obučeni voditelji radeći s poljoprivrednicima u grupama, poboljšati sposobnost poljoprivrednika u rješavanju problema.